ŠTO ZNAČI TEKST KOJIM SE VLADA OPROSTILA OD JAKŠE KUŠANA?

Neobično važni hrvatski politički emigrant Jakša Kušan ovih je dana preminuo u Zagrebu u osamdeset i devetoj godini života. Ispraćaj je bio u krugu najbližih. O odlasku Jakše Kušana koji je bio prvi čovjek znamenite “Nove Hrvatske”, najcjenjenijeg časopisa koji su iznjedrili hrvatski politički emigranti nakon Drugog svjetskog rata, objavljeno je nekoliko novinskih nekrologa. No bio je to fizički odlazak bez neke veće, napose televizijske medijske pažnje, sve do trenutka kada se na internetskim stranicama Vlade nije našao pomalo neobičan in memoriam tekst u kojem je objavljeno nekoliko prilično jakih rečenica o Jakši Kušanu i njegovu životu. Kao da je Vlada htjela ispraviti nepravdu da odlazak intelektualca i domoljuba Kušanova ranga prođe u gotovo potpunoj medijskoj tišini, koju ipak nije mogla prekinuti ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek svojim telegramom sućuti obitelji. A Vlada Andreja Plenkovića u svom internetskom tekstu istaknula je da su uz Kušana ključnu ulogu u djelovanju “Nove Hrvatske” imali istaknuti hrvatski iseljenici poput Tihomila Rađe, Gojka Borića, Vladimira Pavlinića, Branka Salaja, Brune Bušića, Bogdana Radice, Mate Meštrovića, Borisa Marune, Gvida Saganića, Željka Totha i brojnih drugih. Vlada nije zaboravila istaknuti ni da je jedna od velikih zasluga Kušanove “Nove Hrvatske” bilo objavljivanje 1972. politički zabranjenog Hrvatskoga pravopisa Babića, Finke i Moguša, poznatijega kao “londonac”. “Svojim je domoljubnim i angažiranim djelovanjem na očuvanju hrvatske nacionalne svijesti Jakša Kušan dao izuzetan doprinos borbi za uspostavu demokratske hrvatske države, na čemu mu odajemo dužno priznanje”, ističe se u Vladinu nepotpisanom tekstu koji je objavljen na njenim internetskim stranicama. Nikakva tajna nije da se Jakša Kušan nakon povratka u domovinu nikako nije slagao s politikom Franje Tuđmana. Sjećam se da sam prilikom intervjuiranja Jakše Kušana i Borisa Marune u zgradi Hrvatske matice iseljenika 2000. godine (Maruna je tada postao njezin ravnatelj, a Kušan predsjednik Upravnog odbora) bio upozoren da se naš razgovor vjerojatno snima, a da to snimanje nisu organizirali oni jer još nisu “zavladali situacijom u Hrvatskoj matici iseljenika”. Kušan nije dugo ostao u Hrvatskoj matici iseljenika, uostalom baš kao ni Maruna. Jakša Kušan o svom djelovanju u Londonu, koje je uglavnom bilo vezano za “Novu Hrvatsku”, napisao je knjigu “Bitka za novu Hrvatsku”.

Knjiga je izazvala dosta polemika, baš kao i Kušanov život i Kušanove aktivnosti, ali u emigrantskim krugovima i u bespućima interneta. Građanska Hrvatska tim se polemikama i nije odveć bavila iako je tu riječ o nekim iznimno važnim, ali i više nego zanimljivim pitanjima iz suvremene hrvatske povijesti. No Plenkovićeva Vlada odala je počast Jakši Kušanu, makar i posmrtno, pokazujući tako da višeglasje nikako nije strano društvima koje istinski žele biti demokratska.