Ljetujući u državnim vilama, političari čuvaju uspomenu na Josipa Broza Tita
Tjedna inventura Lora Vidović i Vesna Teršelič u oskvrnuću spomenploče hrvatskim braniteljima ne vide mržnju
Subota 10. kolovoza Narod koji nema narodne nošnje prisvaja sve tuđe
Svojedobno je u Kviskoteci na Hrvatskoj televiziji bilo postavljeno pitanje koje je otprilike glasilo – koji jedini narod u Europi nema narodne nošnje? Odgovor je bio – Srbi. Potvrđuje to i primjer o kojem je 2008. pisao Jutarnji list – Vrličani su se pobunili pošto je s domjenka u povodu Eurosonga u Beogradu svijetu poslana poruka da je njihova narodna nošnja – srpska. To je samo jedan od mnoštva primjera srpskog prisvajanja hrvatskoga. Osim velik dio hrvatskog teritorija, Srbi prisvajaju Gundulića, Držića, hrvatsku narodnu književnost... Ono što se na fakultetima u Hrvatskoj uči kao starija hrvatska književnost, za njih je primorska književnost. Prisvajali su crkvu sv. Spasa, čak i kralja Tomislava, a oni najekstremniji gotovo svekoliku hrvatsku povijest. Posebna su im slabost veliki znanstvenici. Dok je kao predsjednik Srbije prijateljevao s Ivom Josipovićem, Boris Tadić je izjavio da je Ruđer Bošković bio Srbin katolik. Sada su ogorčeni što će na svjetskoj izložbi „Dubai Expo“2020. Hrvatska predstaviti Nikolu Teslu kao hrvatskog znanstvenika i inovatora. Meštrovićev spomenik Tesli u središtu Zagreba sasvim je blizu mjesta gdje su u ratu padale srpske granate.
Nedjelja 11. kolovoza Bi li se Grbin okomio na djecu da su pjevali Titu?
Doista je za osudu što su na nogometnom turniru u Barceloni dječaci jednog omiškog kluba pozdravom “Za dom spremni”, u društvu starijeg muškarca, slavili pobjedu nad jednim srpskim klubom. O tome je sliku na Facebooku objavio SDP-ovac Peđa Grbin, pa se sad našao pod istragom Agencije za zaštitu osobnih podataka. Za osudu je svako iskorištavanje djece u politici i promicanju bilo koje ideologije. Ali da su omiška djeca slavila pobjedu pjesmom “Druže Tito, mi ti se kunemo” Grbin bi zacijelo bio oduševljen. I ne bi se zgražao što “nitko ništa po tom pitanju ne poduzima”, što ga je i navelo na bezobzirnost s kojom je upro prstom u djecu, kao da su svi mali Pavelići. Grbin je poznat i kao veliki zagovornik komunističkog diktatora pod čijim su zapovjedništvom ubijeni deseci tisuća Hrvata, stvorena komunistička država s Golim otocima, Starim Gradiškama, bjesomučnim progonom političkih protivnika, ubojstvima političkih emigranata i kultom ličnosti nezapamćenim u povijesti. Kad tvrdi da bez Tita “Hrvatska ne bi bila u današnjim granicama” (možda i ne bi, a možda bi bila veća), i kad ga slavi, ne srami se zbog njegovih nedjela baš kao što se ne srami objaviti sliku maloljetnih “zločinaca”.
Ponedjeljak 12. kolovoza Pakost uvijek pronađe samo Thompsona
Kad su troškovi koncerata posrijedi, sporan je samo Thompson. Nevjerojatno je tko se sve javlja, pa i ljudi o kojima mislite da su zabavljeni svojim poslom i da ih cijene nastupa estradnih zvijezda baš nimalo ne zanimaju. Tako se Ivan Mrvoš, mladi solinski poduzetnik, osnivač Includea, proizvođača pametnih klupa, kojega je Forbes uvrstio na listu 30 “genijalaca mlađih od 30 godina”, žestoko okomio na ugovor koji je Grad Split, kao organizator Thompsonova koncerta na splitskoj rivi, sklopio s tvrtkom High Level, nazvavši ga “komedijom od ugovora” kojim je, kako Mrvoš u detalje dokazuje, organizator zakinut. Naravno, neki su mediji objavili samo Mrvošev kokrda, mentar kako bi Thompson ispao što crnji i grabežljiviji, a novinari Jutarnjeg lista porazgovarali su s estradnom menadžericom Lidijom Samardžijom, koja radi i s Gibonnijem, Urbanom i grupom Frajle i koja im je rekla da je to “sasvim uobičajeno, organizator uvijek snosi sve troškove, bilo da se radi o ZAMP-u, marketingu ili nekoj od želja izvođača kao što je priključak određene jačine” te da u ugovoru “nema ničega spornog”. Takvih ugovora ona i drugi menadžeri sklopili su na stotine, ali pakost uvijek pronađe samo Thompsona.
Utorak 13. kolovoza Koga briga hoće li Pernar krstiti svoga sina...
