Mirsad Purivatra, direktor festivala:
Želja mi je na SFF-u predstaviti Quentina Tarantina
Ono što je prije punih četvrt stoljeća počelo kao mali i skromni projekt oživljavanja filmske industrije u ratom uništenom Sarajevu pretvorilo se u najveći filmski festival u ovom dijelu Europe. Svih ovih godina zaštitno ime, čovjek s kojim počinje i završava svaka priča o Sarajevo Film Festivalu (SFF) je Mirsad Purivatra. Usprkos kroničnom nedostatku financijskih sredstava, nepostojanju potrebne infrastrukture i manjku logistike Purivatra i njegov tim svake godine podižu ljestvicu kvalitete i atraktivnosti SFF-a.
Koje su najvažnije novosti koje donosi 25. Sarajevo Film Festival?
– Od ove godine, kada slavimo 25. izdanje, Sarajevo Film Festival je kvalifikacijski festival za prijavu za nagradu Oscar® Američke akademije filmskih umjetnosti i znanosti u kategoriji kratkog filma. Ove godine održava se pod pokroviteljstvom UNESCO-a, koji je Festival prepoznao kao “događaj posvećen promoviranju dijaloga i tolerancije putem umjetnosti”.
Počasno Srce Sarajeva dobivaju dva izuzetna umjetnika, Alejandro G. Iñárritu i Paweł Pawlikowski, autori kojima se divimo i čije filmove obožavamo. Tu su i brojni drugi gosti, naši prijatelji i partneri bez kojih Festival ne bi bio ovo što je danas, i naravno, naša publika koja je godinama rasla i razvijala se s nama, zajedno s gradom. Zato je moto jubilarnog izdanja Sarajevo mon amour – Sarajevo, ljubavi moja. Festival je naš poklon gradu i publici koja dolazi iz svih krajeva svijeta.
Izbor glumca koji će biti domaćin otvaranja SFF-a shvaćen je i kao vaša poruka o značaju mladih glumaca, redatelja, scenarista u filmskoj industriji?
– Jedna od misija Sarajevo Film Festivala od samih početaka jest otkrivanje, podrška i promocija talenata iz BiH i regije. Festival je mjesto susreta mladih umjetnika s nekim od najvećih filmskih autora današnjice, koji su tu da s njima podijele svoje znanje i iskustvo. Činjenica da bh. glumica ili glumac bude domaćin otvaranja Sarajevo Film Festivala, samo je jedna od prilika koju Festival pruža umjetnicima mlađe generacije.
Brojnost i kvaliteta filmova, kao i sve ostalo varira. Kakvo je sada stanje u našoj regiji, odakle dolazi glavni program SFF-a?
– Mi se možemo pohvaliti da je ove godine za različite programe Festivala pristiglo rekordnih 950 prijava filmova. U tom kontekstu, moram naglasiti da prostor od 20 zemalja regije kojima je Festival otvoren za prijave nudi veliku mogućnost izbora kvalitetnih filmova i tu nikad nismo uvažavali geografske ili političke kriterije: uvijek je kvaliteta filmova bila ta koja je presudna i jedini kriterij kojim se program kreira. Nikada nismo podilazili kvantiteti na račun kvalite
te. Kada je u pitanju regija, situacija je manje–više slična. U natjecateljskom programu igranog filma 25. Sarajevo Film Festivala devet je filmova – ove godine prednjače rumunjska i bugarska kinematografija. Sretni smo da ove godine svjetska premijera bh. redateljice Ines Tanović, film “Sin” – koprodukcija BiH, Hrvatske, Rumunjske, Slovenije i Crne Gore u natjecateljskom program otvara ovogodišnji Festival.
Čini se da se ni jedna bivša jugoslavenska zemlja nije isprofilirala u filmskom smislu kao, recimo, rumunjska kinematografija, a u zadnje vrijeme i mađarska. Zašto?
– Teško je, gotovo nemoguće, napraviti uspješnu generaciju filmskih autora, odnosno profilirati nacionalnu kinematografiju po nekoj formuli. Previše je faktora koji utječu na to. Čak i velike i bogate europske države se muče s tim pitanjem. Desetke ili stotine uloženih milijuna eura nisu garancija za uspjeh. Ali, po meni, sigurno je da kvalitetno obrazovanje na akademijama te kontinuirano i dostatno ulaganje države u autorski film stvaraju preduvjete za razvoj autorskog filma. Uz autentične priče iz svog okruženja, samo je još potreban taj gram talenta ili “ludila” koji svaki umjetnik mora imati da bi bio drukčiji od svih ostalih.
