Cijela klupska povijest stane u mandat Sir Alexa Fergusona
Aberdeen Rijeka u 3. pretkolu igra sa zanimljivim škotskim klubom iz naftne prijestolnice Europe i želi mu uzvratiti za izbacivanje 2015. (2:5)
Rijekin drugi pokušaj. Četiri godine nakon što su ispali porazom od Aberdeena ukupnim rezultatom 2:5, Riječani ponovno igraju s trećom po jačini škotskom momčadi u trećem pretkolu Europske lige. Posve nova momčad s Kvarnera, za razliku od one Kekove iz 2015., pred velikim je izazovom i za suparnika ima momčad koja svoje postojanje u škotskom nogometu temelji na sjećanjima.
A kako i ne bi? Predavanja o nogometnoj povijesti u istoimenom gradu nerijetko su važnija od tredina nutačnih uspjeha, odnosno neuspjeha kluba. Nogomet je, bez ikakve dvojbe, najpopularniji sport u Aberdeenu, takozvanoj naftnoj prijestolnici Europe koja broji oko 200 tisuća stanovnika te je treći po veličini grad u Škotskoj.
Skinuli skalp Realu
Škotska je liga, međutim, zaista posebna. Mnogi se danas žale da Juventus, Bayern i PSG dominacijom čine svoja nacionalna prvenstva dosadnima. Pokušajte to reći Škotima koji su u svojoj ligi svjedočili općoj dominaciji rivala iz Glasgowa, Celtica i Rangersa. Naime, u 123 godine otkako poeuropska naslova ima Aberdeen, više nego bilo koji škotski klub, pa čak i Celtic i Glasgow Rangers sezone traje dominacija Celtica i Rangersa u Škotskoj, prije njih naslov je osvojio Aberdeen stoji njihova najjača liga, 104 puta osvajali su je Rangersi (54) i Celtic (50), a isti klubovi su ujedno i jedini koji su osvajali naslove čak u posljednje 34 sezone.
Posljednji klub koji je osvojio naslov prije njihove dominacije upravo je Aberdeen. U sezoni 1984./1985. jedan od najboljih nogometnih trenera svih vremena (po mišljenju mnogih i najbolji) Sir Alex Ferguson osvojio je svoj drugi uzastopni naslov, ukupno treći u svojem mandatu od četiri koliko ih je klub osvojio tijekom cijelog svojeg postojanja, no to je bio samo jedan dio predivne bajke koja je u nekoliko gopraktički učinila Aberdeen kolektivom s bogatom povijesti. U Fergusonovo vrijeme klub je postizao uspjehe i na europskoj nogometnoj sceni.
Stariji ljubitelji nogometa sigurno neće zaboraviti finale Kupa pobjednika kupova 1983. godine kada su škotski autsajderi pod Fergusonovim vodstvom održali nogometnu lekciju Vicenteu Del Bosqueu i društvu iz madridskog Reala. Slavili su 2:1, a tada je u kladionicama jedina dostupna ponuda bila ona za gol-razliku kojom će Real pobijediti. Klađenje na pobjedu Aberdeena uopće nije bilo moguće.
Nekoliko mjeseci kasnije svladali su i njemački HSV u europskom Superkupu te tako postali i do danas ostali jedina škotska momčad sa dva europska trofeja, što je uz već spomenute dominantne momčadi škotskog nogometa nevjerojatan podatak. Baš to je tada mladom i nadobudnom, ali nevjerojatno stručnom i uspješnom Fergusonu omogućilo vođenje prvo škotske nacionalne vrste koju je odveo na Svjetsko prvenstvo u Meksiko 1986. te, naravno, angažman u Manchester Unitedu odmah nakon Mundijala. O tome ne treba previše trošiti riječi, samo valja ponoviti ključnu brojku – 38 trofeja u 27 godina na Old Traffordu.
Igračima sto litara viskija
Nakon Fergusonova odlaska, u Aberdeenu se sve vratilo na staro. Uz Hearts i Hibernian bori se za treće mjesto jer se zna da su prva dva već rezervirana, i to traje već tri desetljeća. Naravno, nije to više ni sjena onog europskog velikana iz osamdesetih, no momčad koja i dalje aktivno gura domaću politiku (imala je samo jednog stranog trenera u povijesti) na papiru ne može biti nazvana autsajderom. Doba u kojem su igrači slavili u autobusu sa sto litara viskija već je pomalo zaboravljeno, kao i doba kad su navijači pijani ispadali iz brodova pri putovanju na europska gostovanja. Nadajmo se da će se nakon dvije utakmice s Riječanima Škoti u alkoholu utapati jedino zbog tuge.