BIRAMO STABLO GODINE
Ginko, murva, lipa ili jedan od tri hrasta
Svako stablo priča svoju priču. Legenda kaže da su stanovnici visočkog kraja šljivama hranili kralja Belu IV. Arpadovića koji se sklanjao pred Tatarima i uzmicao prema Jadranskom moru. Kralj Bela IV. iz zahvalnosti svojim podanicima u Visokom je 1242. godine dao posaditi lipu koju je Općina Visoko, 777 godina kasnije, prijavila na natječaj za europsko stablo godine. U tijeku je nacionalno natjecanje na kojem se za titulu “Hrvatsko stablo 2019.” natječe šest kandidata: hrast lužnjak iz prašume Prašnik (Stara Gradiška, Brodsko-posavska županija), hrast kitnjak iz Vojakovačkog Osijeka (Koprivničko-križevačka županija), hrast lužnjak iz park-šume Maksimir (Grad Zagreb), velelisna lipa iz Visokog (Varaždinska županija), bijela murva iz Brtonigle (Istarska županija) i ginko iz Daruvara (Bjelovarsko-bilogorska županija).
Promocija bioraznolikosti
Potonje je najstarije stablo ginka bilobe u Hrvatskoj i drugo najstarije u Europi, a raste ispred južnog ulaza u dvorac Antuna Jankovića. Dva primjerka tog listopadnog drveta, ženski i muški, porijeklom su iz zapadne Kine. Ginko je, kažu, najstarija vrsta drveća na planetu koja postoji više od 200 milijuna godina. Muškom primjerku s opsegom debla od sedam metara Daruvarčani su nadjenuli ime Adam. Bijelu murvu u Hrvatskoj još nazivaju i bijeli dud, a lišće je glavna hrana ličinki dudova svilca koji se nekad uzgajao radi proizvodnje svile. Plodovi su slatki. Stablo murve (duda) u Brtonigli u Istri u dvorištu stoljetne kuće 1946. posadio je desetogodišnji Tullio Covra, dječak iz bogataške obitelji s korijenima iz 16. stoljeća, malo prije iznuđenog odlaska njegove obitelji zbog poslijeratnih previranja i nacionalizacije što se počela provoditi. Obitelj koja je, uz ostalo, držala i mesnicu, napustila je kuću i imanje od 20 hektara, natovarila nužne stvari na kamion i otišla u Italiju. Kuću 1985. kupuje obitelj Kraljević. Sestra i brat Nataša i Nenad Kraljević prošle su je godine renovirali i pozvali Tullija Covru, koji živi u Trstu, da ih posjeti. Prvi susret bio je posebno dirljiv. – Njegova radost i sreća kad je došao u kući nakon više od 70 godina su neopisive. A dogodilo se i veliko čudo – nakon njegova dolaska stablo koje nikada u više od 70 godina nije dalo ploda ovog proljeća bilo je puno plodova. Čudo prirode, divota jedne povezanosti čovjeka i prirode. I sigurno jedna priča koja će se pričati generacijama – kaže Nataša. Murvu su odlučili prijaviti
pod nazivom “čuvarkuća – simbol prošlih vremena, tradicije i identiteta”.
– Danas je pred kućama u Istri moderno stavljati stabla starih maslina jer estetski su nekima ljepša i nemaju plodove koji prljaju dvorište, a mi bismo htjeli da uz pomoć kandidature naizgled običnog stabla potaknemo i druge da uvide njegovu ljepotu, simboličnost i povratak tradiciji te da se ono u Istri sačuva kao dio kulturnog identiteta i potakne mlade naraštaje da ga sade – ističe Nataša. Murva se na području Istre masovno sadila za vrijeme Austro-Ugarske radi dobivanja svile od čahura kukca dudova svilca. U 24 pučke škole 1870. godine uzgoj svilca bio je obavezan predmet.
Kandidiran je i najstariji stanovnik parka Maksimir, 600 godina star hrast lužnjak, spomenik parkovne arhitekture popularno zvan Dedek.
