Proslavi Dana pobjede hitno treba redizajn
Ranojutarnja budnica ulicama Knina, počasni plotuni, podizanje zastave, nadlijetanje Krila Oluje, zahvale hrvatskim braniteljima, sveta misa, nepodnošljive vrućine... sve su to fragmenti za konačni mozaik proslave Dana pobjede u Kninu 2019. godine. I ne samo 2019. Evo kako je to izgledalo samo godinu dana ranije: ranojutarnja budnica ulicama Knina, počasni plotuni, podizanje zastave, nadlijetanje Krila Oluje, zahvale hrvatskim braniteljima, sveta misa, nepodnošljive vrućine.
Ništa drukčije nije izgledalo ni godinu ranije, pa ni godinu prije te, jedina razlika, gledano iz današnje perspektive, bijahu zaglušujući zvižduci i pogrde tijekom obraćanja ondašnjeg SDP-ova premijera Zorana Milanovića. Godine prolaze, scenarij ostaje isti, samo se broj uzvanika mijenja. Proteklih godina kninskim ulicama znale su protutnjati rijeke ljudi, znalo je u stotinama autobusa pristići do 70.000 gostiju iz cijele Hrvatske, ali samo zato što im je na kraju dana zasvirao Thompson. Bilo je godina kada su se na putu za Čavoglave sve te rijeke ljudi barem nakratko slijevale u Knin, no ove godine Knin nije bio ni usputna stanica do Thompsonova koncerta u Splitu. I tako je Knin 5. kolovoza 2019., s ukupnom bilancom koja nije prelazila 2000 ljudi – a od toga više od polovice otpada na politiku, medije i vojsku – bio možda i najtužnije mjesto u Hrvatskoj. Istodobno s proslavom u Kninu toga je dana na Fruškoj Gori održana komemoracija pod nazivom “Oluja je pogrom” koja je okupila barem pet puta više uzvanika nego hrvatska proslava Oluje. Premda se 5. kolovoza slavi i njihov dan, hrvatski branitelji koji su na svojim plećima iznijeli pobjedonosnu operaciju Oluja danas u širokom luku zaobilaze Knin. I to ne treba čuditi. Više ne žele biti kulisa u predstavi u kojoj im pozornicu toga dana uvijek preotme politika, a ni provokatori-zviždači iz njihovih redova nisu tako hrabri kada je na vlasti HDZ. Nije ondje toga dana bilo ni omiljenih hrvatskih nogometnih zvijezda, pjevača ni kulturnjaka koji se često i rado zaklinju u svoje domoljublje. Ondje je, uglavnom, bio samo onaj tko je morao. Organizacija proslave Dana pobjede već je godinama povjerena Ministarstvu branitelja, Ministarstvu obrane i Ministarstvu unutarnjih poslova. Zašto bi organizaciju proslave najvažnijeg datuma u novijoj hrvatskoj povijesti trebalo prepuštati birokraciji triju ministarstava čija se kreativnost ogleda u kopiranju dozlaboga dosadnih programa prošlogodišnjih proslava? Može li se koncept ove proslave povjeriti profesionalcima, kreativcima poput onih koji su osmislili grandioznu proslavu u Zagrebu u povodu ulaska Hrvatske u EU, koja je uključivala spektakularnu rasvjetu i videoinstalacije, nezaboravne izvedbe arija iz rock-opere Gubec-beg, nastup Darka Rundeka, TBF-a, violončelista iz 2Cellos? Proslavi Dana pobjede, ususret okrugloj 25. obljetnici, hitno treba redizajn, pa i izlazak iz Knina u druge ratom pogođene krajeve. U protivnom će nam notorni Aleksandar Vučić, koji je za dogodine u Beogradu najavio najmasovniji skup, ostati nedostižan uzor.
Može li se koncept 5. kolovoza dogodine povjeriti kreativcima poput onih koji su osmislili grandioznu proslavu ulaska Hrvatske u EU?