Bave li se filmovi iz ovog podneblja previše ratom, a premalo modernim temama koje pritišću čovjeka?
– Rat u ljudskim životima donosi tektonske promjene i umjetnici reagiraju na to. I ne mislim da treba inzistirati na tome da nam ne trebaju takvi filmovi. Tema Drugog svjetskog rata je još uvijek predmet nekih od fantastičnih filmova nastalih u zadnjih desetak godina (npr. “Saulov sin” Lászla Nemesa). Mnogo je tu još neispričanih priča koje bi se mogle naći na filmu.
A ne bih se složio da nemamo filmova s temama koje se bave današnjim vremenom i problemima. Pogledajmo samo ove godine filmove koji dolaze iz BiH (“Sin” Ines Tanović, “Take me Somewhere Nice” Ene Sendijarević), Srbije (“Šavovi” Miroslava Terzića), Sjeverne Makedonije (“Bog postoji i zove se Petrunija” Teone Strugar Mitevske) itd… Vrlo zanimljiv uvid u stanje društva bivše države.
Jesu li TV serije ugrozile film, jer sve više velikih glumačkih imena prelazi na televiziju?
– Neosporno je da živimo u vremenu u kojem serije ugrožavaju primat filma. Smatram da mi kao festival moramo to uvažiti i ove je godine npr. segment Sarajevo Film Festivala, program Pretpremijera Gala, posvećen isključivo TV serijama. To profiliranje rezultat je rasta i razvoja ovog festivalskog programa kroz izrazito uspješnu suradnju CineLink Drame, festivalske platforme za razvoj TV serija, i programa Pretpremijere – koje prikazuju finalni proizvod. Sarajevo Film Festival ulaže u ovaj segment, ali i slijedi sve prisutniji trend produkcije i gledanosti “naših” televizijskih dramskih serija. Publika Sarajevo Film Festivala tako će imati ekskluzivnu priliku pogledati pet serija koje željno iščekuju gledatelji širom regije i koje će se tek od jeseni naći na programima regionalnih TV kuća: “Besa”, “Sjenke nad Balkanom 2”, “Familija Markovski”, “Grupa” i “Jezero”. A jesu li ugrozile film? U dugoročnom smislu ne, bez obzira na današnji trend.
Sarajevo Film Festival postao je zaštitni znak Sarajeva, ali i bh. kulture. Koliko država prepoznaje taj značaj i ulogu SFF-a?
– Godinama i godinama ulagan je golemi trud i rad, energija i upornost, tvrdoglavo neodustajanje od zacrtanih ciljeva i planova da bi Sarajevo Film Festival postao ono što je danas. Država to prepoznaje, u većoj ili manjoj mjeri, naravno da se uvijek može bolje. Sarajevo Film Festival financiraju različite razine vlasti s oko 30 posto, dok 70 posto financijskih sredstava osiguravamo od partnerstava, sponzora, različitih europskih fondova itd. Postoje konkretni podaci što sve Festival donosi. A to je da omogućuje priljev od 51,6 milijuna KM i zaposlenje 1385 radnika; na svaku uloženu marku iz javnih sredstava ostvaruje se povrat od 2,11 KM na ime poreznih prihoda. Za vrijeme održavanja Festivala Turistička zajednica Kantona Sarajevo bilježi rekordan broj turista. Prošle godine je u kolovozu, u vrijeme kada se održava Festival, zabilježeno čak 78.000 turista, dok je mjesečni prosjek 48.000 turista. Da ne govorimo o utjecaju koji ima na lokalnu zajednicu. To je samo dio rezultata studije koju je provela britanska konzultantska kuća Olsberg SPI o ekonomskom, kulturnom i društvenom utjecaju Sarajevo Film Festivala, i koji su objavljeni prošle godine. Nastavak studije pokazat će rast Sarajevo Film Festivala i rast utjecaja koji Festival ima, pa se nadamo da će to u većoj mjeri prepoznati i država.
Konačno su napravljeni i neki pomaci u smislu infrastrukture, vezano za izgradnju novog kina. Više puta ste upozoravali da je SFF “prerastao” Sarajevo?
