ROĐEN JE SLUČAJNO: JEDAN OD OSNIVAČA SONYJA ZATRAŽIO JE MANJI PRIJENOSNI KASETOFON SA SLUŠALICAMA ZA OMILJENU KLASIKU
Walkman, prijenosni kasetofon sa slušalicama, koji je tijekom osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća bio neizostavni uređaj, ikona glazbene industrije i temelj cijele jedne supkulture upravo je navršio četrdeset godina. Naime, tog ljeta 1979., u vrijeme dok je svijet prolazio kroz jednu od najvećih naftnih kriza, japanski proizvođač Sony predstavio je plavo-bijelu “ciglicu” – Walkman model TPS-L2.
Za glazbu u pokretu
Njegove tehničke mogućnosti s jedne su strane bile relativno skromne. Naime, nije mogao snimati glazbu na kasete, već je samo reproducirati, a i cijena mu je bila prilično paprena. Za prvi model traženo je 33 tisuće jena, što je oko 300 američkih dolara u današnjoj protuvrijednosti, tada iznos koji nije mogao baš svatko izdvojiti. No, upravo je on stvorio glazbu u pokretu. U prvih mjesec dana prodano je tek oko tri tisuće primjeraka i Sony je držao kako je cijeli projekt promašaj. No, ubrzo se trend potpuno promijenio, a prodaja je nadmašila čak i najsmjelija očekivanja. Praćen dobrom reklamnom kampanjom, TPS-L2 prodan je u zavidnih 1,5 milijuna primjeraka. A uspjeh sljedećeg modela, WM-2, koji je bio znatno bolje dizajniran i koji je dolazio u nekoliko boja, bila je još bolja. On je prodan u više od 2,5 milijuna primjeraka. U protekla četiri desetljeća Sony je ukupno prodao više od 420 milijuna Walkmana, a broj modela koje su razvili nije precizno zabilježen. Naime, prestali su ih brojiti nakon što je razvijen tisućiti model, što se dogodilo prije petnaestak godina.
Walkman samo po sebi nije bio pretjerano velik tehnološki iskorak. Magnetska vrpca i kaseta bile su na tržištu još od 1963., kada ju je predstavio nizozemski Philips. Bila je to tehnološka novost ponajprije namijenjena novinarima i tajnicama za snimanje razgovora. Pojava kaseta sa snimljenom glazbom otvorila je potpuno novo tržište, a Sony je prvo počeo s proizvodnjom kasetofona, kako za kućanstva tako i za automobile. No, tek je Walkman donio revoluciju, a prodaja kaseta prvi je put tijekom osamdesetih godina nadmašila prodaju vinilnih gramofonskih ploča.
Sam Walkman nastao je gotovo slučajno. Naime, Masuru Ibuka, jedan od osnivača Sonyja, često je na poslovna putovanja nosio klasični kasetofon i slušao glazbu tijekom letova ili u vrijeme dok je čekao na aerodromima. Bilo mu je nakon nekog vremena prilično teško nositi glomazni kasetofon, pa je zatražio od Sonyjevih inženjera da mu razviju prijenosni, minijaturni kasetofon sa slušalicama umjesto klasičnih zvučnika. Ono što je dobio na uvid nakon nekoliko mjeseci toliko ga je oduševilo da je odmah naložio da se sličan uređaj razvije i za redovitu prodaju. Osim razvoja tehnologije i “smještanja”