Braća Sinković na jezeru Peruća kuju novo zlato

Martin je dodatno vezan za sinjski kraj, jer njegova je supruga iz grada alkara. “Mene su sjajno primili, kao da sam njihov”, govori dok s bratom Valentom iskušava rekreaciju koju je osmislio Ivan Bašić

Dovoljno je s Martinom i Valentom Sinkovićem provesti jedno poslijepodne da osjetite što znači karakter svjetskog i olimpijskog prvaka. Njihova jednostavnost, mentalna britkost i opuštenost osvojit će vas vrlo brzo. Dalmatinska zagora, odnosno Sinj i Perućko jezero zadnjih su petnaestak godina baza braći Sinković. Baš tu su se kovala gotovo sva odličja koja su ti dečki osvojili, od svjetskih naslova do olimpijskih medalja. I ljubav je obostrana. U sinjskom hotelu Alkar to su već domaći dečki. Ljubazno osoblje trudi se da imaju sve što im je potrebno.

Martin je posebno povezan s ovim krajem jer mu je supruga Sinjanka. – Ja sam tu i kad se ne pripremamo za natjecanja. Mene su sjajno primili, kao da sam njihov. Tako da sam se udomaćio. Lijepo se osjećam tu. Meni ove pripreme lakše padaju – kaže Martin. Sinjanin Ivan Bašić vlasnik je hotela Alkar, uspješan poslovni čovjek, koji već dugo živi i radi u Australiji, također je potpuno posvećen sportskim projektima braće Sinković. U okviru svog turističkog plana na rijeci Cetini, osmislio je koncept u kojem će ponuditi brojne rekreativne sadržaje. Ideja je to u koju su se Sinkovići na prvu zaljubili.

Bašić je organizirao druženje u kojem su Martin i Valent odmjerili snage u streljaštvu, streličarstvu, pa i bacanju sjekire. – Buraz, daj namjesti se da te gađam! – šali se Valent. Sinkovići su se čak okušali i u kulinarskom umijeću. I sjajno je ispalo. Dečki su prema Cetini iz grada odjurili u buggy-vozilima. I Martin i Valent očito vole adrenalinske izazove. A u idili bistre Cetine poslijepodnevno opuštanje dobro im je došlo nakon ranojutarnjeg treninga, jer svako su jutro na vodi već od šest sati. Govore o dojmovima zaključnog dijela priprema uoči Svjetskog prvenstva u Linzu, na kojem će nastupiti od 25. kolovoza do 1. rujna: – Za sada je sve u redu. Najvažnije je da nema ozljeda. Osjećaj u čamcu je, čini mi se, bolji nego lani. Imamo više sigurnosti, to mi je najdraže od svega. Za tehniku ćete morati pitati trenera – počeo je Martin.

Beskompromisni Dalmatinac

A Valent se nadovezuje: – Najvažnije je da smo odradili sve što nam je trener zacrtao. Vrijeme nam je odlično. Nismo izgubili nijedan trening. Znamo da će konkurencija biti dobra jer je predolimpijska godina u kojoj se svi bore za olimpijske norme. Svi će biti na razini iznad, na kojoj ćemo i mi morati biti. Ali već smo dvaput prošli te predolimpijske godine, znamo da će biti gužva. Znamo da ćemo morati ići iz utrke u utrku i ništa ne možemo preskakati – ističe Valent. Naravno, bez trenera Nikole Bralića, ne bi bilo ovakvih sportskih uspjeha. On je oštrouman, pragmatičan i ono najvažnije, s ogromnim autoritetom trenerskog znanja... Iako je davno otišao iz Dalmacije, u njemu je itekako ostala ona beskompromisnost rođenog “Dicmanjanca”. Taj zna što radi. Svjesni su toga i Sinkovići. Jasna je ta kemija koja je i dovela do uspjeha, a poštovanje prema “Brali”, kako ga oslovljavaju, opipljivo je:

– Odrađujemo sve po planu, tehnički smo malo jači nego lani, mislim da smo i nešto brži nego lani. Kako ćemo završiti s upravljanjem forme, nadam se da će to biti kao i lani i da će sve biti u redu – počeo je Bralić.

A koliko su važne pripreme na Perući, govori i podatak da su dečki nakon njih u pravilu sve osvajali. Pitamo stoga što se sve mora poklopiti da dečki obrane lanjski naslov svjetskog prvaka?

– Puno stvari. To znači, kada dođe Dan D, moraš biti tehnički najbolji, najizdržljiviji i psihički najjači. Kada se te stvari poklope, onda smo ono što želimo biti, prvaci svijeta. Mi želimo svjetski naslov, ali neće biti ni tragedija ako ne obranimo naslov. Ove godine će konkurencija biti puno ozbiljnija jer se traže norme za Olimpijske igre.

Naš dvojac mnogi vide kao glavnog favorita za olimpijsko zlato. Je li prerano o tome razmišljati, pitamo Martina?

– Favoriti smo, ali daleko je to ispred nas. Jedno je prognozirati, a teško realizirati. Sve to na papiru lijepo izgleda, ali dug je put. Jako puno moramo napraviti pra