– Za iduću godinu najavljeno je otvaranje Cineplexx kina u centru Sarajeva. Otvaranje Cineplexxa i novih festivalskih lokacija predstavlja važan iskorak u okviru strategije razvojne politike Sarajevo Film Festivala. Moderno opremljene kinodvorane, s novih 1400 mjesta, podizanje kvaliteta standarda prikazivanja, nove tehnologije prikazivanja, unapređenje programinga... znači puno ne samo za Sarajevo Film Festival nego u dugoročnom smislu i za osnaživanje kinokulture u Sarajevu i BiH, za povećanje broja i stvaranje stalne i redovne kinopublike tijekom cijele godine.
Kada su u pitanju brojke za ovaj jubilarni SFF, koliki je proračun, koliko ljudi radi na njemu, koliko filmova ćete prikazati?
– Na festivalu će biti prikazano 270 filmova iz 56 zemalja u 18 programa, od kojih će čak 68 u Sarajevu zabilježiti svjetsku premijeru. U natjecateljskim programima u konkurenciji za nagrade Srce Sarajeva su 53 filma, od kojih 22 svjetske, 4 međunarodne i 25 regionalnih premijera. U natjecateljskom programu igranog filma je 9 filmova, od kojih 4 svjetske premijere, u dokumentarnom filmu 16 filmova s 8 svjetskih premijera, u kratkom, kao i u studentskom natjecateljskom programu – 14 filmova s 5 svjetskih premijera. Angažiran je veliki broj ljudi, oko 750, među kojima je čak 350 volontera. Već sam nešto rekao o strukturi proračuna, a ovogodišnji proračun je oko 1,3 milijuna eura.
Koliko je za vas osobno zahtjevan angažman na festivalu? Kako na vaš stalni angažman reagira obitelj, imate li podršku s te strane?
– Svi vide onih osam dana koliko festival traje, i tako i treba biti. Iza tih osam dana je ogroman cjelogodišnji rad cijelog jednog tima ljudi. Moj angažman i angažman cijele ekipe naravno da iziskuje veliku energiju i rad bez radnog vremena i bez isključenog mobitela i maila. Bez podrške obitelji teško da bih uspijevao sačuvati i energiju i živce.
Tko su najzanimljiviji ljudi iz filmskog svijeta koje ste upoznali? Postoji li netko koga biste jako rado voljeli dovesti u Sarajevo?
– Možemo biti ponosni da smo zajedno „rasli“s generacijom autora koja je danas u vrhu autorskog filma, da su svi oni bili dio Sarajevo Film Festivala, da spomenem samo neke: Cristi Puiu, Cristian Mungiu, Jorgos Lanthimos, Danis Tanović... da smo ugostili Roberta De Nira, Brada Pitta, Angelinu Jolie, Morgana Freemana... A ako bih izdvojio autora kojeg bih volio predstaviti na Sarajevo Film Festivalu, to je Quentin Tarantino. Nadajmo se da ćemo u idućim godinama imati i to zadovoljstvo.
Vas se poistovjećuje sa SFF-om. Dokad možete tako, do kada sebe vidite na čelu projekta?
– Nastao u posebnim, ratnim uvjetima, kao stav prema životu i umjetnosti. Kao takav kreiran je s uskim timom ljudi koji su dijelili zajedničke svjetonazore i umjetničke vizije. Istina je da se Sarajevo Film Festival poistovjećuje sa mnom, ali mi smo tim i bez mojih suradnika ne bi bilo Festivala takvog kakav jest. Unazad tri godine radimo na podmlađivanju tima. Moja uloga na festivalu je već sada potpuno promijenjena, uglavnom sam uključen u strateške odluke.
Gdje vidite SFF za 10, 15, 25 godina?
– U vrhu svjetske filmske industrije, odanog svojim ciljevima i misiji s kojom je nastao, i onome kako ga danas mnogi u svijetu vide – kao „festival po mjeri čovjeka na kojem možete vidjeti vrhunski program i sresti sve one za kojim ste trčali u Cannesu“.
RAT U LJUDSKIM ŽIVOTIMA, DONOSI TEKTONSKE PROMJENE I UMJETNICI REAGIRAJU NA TO. I NE GOVORITI DA NAM NE TREBAJU TAKVI FILMOVI
PRIKAZAT ĆEMO 270 FILMOVA IZ 56 ZEMALJA U 18 PROGRAMA, OD KOJIH ĆE ČAK 68 U SARAJEVU ZABILJEŽITI SVJETSKU PREMIJERU
FESTIVAL JE NASTAO U POSEBNIM, RATNIM UVJETIMA. NASTAO JE KAO STAV PREMA ŽIVOTU I UMJETNOSTI