Hrvatska je, za razliku od agresora, smogla snage suočiti se i sa zločinima u Oluji

Aleksandar Vučić svake godine za godišnjicu Oluje pokaže pravo lice, ono četničko, kakvo je pokazao i tijekom poznatog govora u Glini za vrijeme okupacije, kad je govorio o svojim mokrim snovima o stvaranju velike Srbije

Nisu samo Hrvati bili žrtve Miloševićeva fašističkog režima. Isto su prošli i Mađari, Česi, Slovaci, Romi… Ili, zar treba ponavljati koliko je i Srba bilo u obrani Hrvatske? Svi su oni imali samo jednog neprijatelja – srpski fašizam kojemu je Oluja zauvijek odrubila glavu! Ostaci tog fašizma žive i danas, ali jedino im ostaje verbalno divljati na spomen Oluje

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, inače šegrt četničkih vojvoda Vojislava Šešelja i Tomislava Nikolića, svake godine za godišnjicu operacije Oluja pokaže svoje pravo lice, ono četničko, kakvo je pokazao i tijekom svog poznatog govora u Glini za vrijeme okupacije kad je govorio o svojim mokrim snovima o stvaranju velike Srbije. Tako on stalno ima mokre snove kad je u pitanju Oluja koja je njemu i svima njegovima i njemu sličnima jednom zauvijek razbila te njihove mokre snove. Vučić tako i ove godine uoči Oluje odmah diže tenzije, ovaj put ide i korak dalje pa je od hrvatskih vlasti zatražio da objasne kako je od 582.000 Srba i 106.000 Jugoslavena po popisu stanovništva Hrvatske iz 1981. na popisu 2011. ostalo 184.000 Srba. Štoviše, uvjeren je da će Srba 2021. biti manje od 150.000. “Ako kažete da je 100.000 otišlo ‘trbuhom za kruhom’, kamo je nestalo 400.000 ljudi? Kako ćete to objasniti, kako se to dogodilo?”, upitao je Vučić.

Naravno, kad ste čuli da su Vučić i ekipa u dosluhu s činjenicama, s istinom? To je najbolje pokazao Vučić osobno kad je bio u posjetu Hrvatskoj.

Tada su ga novinari stisnuli uz zid pitanjima o njegovu govoru u Glini, da to objasni, je li on i dalje zagovornik velike Srbije, a on je u pravoj maniri lažova negirao da je išta takvo govorio. Njemu dovoljan dokaz nije ni videosnimka tog govora koja se nalazi na internetu i koju su snimili i distribuirali sami Srbi. To je laž u stilu Dobrice Ćosića, koji je napisao da je laž “srpski državni interes” te u “samom biću Srbina”, kako je “Srbe toliko puta u istoriji spašavala laž”, a “u ovoj zemlji svaka laž na kraju postane istina”. No najpoznatiji Ćosićev citat jest ovaj: “Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja.

Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.” Tako je i Vučić odličan Ćosićev učenik i sljedbenik!

No kako bismo Vučiću odgovorili i na ovo njegovo pitanje, kamo su nestali Srbi i Jugoslaveni, je li to bilo etničko čišćenje koje su počinili Hrvati ili organizirani egzodus, najbolje je citirati tadašnjeg srbijanskog predsjednika Slobodana Miloševića sa sjednice Vrhovnog saveta odbrane SR Jugoslavije od 14. kolovoza 1995. godine. Milošević je tada rekao: “Tamo je palo naređenje da svi izađu iz Krajine istog dana, bez čak stvorenog kontakta s hrvatskom vojskom na najvećem dijelu fronta.

Da smo tog istog dana napravili idiotsku glupost da im pomognemo, tko bi to stigao do Knina do večeri da im pomogne?! Pa tamo ne bi moglo da se stigne od njihovih kolona kojima su zakrčili sve puteve u bijegu, zajedno sa stanovništvom. Više su izginuli u bijegu sa stanovništvom nego što bi izginuli držeći linije. To je apsurdna situacija!

Pitanje je tko je, zaista, donio odluku da krajiško rukovodstvo napusti Krajinu? Takva odluka, u okolnostima kada su imali sve uvjete da se brane, izazove egzodus. Sada to treba biti razlog da Jugoslavija jurne tamo da brani te teritorije s kojih su oni utekli kao zečevi?!” “Molim vas, šest hiljada Hrvata je branilo Vukovar pola godine. Napadala je cijela Prva armija, zrakoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a oni nisu obranili Knin (...) jer po svim izvještajima, čim je prestala artiljerijska priprema u sedam uvečer, oni su naredili – bijeg! (...) Sada se mi trebamo uvlačiti u jednu situaciju (...) kao da je nama stalo više do tog teritorija nego onima koji su imali sve uvjete da se brane, a odlučili su pobjeći!”

Za Hrvatsku i Hrvate Oluja će zauvijek ostati veličanstvena pobjednička operacija i svake godine s ponosom ćemo slaviti Dan pobjede, što god o tome pričali i mislili vučići, pupovci i njima slični. S jednim dodatkom, da je Hrvatska smogla snage suočiti se i sa zločinima počinjenima u operaciji, ali koji su bili pojedinačni, a ne dio sustava i zapovjeđeni, za razliku od agresora, okupatora, koji je imao samo jedan cilj, etnički homogeno područje rezervirano samo za Srbe, što je bilo čisto etničko čišćenje. Na kraju, nisu samo Hrvati bili žrtve Miloševićeva fašističkog režima. Isto su prošli i Mađari, Česi, Slovaci, Romi… Ili, zar treba ponavljati koliko je i Srba bilo u obrani Hrvatske? Svi su oni imali samo jednog neprijatelja – srpski fašizam kojemu je Oluja zauvijek odrubila glavu! Ostaci tog fašizma, nažalost, žive i danas, ali jedino im ostaje verbalno divljati na spomen Oluje. Jako ih boli i neka ih boli!