Nedjelja 4. kolovoza Čak je i Jadranka Kosor na skupovima bila zapaljivija

Tomislav Karamarko na obljetnicu Oluje u Kninu navijestio je da bi se mogao natjecati za predsjednika HDZ-a. Tu su vijest na istaknutim mjestima objavili svi mediji, što bi moglo značiti da mu se pridaje i te kakvo značenje i da sa Stierom i Kovačem sve više narušava Plenkovićevu nepovredivost na čelu HDZ-a u koju je uvjeren sadašnji vrh stranke. Plenković se skretanjem ulijevo zamjerio velikom broju članova na koje može računati desni Karamarko, ali to mu ne bi bilo dovoljno da uspije. Jednoličnost i mlitavost u njegovu govoru i nedostatak strasti koju trebaju imati vođe (za razliku od njega, čak je i Jadranka Kosor zapaljivim riječima znala dići na noge mase na skupovima) njegova je najveća mana, i nije jedina. Vjerojatno je najviše od ugleda izgubio kad je, iz očitog vlastohleplja koje se zadovoljava kakvom-takvom foteljom, dopustio da nakon izbora premijer ne bude iz HDZ-a koji je pobijedio. Prema tome, kao ideja, kao protuteža Plenkoviću Karamarko bi bio prihvatljiv većini u HDZ-u, ali kao osobnost baš i ne. Budući da su mu Stier i Kovač po bljedoći u javnim nastupima vrlo slični, nužan je netko četvrti, snažna ličnost koja će imati što i oni, ali i uvjerljivost vođe. Ima li je?