Dinamo mi je kao treneru puno dao, ali nije dobro da je sustav tako centraliziran
Najmlađi trener 1. HNL Ivan Prelec (32): Razumijem što su ljudi skeptični kada vide koliko godina imam, no ja sam na klupi već 12 godina. Od Istre 1961 želim stvoriti stabilnog prvoligaša S 13 godina bio sam najmlađi igrač u Mamićevoj agenciji. Osjetio sa
Ivan Prelec u nogometu je od sedme godine, prošao je sve selekcije u Dinamu, bio suigrač s Lukom Modrićem i Vedranom Ćorlukom, a kasnije je kao trener također prošao sve uzrasne kategorije Dinama On je jedan od najtalentiranijih mladih trenera u Hrvatskoj. Tako priča nogometna struka, a osim toga na glasu je zbog svojih karakternih vrlina. Ivan Prelec, novi trener Istre, ove je sezone krenuo u prvu samostalnu avanturu. Nakon što je Goricu uveo u prvu ligu, pred njim je novi izazov. Istri mora donijeti stabilnost. Premijera protiv Hajduka donijela je poraz, no jasno je da je Prelec prethodnih pet-šest tjedana marljivo radio na uigravanju momčadi. Jer, čak i u porazu, Istra je na Poljudu u određenim trenucima izgledala ozbiljnije. Čak se i uspijevala nametnuti. Ako je to mjerilo, onda je ovaj mladi trener na pravom putu.
Nogometna javnost oko Istre bila je skeptična, možda nakon ovakvih izvedbi ipak promijene mišljenje. Posebice nakon Istrine pobjede u Zaprešiću protiv Intera (2:0). Prelec u razgovoru ostavlja dojam dečka koji je čvrsto na zemlji i jako dobro zna što radi. Drugo je pitanje koliko će mu nedostatak kvalitete i niz ostalih okolnosti odrediti sudbinu na klupi prosječne momčadi kakva je Istra.
– Mogu razumjeti skepsu koju imaju ljudi oko nogometa u Puli, jer sam još mlad trener i relativno nepoznat u prvoligaškim okvirima. No, ne opterećujem se takvim stvarima. Vjerujem da će moj rad pokazati sve. Na pravom smo tragu. Također, momčad prati rad i očekujem njihov rast iz utakmice u utakmicu.
Odgovara li mu uloga jednog od najtalentiranijih mladih trenera u Hrvatskoj?
– Nemam nekakav poseban osjećaj prema tome. Naravno, lijepo je kad kolege o tebi govore pozitivne stvari. Nogomet je za mene ljubav. Blagoslovljen sam što sam zdrav, što je moja obitelj zdrava i što radim ono što volim i u čemu uživam. Nemam pritisak. Sretan sam.
A zanimljiv je Prelecov put. Već je 12 godina u ulozi trenera., pa s 32 godine spada u kategoriju iskusnijih u HNl-u.
– U nogomet sam ušao sa sedam godina. U Dinamu sam prošao sve omladinske selekcije, bio jedan od najtalentiranijih u svojoj generaciji. Redovito igrao za sve reprezentativne kategorije. S 13 godina sam imao tešku prometnu nesreću kada sam nastradao s prijateljem kao suvozač na motoru. Pukle su mi obje kosti lijeve potkoljenice. Nakon godine dana stanke, uslijedila je nova ozljeda desnog koljena. Do 18. godine imao sam tri teške operacije. Potom mi je na treningu puknula metatarzalna kost, još i danas imam vijke u toj nozi – otkriva Prelec.
Dakle, jasno je bilo da od nogometne karijere neće biti ništa.
Autogeni trening pomaže
– U to doba nogometnog odrastanja sanjao sam kao i svi ostali klinci. Divio se Barceloni s pravim Ronaldom, Figom i društvom. Ali i našim vatrenima, Prosinečkom, Bobanu, Šukeru... I onda mi se srušio svijet kada sam shvatio da od moje svjetske karijere neće biti ništa. I nakon svih nedaća s ozljedama imao sam ponuda iz nekih prvoligaša. No, znao sam da ću HNL igrati eventualno desetak godina, možda iskusiti drugu ligu... Nije mi se sviđala projekcija da nakon petnaestak godina moram krenuti iz početka. Stoga sam u Radniku iz Velike Gorice igrao i počeo trenirati klince. odlučio sam ulagati u svoj trenerski razvoj. Odselio sam se od roditelja, zaposlio u osiguravajućem društvu, upisao fakultet, odnosno Akademiju HNS-a. U 12 godina trenerskog rada prošao sam sve kategorije, od najmlađih klinaca do seniorskog nogometa. Sada završavam UEFA-pro licenciju. Obitelj je uz mene, supruga Mateja i naše dvije prekrasne kćerkice Dora i Vita. To mi je najvažnije.
Zanimljivo, s 13 godina Prelec je bio u agenciji Zdravka Mamića.
– Bio sam najmlađi igrač u Mamićevoj agenciji. Osjetio sam to okruženje, menadžeri, priče o uspjehu... Dugo sam živio taj san. No, preko noći sam shvatio što je život. No, nije bilo vremena za plakanje, rano sam shvatio da je život teška borba. Svima u mom okruženju nije bilo jasno zašto sam se tako olako odrekao nogometne karijere. No, ja sam bio miran jer sam znao da sam odabrao pravi put.
Često je u razgovoru spominjao pojam unutarnjeg mira. Jasno je da inspiraciju crpi iz posebne literature.
– Nisam znao kojim ću putem
“LEGIJA JE VELIK KLUB, ALI BEZ JASNE SPORTSKE POLITIKE I VIZIJE. TAMO SMO BILI ŽRTVENI JANJCI, ZATO SU NAS POTJERALI
krenuti. No važno je da guštam. Imam unutarnje ispunjene i mir. Na mene je u tom smislu najviše utjecao Davor Pavlov, moj prvi trener u Dinamu. Imao je važan utjecaj na moj mentalni razvoj. Sve vrijeme koristim metode autogenog treninga. Odnosno, rada na sebi... Tko je Prelecov trenerski uzor? – Nemam nekog posebnog uzora. Ja ne slijedim ničije metode rada. Od svakoga uzmem ponešto i onda pokušavam graditi svoj stil. To vam je poput švedskog stola. Ja sam Ivan Prelec, ni manje ni više od toga. No, spomenuo bih utjecaj Dejana Klafurića, mog prijatelja i kolege s kojim sam svojedobno radio u Poljskoj. On mi je pomogao da se izgradim kao bolji trener.
Kakva je iskustva donio iz kratke epizode u Legiji?
– U Poljskoj sam prvi put shvatio onu sintagmu kako trener uvijek mora imati spakirane kofere. Legija je velik klub, ali bez jasne sportske politike i vizije, a očekivanja navijača su ogromna. Situacija koju bih usporedio s onom aktualnom u Hajduku. Nakon što smo ispali u drugom pretkolu Lige prvaka, pritisak javnosti bio je prevelik i predsjednik se odlučio za najlakši manevar. Otpustio je trenera. Bili smo žrtveni janjci. Ali počeli smo graditi dobru priču, šteta što nismo imali dovoljno vremena.
No ipak, postoje trenerski koncepti koji su mu dragi.
– Naravno da postoje. To je sigurno ona svojedobna revolucija Pepa Guardiole s Barcelonom. Sviđaju mi se i ideje Jürgena Kloppa, svakako. No, moja osnovna ideja je u posjedu lopte. Ako je imaš, onda možeš i biti opasan.
Trebao bi reagirati i HNS
Današnji nogomet ne trpi pojave da ste, primjerice, u jednom segmentu jako dobri, a u nekim ostalim prosječni ili slabi. Momčadi moraju biti odlične u jednom detalju, a jako dobre u drugom.
Prošao je sve selekcije u Dinamu, kao igrač i kao trener. Kako mu je bilo raditi u najboljem sustavu u državi i gdje su ostali u odnosu na Dinamo?
– Dinamo je bez konkurencije i puno mi je dao u trenerskom smislu. Dinamo u metodologiji rada s klincima stalno napreduje. Znam to jer sam samo nekoliko godina nakon odlaska iz Dinama kao igrač, ušao u trenerski sustav. odmah sam uočio izniman napredak u metodama rada. No, i druge momčadi i sredine trebaju slijediti trendove. Ne smije Dinamo biti svjetlosnim godinama ispred svih. Važno je da nogometna priča u tom smislu ne bude centralizirana. Da se razvijaju i ostale nogometne sredine. Na tome bi trebali poraditi i čelnici Hrvatskog nogometnog saveza. To je preduvjet budućeg razvoja hrvatskog nogometa. Jer o talentima ne trebamo brinuti, njih ćemo uvijek imati. Također, moramo imati jasne kriterije i po pitanju struke, a ne bućkuriše. Tu stvarno ima svega zaključio je Prelec.