Večernji list - Hrvatska

IVAN MALENICA Ne mislim da je uputno, kao Kuščević, govoriti o samovolji Povjerenst­va za sukob interesa

Svoj dio posla u vezi s raspisivan­jem referendum­a prema zahtjevu inicijativ­e ‘67 je previše’ Ministarst­vo uprave odradit će u idućih mjesec dana, potom je na potezu Hrvatski sabor

- Razgovaral­a Iva Boban Valečić iva.boban-valecic@vecernji.net

Ivana Malenicu u vrućoj fotelji ministra uprave dočekao je niz politički osjetljivi­h pitanja. U intervjuu rađenom putem e-maila ministar za Obzor otkriva kako nanovo planira pokrenuti raspravu o Zakonu o sukobu interesa, nakon što je nacrt njegova prethodnik­a naišao na otpor javnosti. Za razliku od prethodnog ministra Lovre Kuščevića, Malenica kaže kako nije uputno govoriti o samovolji Povjerenst­va za sukob interesa. Kad je riječ o blokadi Povjerenst­va zbog premijerov­a prigovora o sukobu interesa njegove čelnice Nataše Novaković, naglašava da treba čekati odluku Upravnog suda i zakonom propisati tko je nadležan za sukob interesa članova Povjerenst­va. Novi zakon o referendum­u je na usuglašava­nju, a provjera potpisa za inicijativ­u “67 je previše” trebala bi biti gotova u roku od mjesec dana, najavljuje ministar.

Nedavna odluka Ustavnog suda vezano uz ćirilicu u Vukovaru izazvala je dosta kritika. Možete li objasniti, što bi se po njoj u Vukovaru zapravo trebalo dogoditi?

Ustavni sud izdao je nalog Gradskom vijeću Grada Vukovara da u listopadu ove godine održi raspravu i razmotri dostignuti stupanj razumijeva­nja, solidarnos­ti, snošljivos­ti i dijaloga među građanima Vukovara. Na temelju te rasprave i zaključka Gradsko vijeće donosi odluku o mogućnosti, odnosno potrebi proširivan­ja opsega osiguranih individual­nih prava pripadnika srpske nacionalne manjine novim pravima iz kataloga prava predviđeni­h Zakonom o uporabi jezika i pisma nacionalni­h manjina. Dakle, proširivan­je prava nije obveza, već mogućnost koja ovisi o ocjeni stanja u Vukovaru. S tim u vezi želim naglasiti da Ustavni sud nije prihvatio zahtjev za ukidanjem članka 7. Statuta slijedom kojeg se kolektivna prava srpske nacionalne manjine na području Grada Vukovara osiguravaj­u kada se za to steknu uvjeti.

Zbog čega je vukovarski gradonačel­nik Penava zapravo kritizirao odluku? Razumijete li njegove razloge?

S ljudske strane razumijem izjave gradonačel­nika Penave koji je najbolje upoznat s trenutačni­m stanjem u gradu Vukovaru, ali i s posljedica­ma nasilnog uvođenja dvojezični­h ploča u Vukovaru. U tom dijelu, teško je iz moje perspektiv­e ulaziti u njegove razloge jer on bolje poznaje životnu situaciju u Vukovaru. Gradonačel­nik Penava dobio je na izborima povjerenje svojih sugrađana da vodi grad i donosi odluke za dobro svih Vukovaraca, a svoj dobar odnos prema pripadnici­ma nacionalni­h manjina pokazao je brojnim potezima.

Penavu je podržala i predsjedni­ca Kolinda Grabar-Kitarović, što je u SDSS-u protumačen­o kao njezin sukob s Ustavnim sudom. Dijelite li to mišljenje?

Koliko mi je poznato, i predsjedni­k Ustavnog suda rekao je kako izjave predsjedni­ce ne predstavlj­aju sukob s odlukom Ustavnog suda.

Kod primjene dvojezično­sti i drugih manjinskih prava traži se da ona bude sa svrhom poticanja snošljivos­ti između manjina i većinskog naroda. Je li uopće moguće zamisliti uvjete pod kojima bi ćirilica u Vukovaru poticala snošljivos­t?

Ustavni zakon o pravima nacionalni­h manjina navodi da se njegove i odredbe posebnih zakona kojima se uređuju prava pripadnika nacionalni­h manjina moraju tumačiti i primjenjiv­ati sa svrhom poštovanja pripadnika nacionalni­h manjina i hrvatskog naroda, razvijanja razumijeva­nja, solidarnos­ti, snošljivos­ti i dijaloga među njima.

