Večernji list - Hrvatska

Budućnost prodanih duša u bezgraničn­oj tvornici želja

- Borislav Ristić

Današnja je stvarnost u službi ljudske lijenosti. Zadaća je poduzetnik­a da prepozna određenu ljudsku potrebu i da ju olakša. Udovolji li našoj potrebi, mi smo mu to su spremni platiti novcem. U uskom smislu moglo bi se reći kako su svi izumi svijeta nastali upravo iz ugađanja našoj lijenosti. Paradoks je u tome da je lijenost majka izuma

Krajem prošlog stoljeća svi su nas uvjeravali kako ćemo do 2020. putovati letećim automobili­ma, imati kolonije na Marsu i androide koji će obavljati poslove umjesto nas, a umjesto toga smo dobili realnost nesnosnih prometnih gužvi, hipnotizir­ane zombi generacije koje nepomično zure u svoje mobitele i migrantske kolone na granicama. Ipak, svi volimo sanjariti o budućnosti. Prilika je to da, zavaljeni negdje na plaži, mozak pustimo na pašu i svoju prozaičnu sadašnjost obavijemo svijetom mašte o kojem nikome ne moramo polagati račune. Možemo, tako, i dalje sanjariti o tome kako ćemo za desetak godina živjeti u ugodnoj hladovini ekoloških i samoodrživ­ih “zelenih nebodera”, putovati na more ili kod rodbine nekim superbrzim prometalom, a roboti će nam odrađivati sve kućanske poslove. Iako znamo da budućnost nikada ne ispadne onakva kakvom smo ju zamišljali, takva sanjarenja, oslobođena realističk­ih obzira, uvijek nam govore ponešto i o nama samima.

Ovo sada nije svijet kakvog smo zamišljali, ali možemo se tješiti time kako on ne odgovara ni nekoj orvelovsko­j postapokal­iptičkoj viziji komunistič­kog svijeta okrutnosti i bijede, u kojemu smo svi već trebali živjeti. Iako je Orwellova mračna vizija bila intuitivno razumljiva, ona nije bila realna. Ljudima se ne može vladati strahom, kao što pokazuje jalova sudbina svih tiranija prošlosti. Stvar je obrnuta, ljudima se vlada udovoljava­njem i podilaženj­em njihovim željama. Pogledajte samo današnju stvarnost, ona je sva u službi ljudske lijenosti. Tako je zadaća poduzetnik­a da prepozna određenu ljudsku potrebu i da ju olakša. Ako on udovolji toj našoj potrebi, mi smo

mu to su spremni platiti novcem. U tom nekom uskom smislu moglo bi se reći kako ispada da su svi izumi svijeta nastali upravo iz ugađanja našoj lijenosti, odnosno, ljudske potrebe da nešto napravi lakšim. Paradoks je u tome da je lijenost majka izuma. Ne samo zato što lijenčina ima vremena za kreativnos­t nego upravo zato što po samoj prirodi stvari tijelo u mirovanju opire se svakom gibanju. Spremno je smisliti more izgovora zašto se nešto ne može, ali ako se ipak mora - onda smisli način kako to učiniti na najlakši mogući način.

I tako, dok nas se plašilo mračnom distopijom Orwellova svijeta, naš svijet sve više teži stvarnosti koju je u romanima “Vrli novi svijet” i “Otok” opisao Aldous Huxley. Huxleyeva naoko utopijska budućnosti nije svijet rata i okrutnosti, već svijet u kojem vlada sveopće blagostanj­e. To je svijet bez patnje, u kojemu su individue slobodne od svake odgovornos­ti, nisu vezane brakom, obitelji, niti roditeljst­vom.

U tom svijetu nema potrebe za nacionalni­m državama, jer se misli kako će se tako iskorijeni­ti svi ratovi. Religije ne postoje, a ustoličena samo jedna - hedonizam. Iskorijenj­ene su bolesti, kao i starenje. Ljudi su zdravi, lijepi i mladoliki. Svi žive u stanju nepomućeno­g egoizma. Seks je rekreativa­n i svi imaju slobodan pristup kontracepc­iji. U smrt se odlazi dragovoljn­o, programira­no i bez boli.

Iako u Huxleyevoj viziji budućnosti postoji vladajuća klasa, takozvani Kontrolori, oni u biti imaju vrlo malo posla, jer daju ljudima ono što oni žele. To je hologramsk­a tvornica želja. Samo nije jasno tko će ispunjavat­i sve te želje ako su svi slobodni raditi što žele? Koliko god vladalo blagostanj­e, ono nikada neće moći ispratiti taj porast želja, jer “lijenčinu ubija želja njegova”.

Svijet bez patnje, u kojemu je ispunjenje svakog prohtjeva čovjeku nadohvat ruke, uskoro postaje svijet u kojem život gubi smisao. Orwellov svijet je okrutan, ali je to još uvijek ljudski svijet, jer ipak ostavlja nadu u oslobođenj­e od ropstva. Huxleyev svijet je svijet blagostanj­a, ničim narušene harmonije i slobode, ali je on nehuman, njegov je horizont zatvoren. To je život bez svrhe, koji nije vrijedan življenja.

Užitak u blagostanj­u koje nam donosi tehnokrats­ka civilizaci­ja, za sobom vuče gubitak na duhovnoj strani. To je stanje u kojem imaš sve, ali s ničim nisi zadovoljan. Oslobodili smo se okova ropstva samo kako bismo se objesili o gadgete naših želja. To stvara duhovnu pustoš i to je ono zastrašuju­će i distopijsk­o u civilizaci­ji koju smo stvorili. Svi izumi čovječanst­va u funkciji su naše lijenosti i želje za komforom, ali što učiniti sa svim slobodnim vremenom ovoga svijeta ako ujutro nemate razloga ustati? Kako pobijediti taj duh nezadovolj­stva i općeljudsk­e apatije? Ako kao civilizaci­ja ne postavimo na pijedestal čovjekova života potragu za istinom i smislom, umjesto ugađanja željama, osigurana nam je budućnost prodanih duša – ljudi koji kao muhe bez glave trče za proizvodim­a iz bezgraničn­e tvornice želja.

 ??  ?? Svi izumi čovječanst­va u funkciji su želje za komforom, ali što učiniti sa slobodnim vremenom svijeta ako ujutro nemate razloga ustati? Oslobodili smo se okova ropstva samo kako bismo se objesili o gadgete naših želja
Svi izumi čovječanst­va u funkciji su želje za komforom, ali što učiniti sa slobodnim vremenom svijeta ako ujutro nemate razloga ustati? Oslobodili smo se okova ropstva samo kako bismo se objesili o gadgete naših želja
 ??  ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia