Blokirani – vječni poligon za političke bodove koji vlast zato i ne želi riješiti
Novi Ovršni zakon donosi pomake, no ne rješava problem već blokiranih – odnosi se samo na buduće ovrhe, a ni kod njih ne mijenja redoslijed naplate duga niti ograničava kamatu
Dvije bi promjene u sustavu ovrha uistinu mogle promijeniti položaj vječno dužnih građana, blokiranih godinama, ako bi se primijenile i na postojeće ovrhe: to je promjena redoslijeda naplate podmirivanjem prvo glavnice duga, a onda kamata i troškova te ograničenje kamata na visinu
glavnice. Nijedna nije bila ni predmet razmatranja kad je Ministarstvo pravosuđa radilo na nacrtu novog Ovršnog zakona i razrađivalo “vatrogasne mjere” za rješavanje problema blokiranih. U sustav ovrha unose se izmjene, mnoge su i korisne za neke buduće nesretnike koji završe s blokiranim računima, no zapravo se ne rješava postojeći problem: gotovo 260 tisuća ovršenih ostaje i dalje zacementirano u starom sustavu ovršnog postupka, s enormnim troškovima koji im ne dopuštaju da izađu iz živog blata vječnog dužničkog ropstva. Vlast, čuje se čak i iz redova nezadovoljnika unutar same vladajuće stranke, uopće ne želi sustavno riješiti sistemski problem: u predizbornim igricama moto “kruha i igara” dobiva svoj pravi smisao – ovo su mrvice kruha koje se bacaju s istim ishodom kao u bajci o Ivici i Marici: negdje usput pojedu ih ptičice i opet ih više nema, kao ni puta do cilja.
Kad je Večernji list početkom 2017. pokrenuo akciju “Spasimo blokirane”, detektirajući kritične točke ovršnog sustava, analizirajući ga i uspoređujući sa zemljama u kojima je riješen pravednije pa i učinkovitije, predložili smo niz mjera, objedinivši ideje stručnjaka, udruga koje se bave zaštitom potrošača i problemima blokiranih, pravnika, vjerovnika, a neke smo i sami smislili... Dio tih rješenja vlast je čula pa i implementirala, u nedostatku inventivnosti za neka, možda i bolja, za koja ih plaćamo, no baza je ostala ista: institut vječno blokiranog računa, i dalje poprilični troškovi ovršnog postupka, redoslijed naplate u kojem troškovi i kamate imaju prednost pred glavnicom, kamata koja može rasti neograničeno, nereguliran rad agencija za naplatu potraživanja koje nerijetko istodobno paralelno naplaćuju dug s osnovnim vjerovnikom koji nije obustavio svoju ovrhu te niz kolateralnih aktera koji su uključeni u sustav ovrha iako nisu “ni luk jeli, ni luk mirisali”, no namirisali su zaradu: javni bilježnici, Fina, odvjetnici... Nakon što je na vrhuncu ovršne krize u blokadi bilo više od 330 tisuća građana s dugom većim od 42 milijarde kuna, predlagali smo uvođenje hitnih mjera za već blokirane građane koji uključuju ukidanje instituta “blokade” ovršenog računa koja na ovakav način na koji egzistira u Hrvatskoj, ne postoji nigdje u Europi. Također, za sve dugotrajno ovršene, koji su u blokadi duljoj od tri godine, korisnike socijalne pomoći, otpisivanje potraživanja države do iznosa od 20 tisuća kuna, a iznad te svote svih troškova i kamata osim glavnice: za nju omogućiti “rastegnutu” otplatu dulji niz godina, u skladu s trenutačnim primanjima ovršenog i njegove obitelji. Za nezaposlene smo predložili uvođenje moratorija ovrhe do zapošljavanja, maksimalno tri godine. Ako su tada još nezaposleni, a aktivni su tražitelji posla, prijeći na sljedeću mjeru: kod posebno teških socijalnih slučajeva, nezaposlenih i bez imovine, u dugotrajnim blokadama, država bi trebala otpisati sva svoja potraživanja i porezno stimulirati druge vjerovnike da učine isto, s tim da se striktno regulira da se otpisi za ovršene porezno ne tretiraju kao darovanja na koja se plaća porez. Također, tražili smo da se uvede zaštićeni dio primanja i za obrtnike: OPG-ovce, slobodna zanimanja...
Uskladiti zakone
Kad je posrijedi novi Ovršni zakon, naš je prijedlog bilo uvođenje centraliziranih e-ovrha koje provodi sud po uzoru na slovenski ovršni zakon uz rezanje troškova ovršnog postupka. Jedinstveni sustav e-ovrha trebao bi smanjiti sudske troškove i onemogućiti naplatu troškova za nove ovršne prijedloge ako je dužnik već ovršen te izbaciti mogućnost da trošak stvaraju eventualni ostali sudionici u postupku: Fina, javni bilježnici, odvjetnici... Doživotne ovrhe onemogućile bi se vraćanjem regulative prema kojoj se,
ako se ovrha ne može naplatiti godinu ili dvije, a nema imovine, ovršni postupak obustavlja. Tražilo se i onemogućavanje ovrhe za račune starije od tri godine, ako u međuvremenu vjerovnik nije pokrenuo neku pravnu radnju, jer su nerijetki bili slučajevi kad vjerovnik “otkrije” da mu prije pet ili deset godina nije plaćen neki račun i krene u ovrhu. Usto, jedna od bitnijih mjera bila bi i uvođenje apsolutnog minimalnog zaštićenog dijela dohotka ispod kojeg se ovrha ne smije provoditi, čime bi se onemogućile, primjerice, ovrhe na 1000 kuna mirovine. Za obrtnike, kojima se ovršuju kompletna primanja, trebalo bi vratiti klauzulu da odgovaraju imovinom unesenom u obrt, a ne cjelokupnom osobnom imovinom. Za Poreznu upravu inicirali smo uvođenje obveze obavještavanja građana o poreznom dugu, nakon tri mjeseca kašnjenja jer trenutačno saznaju za njega tek kad su ovršeni te općenito onemogućiti pokretanje ovrhe, a da dužnik o tome nije obaviješten. Kad su posrijedi agencije za naplatu potraživanja, trebalo bi razmotriti ideju da se dugovi prodani agenciji tretiraju kao cesija jer ih je banka već dijelom otpisala. Dodatno, zatražili smo onemogućivanje prodaje imovine na dražbi za nerealno podcijenjenu vrijednost te zabranu ovrhe nad jedinom nekretninom, osim kad su posrijedi krediti podignuti uz nekretninu kao kolateral. Kad je posrijedi Zakon o osobnom stečaju potrošača, predlagalo se osiguravanje većeg broja stečajnih povjerenika koji će biti adekvatno plaćeni jer su u tom trenutku u cijeloj Hrvatskoj bila samo dva stečajna povjerenika. U tom su trenutku prvi novac mogli dobiti tek nakon godinu dana od zaključenja stečaja kod stečajeva koji se samo otvore i zatvore, a kod onih koji traju, jer postoji imovina, naplata je, malo je reći, nesigurna. Jedna od ideja bila je i proporcionalna otplata duga različitim vjerovnicima te proporcionalna otplata glavnice i ostalih troškova, kao i “walkaway” model kod stambenih i hipotekarnih kredita, kod kojeg dužnik, nakon ovrhe nad nekretninom, nema više drugih obveza. Kod stečajeva bez imovine dužnika, koji su se samo otvarali i zatvarali, na 100-postotne otpise dugova koje su sudovi prihvaćali, često su se žalili vjerovnici jer Zakon o osobnom stečaju ne predviđa 100-postotni otpis duga, nego samo nagodbu, kao što to omogućava Zakon obveznim odnosima. Apelirali smo na usklađenje ova dva zakona te upozorili da suci imaju veliku slobodu odlučivanja i ako ne odluče otpisati dugove, onda i nakon izlaska iz stečaja vjerovniku ostaje mogućnost daljnje doživotne ovrhe – kakva je onda svrha nagodbe i bankrota? Morao bi se regulirati i status zateznih kamata tijekom stečajnog postupka – jedan je vjerovnik tražio zbog toga reviziju postupka na Vrhovnom sudu. U osobnom stečaju, također, prestajala je mogućnost naplate alimentacija i naknada za uzdržavanje ovrhom – potrebno je zaštititi djecu ako roditelj kojeg ovršuju ima primanja.
Osobi u stečaju sud može odobriti bavljenje samostalnom djelatnošću, ali ne može otvoriti djelatnost ako ima porezni dug. Država bi mogla omogućiti otvaranje djelatnosti i tražiti da se dug naplati iz prihoda od nje.
Bolje informiranje
Kad danas podvučemo crtu, vidimo da je Vlada mnoge od ovih mjera i usvojila: u jednom dijelu je zapravo skoro pa postupala po tom “hodogramu”: prošlo su ljeto uveli hitne mjere: otpis potraživanja države do 10 tisuća kuna (ne doduše 20 tisuća) linearno svima, reprogram ostatka poreznog duga u tri godine, stečaj za dužnike s glavnicom manjom od 20 tisuća kuna, za blokirane dulje od tri godine te obustavu ovrhe dugotrajnije od tri godine ako vjerovnik nije uspio naplatiti ništa posljednjih šest mjeseci. Izmjenama novog Ovršnog zakona uvodi se i zaštićeni dio primanja za obrtnike: OPG-ovce i slobodna zanimanja, no i dalje im se može ovršiti cjelokupna imovina. Ovrhe uistinu dijelom postaju e-ovrhe, no ne u isključivoj ingerenciji suda jer “sudski pomoćnici” postaju javni bilježnici koji izrađuju ovršni prijedlog za suca, obavještavaju dužnika i čekaju hoće li se osporavati prijedlog ovrhe, a u igri ostaje i Fina koja vodi centralizirane ovrhe jer ih poslodavci i HZMO više neće provoditi... Bitno je poboljšan sustav informiranja dužnika, no umjesto četiri proceduralna koraka, uvodi ih se deset, što bi moglo bitno oduljiti ovršni postupak i time povećati troškove za dužnike jer sve vrijeme rastu kamate. Troškovi su u konačnici, nakon javnog savjetovanja oko nacrta zakona, ipak bitno srezani: naknade Fine i javnih bilježnika limitirane su na najviše 500 kn, a predviđa se i smanjenje odvjetničkih tarifa na koje se odnosio lavovski dio troškova ovrhe: sastavljanje ovršnog prijedloga za dugove do 2990 kn umjesto 150 kn plus PDV sad je preimenovano u trošak ispunjavanja obrasca i limitirano na 50 kn plus PDV, a nema više ni odvjetničkog troška dostave na provedbu Fini od 125 kn plus PDV, dok se za veći dug, primjerice za 5800 kn, odvjetnički trošak sastavljanja ovršnog prijedloga od 750 kn plus PDV smanjuje na 50 kn plus PDV, a trošak dostave od 375 kn plus PDV ukida.
No, ostaju troškovi predujma, uvedeni ljetos kroz Zakon o provedbi ovrhe nad novčanim sredstvima koje inicijalno plaća vjerovnik, a poslije ih prebacuje na dužnika, uspije li se naplatiti. Ovaj se zakon “utapa” u novom Ovršnom zakonu. Podignut je i iznos glavnice duga ispod kojeg se ne može ovršiti nekretnina koja nije pod hipotekom na 40 tisuća kuna. Zabranjuju se i ovrhe nad nekretninom zimi, od 1. studenoga do 1. travnja, a povećava se i raspon primanja nad kojima se ne provodi ovrha na božićnice i uskrsnice. Apsolutna zastara nije regulirana, niti minimalni zaštićeni dio dohotka, iako je neovršivo tri četvrtine plaće: posebno je to problematično za građane koji su prije 2008. potpisivali da im se može ovršiti cijela plaća. Izmjenom Zakona o stečaju potrošača uvelo se pokretanje stečaja po službenoj dužnosti za dužnike s glavnicom do 20.000 kn, blokirane dulje od tri godine. Bankrot nije bio prisilan, građani su mogli dati prigovor, a za taj se dug ne smije ovršiti ni nekretnina. Na takav je stečaj pristalo 84 tisuće blokiranih građana. Nakon uvođenja Vladinih mjera i “migriranja” dijela blokiranih u bankrotirane, broj blokiranih je pao s 330 tisuća na trenutačnih oko 260 tisuća, a iznos duga smanjio se s 42 milijarde kuna na 23 milijarde. Na papiru.
Ali, ima “kvaka”: ovrhe su obustavljene, no dugovi su ostali. Već su se mnogi, tada privremeno zaustavljeni ovršni postupci od vjerovnika koji nisu iz reda države ili njezinih eksponenata, reaktivirali. Unijela se tada i velika zbrka u naplatne redove: vjerovnici s prioritetom izgubili su svoj red naplate, čime im je nanesena prilična šteta. Usto, ovrhe su, Vladinim mjerama, obustavljene samo nad novčanim sredstvima, no ne i nad ostalom imovinom dužnika pa vjerovnik može promijeniti predmet ovrhe i ponovo je pokrenuti. Napravljeno je, dakle, i dosta nove zbrke. A bit će je vjerojatno još, nastavi li Vlada ovaj problem rješavati kroz polovična “ad hoc” rješenja, a često i kroz ustupke grupama za pritisak ili zainteresiranim lobijima. U međuvremenu je, razočarana rezultatom izbora za Europski parlament, aktivnost potpuno umrtvila Udruga Blokirani koja se pet godina borila za poboljšanje ovršnog postupka. Na svojoj su web-stranici objavili 1. lipnja da su u postupku preustroja te do daljnjeg ne daju usluge pravnog savjetovanja i podrške. Na Facebook-profilu grupa je poručila: “zatvoreno zbog bankrota”. Njihovu je rolu u političkom prostoru preuzeo saborski predstavnik kreditnih dužnika Goran Aleksić, zastupnik Snage, koja je dosad predložila nekoliko izmjena Ovršnog zakona, od kojih su neke dijelom i prihvaćene.
– Potreban je apsolutni reset u području ovrha i blokada, novi start desecima tisuća obitelji. To je demografski prioritet – kaže Aleksić koji smatra da je, osim promjene u redoslijedu naplate potraživanja, plaćanjem prvo duga pa tek potom zatezne kamate, nužna i zabrana ovrhe nekretnine s hipotekom iz nepoštenoga kredita, a takvu je odluku već donio i Sud Europske unije za proces koji se vodio oko kredita u “švicarcima”. No, “reset” o kojem govori političar, bit će gotovo nemoguć bez rješavanja “starih” blokiranih, a stari blokirani su zapravo svi jer u ovom trenutku još nema novog zakona i ovrhe se provode prema postojećem, skupom i opterećenom svim onim nedostacima koje smo pobrojali. Jedno od rješenja koje povremeno spomene neki vizionar bila bi kombinacija otpisa i restrukturiranja duga uz uključenje institucije čiji bi jedini predmet poslovanja bio ovaj dug, otkupljen uz veliki diskont, od različitih vjerovnika. Dio duga mogao bi se otpisati, dio restrukturirati na dugi rok uz nisku kamatu. Nešto kao “loša banka” za blokirane uz državni nadzor i porezni poticaj za otpise. Trebalo bi za takav projekt uskladiti Ovršni, Stečajni i Zakon o osobnom stečaju te uvesti moratorij na uključene ovrhe, osloboditi imovinu, deblokirati račune i smjestiti socijalno ugrožene u državne nekretnine ili im plaćati najam u privatnim nekretninama. Možda bi država mogla razmotriti povlačenje novca iz Europskog socijalnog fonda u tu svrhu ili smisliti nešto još pametnije. Jer, što je alternativa? Ovih 260 tisuća ovršenih neće nestati niti nekim čudom ekspresno otplatiti svoje dugove uz gospodarski rast od mršavih 2,5 posto. Prije će zauvijek napustiti zemlju i otići u neku koja ima “nevinije ruke” ili ih barem ne pere od svojih ugroženih građana kao Poncije Pilat.
Nužan je apsolutni reset u području ovrha i blokada, novi start desecima tisuća obitelji. To je demografski prioritet GORAN ALEKSIĆ saborski zastupnik Snage