Ivan Pernar dobio je sina, Ivan Pernar neće cijepiti sina, Ivan Pernar neće krstiti sina, Ivan Pernar ne vjeruje u “sustav vjerovanja koji zastupa Vatikan”, odnosno Rimska crkva, Ivan Pernar poštuje one koji iskreno vjeruju, ali ne poštuje one koji vjeru glume kako bi pripadali krdu, i tako dalje. A sve nam to priopćava sam Pernar. Zašto? Zato što ima potrebu da bude u središtu pozornosti, a svaki takav očekuje pljesak, očekuje da bude obožavan, da mu se divi – krdo. Dragi moji pripadnici želim vam reći da ja nisam kao vi, ja tu svoju posebnost ne mogu zadržati za sebe, u svojoj intimnosti kao svaki nenametljiv čovjek, moj egoizam je jači od mene. Da Ivan Pernar ima trunak osjećaja za svoje bližnje, znao bi da ih baš briga što je dobio sina, da ih boli kita što ga neće cijepiti i krstiti, da su njegove misli o vjeri, vjernicima, Vatikanu površne i dosadne i da bi se trebao stidjeti što duhovnu i moralnu golotinju izlaže na ulici. I to izlaže krdu, onima koje prezire, kojima niječe osobnost da bi je sam imao.
Srijeda 14. kolovoza Brane se Varivode, ali o Tepljuhu se šuti
Obilježen je Dan sjećanja na zatočenike srpskih koncentracijskih logora a među ostalim položen je vijenac ispred razbijene spomen-ploče u Tepljuhu. Predsjednik splitsko-dalmatinske podružnice Društva logoraša Ivan Turudić izjavio je da bi stav o razbijanju spomen-ploče trebale izreći sve stranke, a istaknuo je ka koje“izostala očekivana reakcija” pučke pravo braniteljice Lore Vidović i Vesne Teršelič, voditeljice Documente. Ne bih se baš složio da je njihova reakcija bila očekivana, ali sigurno ne bi izostala da je bila riječ o incidentu ili “incidentu” koji su napravili “hrvatski nacionalisti” ili o “ustaštvu”. Tako će, na primjer, i pravo braniteljica poput Turudića govoriti o“izostanku reakcija” na “relativizaciju zločina NDH” koji “otvara prostor mržnji”, ali prešućivanje oskvrnuća spomenika hrvatskim žrtvama i ratnicima, među njima i logorašima, ne vodi mržnji. A ako su šutjeli poslije divljaštva u Tepljuhu, Vesna Teršelič i njezina Documenta svojedobno su marljivo ustvrdili kako je “drveni krst” podignut u spomen srpskim žrtvama u Varivodma “vandalski oskvrnut”. Tako Vidovićka i Teršelička ne pate od viška uvjerljivosti, koja ionako za njihovu jednostranost nije potrebna.
Četvrtak 15. kolovoza Crni mit stvorili su crni ljevičarski mediji
Čekali su kad će predsjednica posrnuti pa su spremno po njoj osuli paljbu da se više ne pridigne. Kolinda je dala intervju “ekstremnom”, “opskurnom”, “proustaškom” Hrvatskom tjedniku u kojem je i najavila kandidaturu za predsjedničke izbore. Bože sveti, s koliko neporeciva uvjerenja neki mediji drže da su oni ispravni, razumni, progresivni i da se to samo po sebi razumije, dok pišu o nekim drugim, desnim medijima koji su im, što se također samo po sebi razumije, natražnjački, nacionalistički, isključivi. Ako je Hrvatski tjednik takav kakvim ga prokazuju, o njima bi se moglo reći da su još gori, ali sa suprotnim političkim predznakom. Koliko znam, u Hrvatskoj nema medija za koji je, na primjer, zločinac Pavelić pozitivna ličnost, ali ih ima podosta kojima je ne manji zločinac Tito neupitna veličina. Tko je onda “opskurniji” i “ekstremniji”? Hrvatski tjednik legalno je glasilo koje je imalo i ima mnoštvo respektabilnih suradnika i sugovornika, jedan od njih je i Kolinda, koja se – da spomenemo najosjetljivije teme – nije ustručavala govoriti i o zvjerstvima partizana i o Pavelićevoj izdaji i prevari. Ali što ćete, od Hrvatskog tjednika crni mit stvorili su – crni ljevičarski mediji!!!
Petak 16. kolovoza Sustavi se mijenjaju, ali priroda vladara ostaje ista
Predsjednički kandidat Miroslav Škoro protivi se “reliktu socijalizma” – ljetovanju najviših političkih dužnosnika u državnim rezidencijama koje treba “staviti na tržište”. Za normalan ljudski mozak i moral ta je povlastica nepojmljiva. Te vile kupljene su ili sagrađene novcem poreznih obveznika pa je ljetovanje dužnosnika u njima obična krađa narodne imovine, lopovština kao i svaka druga. No u mentalitetu političara, a i mnogih građana ta se krađa smatra uobičajenom, što je ostatak vjekovne navike na vladare kao vlasnike zemlje. Takvo je vlasništvo pogotovo došlo do izražaja tamo gdje bi ga po teoriji trebalo najmanje biti – u socijalizmu. Slobodnije govoreći, bivša država bila je vlasništvo komunista, pogotovo diktatora Tita, valjda nijedan vladar u povijesti nije imao toliko rezidencija po cijeloj zemlji kao on. Pa kad najviši hrvatski politički dužnosnici ljetuju u državnim vilama, oni čuvaju uspomenu na Josipa Broza čiji duh ni izdaleka iz ove države nije iščeznuo. Sustavi se mijenjaju, ali priroda vlasti i vladara ostaje ista, kao što se manje-više isti tip pohlepnika bavi politikom danas kao i u socijalizmu. Vile, dakle, nisu relikt socijalizma nego njegov nastavak.