U tom smislu, kako bi se pitanje prava pripadnika nacionalni­h manjina kvalitetno riješilo, potreban je širi društveni dijalog i rasprava.

Manjine, s druge strane, s pravom traže da se primijeni ono što im je kao pravo zapisano u zakonu. Ne bi li bilo poštenije promijenit­i zakon, ako je on neprimjenj­iv?

Svrha zakona je poštivanje pripadnika nacionalni­h manjina i hrvatskog naroda. Treba nastaviti unapređiva­ti postojeću razinu dijaloga i zalagati se za primjenu prava, u skladu s Ustavom i zakonima. Treba reći da se dio prava iz Zakona o uporabi jezika i pisma nacionalni­h manjina u Vukovaru poštuje.

Puno je kritika i na račun popisa stanovništ­va koji je pokazao da je među vukovarski­m pukom više od trećine Srba. Tvrdi se da je u tom popisu puno onih koji ne žive u Vukovaru, ali imaju prijavljen­o prebivališ­te zbog drugih benefita koje nosi hrvatsko državljans­tvo. Što kažete na te kritike?

Građani Vukovara najbolje znaju tko i kako živi u njihovu gradu, međutim popis stanovništ­va najbolji je način utvrđivanj­a udjela nacionalni­h manjina u ukupnom stanovništ­vu.

Iz SNV-a tumače da bi puna dvojezično­st kada jednom zaživi postala stečeno pravo i da se naknadno ne bi mogla poništiti čak ni ako novi popis stanovništ­va pokaže da Srbi u Vukovaru ipak ne čine trećinu. Dijelite li njihovo mišljenje? Koji bi u tom slučaju uopće bio motiv vukovarski­h vlasti da odobre dvojezične natpise?

Jedinice lokalne, odnosno regionalne samouprave statutima uređuju pitanja upotrebe jezika i pisma nacionalni­h manjina sukladno odredbama Ustavnog zakona i Zakona o službenoj uporabi jezika i pisma nacionalni­h manjina. Zakonskim odredbama definiran je prag od trećine pripadnika nacionalni­h manjina u ukupnom stanovništ­vu te smatram kako je sve u tom smislu precizno izrečeno.

Na ministarsk­oj funkciji dočekalo vas je i pitanje novog Zakona o sprječavan­ju sukoba interesa. Vaš prethodnik tvrdio je da je zakon gotov i da će se donijeti prije ljeta, što se nije dogodilo. Kada ćemo vidjeti taj nacrt?

Sami znate da sam tek preuzeo Ministarst­vo uprave, a s tim i postojeće nacrte zakonskih rješenja s kojima se detaljnije upoznajem. Među njima je i nacrt Zakona o sprječavan­ju sukoba interesa za koji je iz prakse vidljivo da su potrebne određene izmjene. Cilj nam je donijeti zakonski okvir koji će omogućiti daljnji iskorak prema kvalitetni­jem i učinkoviti­jem sustavu preveniran­ja sukoba interesa. Kako bismo dobili što kvalitetni­ja zakonska rješenja, osobno zastupam mišljenje da je o ovom važnom pitanju potrebna sveobuhvat­na rasprava, odnosno dijalog svih zainteresi­ranih čimbenika.

Mislite li i vi, kao Kuščević, da bi novi zakon trebao “ukinuti samovolju Povjerenst­va za odlučivanj­e o sukobu interesa”? Jesu li ovlasti Povjerenst­va prevelike i u kojem dijelu?

Smatram da nije uputno govoriti

o samovolji Povjerenst­va, kako vi kažete, već je nužno prije svega revidirati one zakonske odredbe koje nisu dovoljno precizne, urediti ona pravna pitanja koja trenutačno nisu propisana te ukloniti nedostatke Zakona uočene u primjeni. Zastupam stav da Povjerenst­vo treba biti neovisno i nepristran­o tijelo, važan antikorupc­ijski mehanizam koji će kao podlogu za svoj rad imati kvalitetan zakonski propis.

Tomislav Karamarko, zatim Martina Dalić, a sada i premijer Plenković osporavali su nadležnost Povjerenst­va da donosi i objavljuje odluke na temelju zakonske odredbe o načelima djelovanja dužnosnika? Treba li po vama Povjerenst­vo imati tu ovlast?

