Snižavanje kriterija na državnoj maturi rezultira sve poraznijim neznanjem učenika
Uvaženi prof. Mladinić (Večernji list 10. kolovoza 2019.), kao profesor matematike u svojoj analizi stanja i rezultata državne mature zaboravio je reći jednu bitnu stvar, a to je: 30-37 zadataka iz matematike za četiri sata su totalni nonsens. Zašto? Zato što takvi zadaci za četiri sata rješavanja ne mogu biti drugo nego “pitanjca” s odgovorima pod A, B, C, D kao za vozački test. To više nije matematika! To je nakarada od poimanja matematike. Ta činjenica ima svoj dalekosežni učinak na niže razrede čak i u osnovnoj školi. Nastavnici se žale da djeca ne rade sustavno, a zašto i bi, kad imaju predložak trivijalnih zadataka na maturi. Dakle, takvo snižavanje kriterija na državnoj maturi vraća nam se kao bumerang u smislu snižavanja kriterija već i u osnovnoj školi. Spuštanje ljestvice iz godine u godinu ima za posljedicu dolaženja do dna. I sada imamo što imamo, susret sa stvarnošću neznanja. I što sada?! Apsolutna je odgovornost na “stručnjacima” NCVVO-a i Ministarstva koji su na ovakav način posljednjih deset godina koncipirali državnu maturu iz matematike. Ne samo matematike, ispit iz fizike je još porazniji po svojoj razini i sadržajnoj besmislenosti.
Još je jedan katastrofalan krimen NCVVO-a određivanje kriterija – praga prolaznosti prema uvidu u uspješnost rješavanja konkretne mature. To znači da se razina zadataka kao i prag prolaznosti prilagođava neznanju učenika umjesto da državna matura bude korektiv kakvoće obrazovnog sustava i bitan pokazatelj uspješnosti obrazovnog procesa! A to joj je trebala biti jedna od ključnih zadaća!
I na kraju, moram se osvrnuti i na završni zaključak prof. Mladinića kako bi maturu trebalo premjestiti na jesen. Potpuno kriv je to zaključak. Naime, učenici u srednje škole dolaze nedovoljno spremni i nedovoljno svjesni manjkavosti svoga predznanja. Dovoljno je prisjetiti se poraznih rezultata osnovaca na PISA testovima OECD-a. Nadalje, profesor bi kao matematičar morao znati da je u matematici izraženije nego u većini ostalih predmeta preduvjet solidnog znanja uporan, sistematičan i kontinuiran rad. Oslanjanje učenika na pripreme u posljednji čas, mjesec ili dva, je izrazito loše rješenje. Koliko god te pripreme mogu biti korisne, istovremeno su one na više načina i kontraproduktivne. One udaljavaju učenike od nastave, stvaraju lažni osjećaj da je aktivno sudjelovanje u nastavi lako nadoknadivo te umjesto orijentacije na kreativno i problemsko razmišljanje najčešće nude đacima šablone i prečice. U tim okolnostima i najmanji odmak od tipskih zadataka predstavlja značajnu teškoću.
Da zaključim, znanje stečeno tijekom četiri godine na sustavan način mora biti više nego dovoljno za maturu i u svibnju završne školske godine.
Treba se prisjetiti da se u godinama kada nije bilo državne mature pismeni ispit iz matematike na maturi pisao također četiri sata s 4-5 postavljenih zadataka. Tu je smislenost propitivanja stvarnog znanja matematike bila ostvarena. Žalosno je za konstatirati da bi s takvim zadacima danas rezultat na državnoj maturi bio još porazniji!