Dnevnici oca LSD-a pretočeni u ludi strip
Pri gotovo rutinskom istraživanju plijesni s raži 1938. godine, švicarski doktor kemije Albert Hofmann nije ni slutio da će kreirati LSD, jednu od najpoznatijih droga u povijesti. Bez sumnje, LSD možemo smatrati “inspiracijom” za mnoga umjetnička djela, a najnovije je grafička novela Bicycle Day autora Briana Blomertha. Kroz bojama bogat i prikladno psihotičan crtani svijet, Blomerth vodi “mješanca” čovjeka i psa nazvanog Hofmann i čitateljima predstavlja legendarnu priču o slučajnom otkriću LSD-a.
Morao je prekinuti posao
Kao što je zapisao u svojem dnevniku u kojem je detaljno opisao proces eksperimentiranja s drogom koju je stvorio, Hofman je jednoga dana morao “prekinuti posao u laboratoriju usred popodneva i otići kući.” Švicarski doktor nadalje opisuje iskustvo kao “neobičan nemir u kombinaciji s blagom vrtoglavicom.” U polusnu, “opijenom” stanju, zatvorenih očiju, opazio je “neprekinuti tok fantastičnih slika, izvanrednih oblika s intenzivnom i kaleidoskopskom igrom boja”. Tri dana kasnije Hofmann odlučuje nastaviti testirati djelovanje LSD-a: konzumirao je 250 mikrograma koji su rezultirali “blagom vrtoglavicom, osjećajem tjeskobe, vizualnim distorzijama, simptomima paralize i snažnom željom za smijehom”. Posve promijenjene percepcije, uznemiren i lišen osnovnih motoričkih sposobnosti, odlučio je poći kući. Zbog restrikcija uzrokovanih Drugim svjetskim ratom, Hofmann nije mogao kući automobilom pa je odlučio poći biciklom. Nakon što ga je asistent, koji je bio upoznat s eksperimentom, otpratio iz laboratorija, njegovo stanje postajalo je sve više zastrašujuće i iskrivljenije.
U svojem dnevniku kemičar živopisno prepričava, a Blomerth dječjom razigranošću ilustrira jednu od najzanimljivijih trivija iz povijesti LSD-a – Hofmannovu prvu drogiranu vožnju biciklom.
“Pred očima mi je sve lebdjelo, sve je bilo izobličeno kao u zakrivljenom ogledalu. Imao sam osjećaj da pedaliram, ali se ne mičem s mjesta.” Iako je uspješno stigao kući, Hofmann naglašava da je tražio liječnika i mlijeko kao lijek protiv intoksikacije. Nadalje, Hofmann izdvaja da je uživao u nevjerojatnoj igri boja i oblika kad bi zatvorio oči. Posebno su ga fascinirali zvukovi koji su poprimali razne oblike, pretvarali se u vizualne senzacije, poprimali zvuk. Svijet mu je izgledao “kao da je ponovno stvoren”.
Zanimljivo je da se LSD isprva koristio za liječenje pacijenata u psihijatrijskim ustanovama, da bi šezdesetih godina prošlog stoljeća postao omiljena supstancija hipi-pokreta. Iako ozloglašen zbog masovne i nekontrolirane upotrebe te psihodeličnog djelovanja, u svojoj autobiografiji “LSD – moje problematično dijete” iz 1979. godine Hofmann je branio LSD i isticao kako ne potiče ovisnost i samo se “treba znati uzimati na pravi način”.
Izgradio je nove svjetove
Ilustrator Blomerth od malih je nogu bio zanesen stvaranjem zamišljenih svjetova. Kad bi mu otac, brodski kapetan, donio mape koje bi pokrivale kuhinjski pod, ispunjavao bi ih crtežima, kreirao ogromne bitke...
– Sviđa mi se kako stripovi pružaju prostor za izgradnju čitavog novog svijeta. Prisiljeni ste stvoriti okruženje za život ovih čudnih črčkarija. To je aspekt stripa u kojem stvarno uživam i koji je potpuno lud – izjavio je Blomerth. Kroz svoje ilustracije on uspješno povezuje likove nalik na dječje crteže i intrigantne vizije kakve većina povezuje s halucinogenim sredstvima poput LSD-a.