Kućicu svete obitelji anđeli su prenijeli najprije na Trsat, a onda u Loreto
Svetište Majke Božje Trsatske u Rijeci povezano je s predajom o nazaretskoj kućici u kojoj je živjela sveta obitelj, pa mnogi smatraju da su Trsat i Nazaret povezani kao pupčanom vrpcom upravo tom predajom o kućici Josipa, Marije i Isusa, koju su iz Nazareta u Trsat 10. svibnja 1291. prenijeli anđeli. Tu se, kako kaže predaja, zadržala do 10. prosinca 1294., kad su je anđeli prenijeli u Loreto pokraj Ancone, gdje se i danas nalazi.
U pozadini te priče, dobrim dijelom znanstveno provjerene, trgovina je relikvijama iz Svete Zemlje, raširena u doba križarskih ratova. Važnu ulogu u tim zbivanjima odigrali su istočnojadranski plovidbeni put, kao tada najsigurnija veza između Levanta i Europe, tajanstveni ratnički red vitezova templara, papa, napuljski vladari Anžuvinci i hrvatski feudalci Frankopani.
O gradnji crkve na Trsatu razmišljao je Nikola IV. Frankopan, a gradnju je počeo njegov sin knez Martin Frankopan, uz dopuštenje pape Nikole V., zavjetujući se franjevcima obvezom gradnje crkve i franjevačkog samostana 1453., na mjestu gdje se prema legendi nalazila Bogorodičina kućica. Nakon gradnje doveo je franjevce iz Bosanske vikarije.
Na mjestu današnje bazilike gotovo dva stoljeća bila je kapela koju je dao sagraditi Nikola I. Frankopan. Crkva koja je iz nje nastala, zahvaćala je prostor svetišta i polovicu glavne crkvene lađe današnje građevine. Lijeva crkvena lađa i pročelje podignuti su tek poslije. Sada je čine dvije lađe. Znamenita su i dva samostanska klaustra te ljetna blagovaonica. Najzaslužniji za današnji njezin izgled je Franjo Glavinić, tadašnji gvardijan samostana, koji je u kolovozu 1644. pokrenuo radove na obnovi i proširenju. Svoj konačni izgled crkva je dobila 1824., kad je produžena šest metara, a dodan joj je i zvonik, koji do tada nije imala.
Zbog gubitka Svete kućice, neutješenim Trsaćanima papa Urban V. šalje 1367. čudotvornu sliku Majke Božje imena Majka Milosti. Predaja kaže da je sliku osobno naslikao sv. Luka Evanđelist. Izrađena je na cedrovoj dasci i podijeljena na tri polja. Zbog štovanja koje su joj iskazivali, slika je okrunjena krunom od pravoga zlata 8. rujna 1715., a svečanost njezine krunidbe održana je pod pokroviteljstvom Hrvatskoga sabora. Bila je to prva Marijina slika izvan Italije koju je dao okruniti neki papa. Majka Milosti ima iznimno značenje u stvaranju kulta štovanja Djevice Marije na Trsatu. Sveti Otac već (gore lijevo) Predaja kaže da je sliku Majke Milosti naslikao sv. Luka Evanđelist na cedrovoj (gore desno) Oštećeni Gospin kip pronađen je u neobičnim okolnostima 1992. u ruševinama crkve
Četiri dogme Katoličke crkve o Mariji: ona je Bogorodica (Isusova majka), Djevica, bezgrešno je začela te je dušom i tijelom na nebo uznesena
u 15. stoljeću dopušta poseban oprost onima koji je pohode. Slika se i danas cijeni zbog milosti koju po njoj dijeli Marija svojim štovateljima, a stoji na glavnom oltaru i iz crkve se iznosi prigodom procesija, kao npr. na Blagdan Gospe Trsatske ili Velike Gospe. Čudotvorna slika Majke Milosti sastoji se od tri dijela. U sredini je Marija koja doji, hrani Isusa. Marijin blagi pogled usmjeren je prema Isusu ali i prema vjernicima koji je gledaju. Premda je dijete, Isus ima ozbiljno lice i podiže ruku na blagoslov. U gornjem redu prikazani su najvažniji događaji iz povijesti spasenja: Utjelovljenje i Otkupljenje. Lijevo je prikaz Navještenja u Nazaretu, u središnjem dijelu Marija koja je rodila Isusa i pruža ga nama. U desnom gornjem kutu prikaz je Isusa koji umire za nas na križu u Jeruzalemu i daje nam Mariju za Majku. U donjem redu prikazani su svjedoci Crkve. Ono što je Isus propovijedao nastavili su učenici – desno su sv. Petar, sv. Ivan i sv. Pavao.