DVA DESETLJEĆA HAJDUČIJE PO ZAGORSKIM BREGIMA VINKO PINTARIĆ Osnovana i posebna policijska postrojba koja je lovila ubojicu
Čučimo zgureni, pritajeni i u grozničavu iščekivanju, primjetno drhtureći iza neke kržljave i zapuštene živice, uz krivudavi poljski put u blizini sela Luka kod Zaboka. Tresemo se više zbog straha, a manje zbog ledene zime koja je nemilice okovala krajolik. Noć je, ponedjeljak, i obojica u sebi zazivamo nebo, svatko na svoj način. Večernjakovac i dragi prijatelj Mladen Stražimir, poznatiji kao Straža – da nas ne otkrije policija! A ja, iz konkurentskog Vjesnika – da nas ne ubije Vinko Pintarić! Ništa se ne čuje osim povremeno pseći lavež u daljini. Pojma nemam kako je Straža doznao za akciju, ali znam da smo ovdje nepozvani, potpuno inkognito, kao dvije lisice u kokošinjcu. Tu smo, naravno, i mimo znanja naših redakcija i policije, nje osobito – da bismo izbliza svjedočili kako će završiti velika potjera za odbjeglim višestrukim ubojicom... Ovim se riječima, prije nekoliko godina, negdašnji Vjesnikov novinar Đorđe Ličina – jer naš kolega Stražimir već dugo nije među nama – prisjetio zasjede u toj svibanjskoj noći 1991. kada su obojica svjedočila likvidaciji Vinka Pintarića, koji će u gotovo dva desetljeća višestrukog odmetništva i hajdučije po zagorskim bregima prerasti u pravi mit i koji će filmski skončati kao što je i filmski živio.
Bijeg iz Vrapča
Vinko Pintarić je u ranoj mladosti ostao bez oca, a batine koje su od očuha trpjeli on i njegova majka kasnije su pripisivane razvoju njegove agresivne prirode. Prvi je put ubio u travnju 1973. kada je nakon verbalnog i fizičkog sukoba zbog nekoliko letvi usmrtio susjeda iz Zaboka Vida