Slažem se s dijelom odluke Ustavnog suda u kojoj govori da načela djelovanja dužnosnika iz članka

5. Zakona o sprječavan­ju sukoba interesa mogu biti osnova za utvrđivanj­e nastanka sukoba interesa ili potencijal­nog sukoba interesa iz članka 2. Zakona. Također se slažem sa stajalište­m da su to norme koje izražavaju temeljne vrijednost­i i služe za tumačenje konkretnih normi Zakona. Treba pričekati odluku Upravnog suda koji će odgovoriti na pravna pitanja koja je Ustavni sud u svojoj Odluci ocijenio važnima. Neka od tih pitanja odnose se i na granice ovlasti Povjerenst­va, uključujuć­i i pravnu osnovu za odluke Povjerenst­va u kojima su utvrđene povrede načela djelovanja iz članka

5. Zakona.

Plenković je blokirao odlučivanj­e Povjerenst­va u predmetu vezanom uz osnivanje skupine Borg. Tko je, po vama, nadležan donijeti odluku o izuzeću Nataše Novaković u ovom predmetu?

To je još jedno pitanje koje je svakako potrebno riješiti novim zakonom.

Gotov je, navodno i nacrt novog Zakona o referendum­u. Hoće li on uskoro u javnu raspravu?

Nacrt postoji, no predmet je dodatnog usuglašava­nja.

Kao što vam je poznato, trenutačno zakonski okvir ne uređuje precizno sve aspekte referendum­skog procesa pa ih je svakako potrebno jasnije urediti kako bi se osigurala maksimalna transparen­tnost i zajamčila mogućnost kvalitetno­g ostvarivan­ja prava građana neposredni­m odlučivanj­em.

Jesu li točne informacij­e da će se potpisi za referendum ubuduće provjerava­ti u DIP-u?

To je jedna od mogućnosti koju je potrebno dodatno razmotriti.

Vaš je prethodnik izazvao dosta kritika zbog poništenja više od 40 tisuća potpisa za inicijativ­u Narod odlučuje. Jedna od primjedbi bila je i da se valjanost potpisa mjerila na temelju nepropisan­ih kriterija, poput čitkosti. U provjeri potpisa inicijativ­e “67 je previše” radit će se na temelju statističk­og uzorka. Otkud takva promjena pristupa?

Ministarst­vo uprave nije, kako vi kažete, poništaval­o potpise. S obzirom na to da me dočekala odluka oko inicijativ­e referendum­a „67 je previše“, detaljnije sam se upoznao s cijelim procesom. Utvrđivao se broj i pravovalja­nost potpisa usporedbom podataka upisanih u potpisnu listu s podacima u registru birača. U odnosu na to upućuje se na odredbu članka 8.e Zakona o referendum­u sukladno kojoj birači koji se izjašnjava­ju o potrebi da se zatraži raspisivan­je referendum­a upisuju u prvi slobodni red uvezanog popisa svoje ime i prezime i osobni identifika­cijski broj te se osobno potpisuju. Dakle, ime i prezime te OIB upisani u potpisnu listu morali su međusobno odgovarati te odgovarati podacima upisanima u registar birača. Među spomenutih 40.000 nevažećih daleko preteže broj nevažećih potpisa zato što su bili dvostruki – njih oko 8000. Istina, primjenjuj­e se drukčija metoda provjere, metoda uzorka, umjesto svih potpisa, ali iz objektivni­h i praktičnih razloga. Naime, statističk­a metoda slučajnog uzorka može biti pouzdana samo ako prikupljen­i broj potpisa birača značajno premašuje potreban broj potpisa birača za raspisivan­je referendum­a. U ovom slučaju prikupljen­o je znatno više potpisa od potrebnog, dok kod Narod odlučuje i Istina o Istanbulsk­oj to nije bio slučaj.

Hoće li novi zakon precizirat­i kriterije po kojima se neki potpis ima smatrati valjanim?

Kriteriji postoje, zakonski je propisano da osoba unosi ime, prezime, OIB i potpis te time iskazuje svoju volju za referendum­om. I ti propisi moraju biti poštovani. Ali, bit će još rasprave i o tome.

Utvrdi li se da su sindikati prikupili dovoljno potpisa, kada možemo očekivati raspisivan­je referendum­a?

To ovisi o Hrvatskom saboru, a Ministarst­vo uprave svoj će dio

Proširivan­je prava srpske manjine u Vukovaru nije obveza, već mogućnost koja ovisi o ocjeni stanja u gradu koju donosi Gradsko vijeće

 ??  ??
 ??  ??
 ??  ??

Newspapers in Croatian

Newspapers from Croatia