Povlačiti vojnike sad bi bilo kukavički, ali treba im bitno podići razinu sigurnosti
shvatila da su uvjeti u kojima djeluju njemački vojnici u „misiji stabilizacije“takvi da su njemački zakoni koji reguliraju policijsko postupanje ograničavajući okvir za djelovanje njemačkih snaga u Afganistanu te da ugrožavaju živote i dovode u pitanje smisao misije. Zato je u veljači 2010. za pravni okvir određeno međunarodno pravo. Naime, njemačka je vlada tada pred parlamentom redefinirala stanje u Afganistanu kao „oružani sukob unutar parametara međunarodnoga prava“. Time se olakšalo borbeno djelovanje njemačkim snagama koje su potom, tijekom 2009. i 2010., izvele niz napadnih protu pobunjeničkih operacija.
U kanadskim i njemačkim vojnim bazama u Afganistanu odavno su formirani memorijalni spomenici poginulim vojnicima. Po nekim procjenama, više od 2400 pripadnika američkog vojnog osoblja poginulo je u Afganistanu od 2001. do 2014., uključujući i operaciju Trajna sloboda. Prema privremenim podacima, po broju žrtava slijede V. Britanija s 453, Kanada sa 165, Francuska s 86 i Njemačka s 54 stradala. Od 2004. do 2015. broj poginulih Talijana dosegao je 54. Godinama su u Afganistanu različita središta stranih snaga i njihovo osoblje (u vojnom, savjetodavnom ili edukativnom svojstvu), njihovi konvoji vozila jednako kao i uredi UN-a (npr. u Heratu 2010.) mete su talibanskih napada, jednako kao što su mete nacionalne afganistanske policijske i vojne baze i njihovi pripadnici. Pri tome su teroristički napadi često kombinacije napada eksplozivnim sredstvima i oružanoga napada. Posebno se s vremenom moglo primijetiti praksu koja ima veću psihološku i obavještajnu negoli ubojitu razornost – izvršavanje prodora u što veću blizinu vojne baze, često do samoga ulaza u objekt ako ne i u samu bazu.
Talibani pojačavaju napade
Tako je talijanski kontingent 2009. izgubio šest ljudi kada se bombaš-samoubojica zabio u konvoj vojnih vozila u Kabulu. Napad se dogodio na cesti između diplomatske četvrti i zrakoplovne luke. Na ulazu u talijansku vojnu bazu u Heratu na zapadu Afganistana napadač je raznio vozilo puno eksploziva. U bazi je bila smještena talijanska Provincijalna ekipa za obnovu (PRT) i pet Talijana je ranjeno. U obučnome centru afganistanske policije u Heratu policajac na talibanskoj strani ubio je tri „strana ugovornika“(BBC, 22. srpnja 2012.). U prvom dijelu 2019. Kabul je bio pod visokim stupnjem opasnosti te su sigurnosne točke pojačane. Unatoč tome, automobil-bomba namijenjen konvoju stranih snaga eksplodirao je na istočnom kraju Kabula. O broju stradalih američkih vojnika pojavili su se različiti podaci (Al Jazeera; Reuters, 31. svibnja 2019.). Mjesec dana ranije četiri Amerikanca ubijena su u cestovnoj eksploziji u blizini Bagrama, najveće američke zračne baze u Afganistanu. Prema riječima guvernera distrikta, vozilo s eksplozivom upotrijebljeno je za napad na oklopno vozilo na samome ulazu u bazu.
U zadnjih godinu dana talibani su, kako su i najavili, započeli pojačano ciljati čelnike afganistanskoga sigurnosnog aparata (policije i obavještajnih službi) kao i pripadnike „stranih snaga“u Afganistanu. Tako je u listopadu 2018. u Kandaharu izvršen atentat u kojem je poginuo provincijalni guverner, šef nacionalne obavještajne službe NDS i policijski zapovjednik za južni Afganistan general A. Razeq. Zapovjednik NATO-ovih snaga general S. A. Miller nije ozlijeđen. U siječnju 2019. dva su afganistanska graničara otvorila vatru na savjetnike u misiji RS-a u vojnoj bazi Herat. Savjetnici su bili u posjetu 5. bataljonu Snaga za sigurnost granice (BSF). Šireći područja pod svojom kontrolom na polovicu teritorija zemlje, talibani su izveli više napada, s desecima mrtvih, na baze i pripadnike afganistanskih snaga sigurnosti tijekom siječnja 2019. Lokacije napada bili su Kunduz, Baghlan i Takhar na sjeveroistoku, na zapadu provincija Badghis; glavna prometnica između Logara i Kabula na istoku na kojoj je napadnut konvoj u kojem su glavne mete, provincijalni guverner i regionalni čelnik obavještajne službe, ostali neozlijeđeni; unutrašnjost baze NDS-a u provinciji Maidan Wardak u središtu zemlje s velikim žrtvama. Iako je od listopada 2018. do sada u Kataru organizirano osam krugova mirovnih pregovora između SAD-a i talibana – uz pomoć Njemačke i Katara kako bi se uspjelo postići otvaranje među afganistanskoga dijaloga i pristanak tali banana uključivanje predstavnika afganistanske vlade u pregovore – talibani su ne samo nastavili s napadima na vladine snage i misiju RS-a, nego ih pojačavaju kao dokaz širenja svojih operativnih područja. Tako su u ključnom razdoblju pregovora između SAD-a i talibana – koji su SAD nazvale “make-or-break moment” – talibani na kraju lipnja 2019. u sjevernom Baghlanu napali sigurnosne točke provladinih policijskih snaga. Na početku srpnja 2019. izvršeno je i bombardiranje Kabula uz civilne žrtve. Iako je cilj bila zgrada Ministarstva obrane, oštećeni su zgrada televizije Shamshad, osnovna škola te muzej OMAR u kojemu se mlade podučava o opasnostima od zaostalih minsko-eksplozivnih sredstava. Četrdeset je ljudi ubijeno, a ranjeno 83. Većinom se radilo o civilima. Među ranjenima bilo je više od 50 studenata i djece. Sredinom srpnja napadnuto je sjedište policijskih snaga u Kandaharu. U Kabulu su 25. srpnja izvedena tri napada od kojih su za jedan odgovornost izravno preuzeli talibani. Ubijeni su zaposlenici Ministarstva za rudarenje i naftu. Dan ranije izveden je napad na konvoj vozila hrvatske misije u provinciji Kabul na cesti Kabul - Jalalabad. Na 200 metara od kampa Lion došlo je do zalijetanja bombaša-samoubojice u trokolici motocikla u konvoj hrvatskih vozila. Nakon toga, suicidalni napad i oružani sukob povezan s početkom političke kampanje za predsjedničke izbore dogodio se u Kabulu 28. srpnja. Dan kasnije, u regiji Kandahar su u „insajderskom“napadu ubijena dva američka vojnika. Iako za postavljanje bombe uz cestu talibani nisu htjeli preuzeti odgovorda