– Živući je drveni div koji je svjedočio brojnim promjenama maksimirske šume. Jedino je stablo na 316 hektara parka koje je dobilo ime. Unatoč tome što ga je nekada u povijesti pogodio grom, što se vidi po ožiljcima i kori, Dedek je pun životne energije i čvrsto stoji kao podsjetnik na neka prošla vremena. Svojim višestoljetnim postojanjem otpratio je mnoge naraštaje koji su uživali u njegovim čarima. Soliterno stablo hrasta lužnjaka svojom veličinom i ljepotom već stoljećima izaziva strahopoštovanje i divljenje brojnih posjetitelja parka koje raduje i u čijim srcima i danas zauzima posebno mjesto – navodi se u opisu stabla za koje je osmišljena priča nazvana “gradski dečko Dedek”. Konkurent mu je i 300 godina mlađi hrast kitnjak na brdu Visovi, “simbol višestoljetnog zajedništva, ljubavi i humanosti Vojakovačkog Osijeka”. Raste u blizini istočnog dijela planine Kalnik, a u tamošnjem Mjesnom odboru kažu da je poznat kao stablo ispod kojeg su se rađale nove ljubavi, prijateljstva i važna druga društvena i povijesna događanja. Preživio je mnoge seljačke bune, Prvi svjetski rat, pa Drugi svjetski rat za vrijeme kojeg se našao u središtu teške bitke između njemačke vojske i partizana. Odupire se i sušama, bolestima i jakim vjetrovima. Zanimljiva priča stoji i iza 340 godina starog Gaibijina hrasta u općini Staroj Gradiški.
– Vrijeme nicanja našeg gorostasa poklapa s vremenom odlaska turske vojske te smo ovaj hrast usporedili sa šeihom Gaibijom. Smatran je ovdašnjim velikim prorokom i iscjeliteljem kojem su se obraćali oboljeli od kuge. Kasnije mu je podignuto turbe koje su ljudi posjećivali i molili se za iscjeljenje bolesnih, mir i obitelj. Kao što su se ljudi nekada okupljali kako bi slavili djela proroka, želimo da se sada ponovno okupljaju u šumi Prašnik kako bi slavili ovo prirodno remek-djelo, Gaibijin hrast – opisuju u ogranku Hrvatskog šumarskog društva u Staroj Gradiški. Natjecanje je započelo 1. kolovoza, a završava 15. rujna. Pobjednik će se proglasiti na svečanoj ceremoniji 22. listopada 2019. godine na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Pobjednika nacionalnog natjecanja Javna ustanova za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode Dubrovačko-neretvanske županije, u ime Republike Hrvatske, kandidirat će za finale natjecanja Europsko stablo 2020. godine. Cilj natjecanja je promocija bioraznolikosti i prirodnih bogatstava diljem Europske unije. Od 2011. održava se svake godine i do 2017. uključivalo se sedamnaest europskih zemalja kojima se te godine priključila Hrvatska koja je lani zauzela sedmo mjesto s pola stoljeća starom azijskom platanom u Trstenom, koju je početkom 15. stoljeća kapetan Florio Jakoba Antunov donio iz Konstantinopola i posadio je uz izvor.
Naglasak je na priči o stablu
Platana je, kažu, preživjela i turske haračlije, Napoleonove vojnike i ruske bojovnike. Europsko stablo godine ne mora odudarati po ljepoti, veličini ili dobi, već je, kako kažu organizatori, naglasak na priči o stablu i njegovoj povezanosti s ljudima i lokalnom zajednicom. Javno glasovanje za europsko stablo godine traje od 1. veljače do 28. veljače tekuće godine, a pobjednik se proglašava na Svjetski dan šuma u Bruxellesu. Organizatori natjecanja su Environmental Partnership Association, European Landowners Organisation i TeraPark u suradnji s Europskom komisijom. Ove godine predstavljala nas je Gupčeva lipa, živi svjedok velike Seljačke bune 1573. godine, koja je natjecanje završila na 11. mjestu. Pobjedu je s 45.000 glasova odnio 135 godina stari badem Snježnog brda u mađarskom Pečuhu. Raste ispred crkve Gospe od Snijega.
Murva se na području Istre masovno sadila za vrijeme Austro-Ugarske radi dobivanja svile od čahura dudova svilca