RANKO STOJIĆ U INTERVJUU JE OTKRIO NIZ INTRIGANTNIH CRTICA IZ IGRAČKE KARIJERE

Impozantnu zbirku intervjua s nogometnim legendama i veličinama beogradski novinar Nebojša Petrović, kolumnist portala Mondo, upotpunio je zanimljivim razgovorom s Rankom Stojićem (60). Nekadašnji vratar Dinama i Partizana otkrio je niz intrigantnih i zabavnih crtica o klubovima i velikim utakmicama u kojima je branio, suigračima, suparnicima i trenerima koji su ga vodili, a koje same za sebe puno govore o tim sjajnim, zeznutim osamdesetim godinama prošlog stoljeća u ondašnjoj jugoligi. Prenosimo dio intervjua...

Ranko Stojić bio je redovno u konkurenciji za trofej koji je Tempo tradicionalno dodjeljivao najboljem golmanu Prve savezne lige Jugoslavije.

– Nikad u karijeri nisam primio više od trideset golova u jednoj sezoni. Ni poslije u Belgiji. Najteže mi je bilo protiv Hajduka u Beogradu. Te sezone kada sam osvojio trofej za najboljeg golmana, doslovno sam začarao mrežu na stadionu JNA. Samo me Skočajić iz Veleža uspio svladati s bijele točke, a hajdukovci čak triput u 90 minuta! Imali su strašan tim sa Žungulom i Šurjakom, fenomenalnog trenera Ivića i iskoristili su činjenicu da smo bili umorni. Sve su golove zabili iz kontre. Zanimljivo da smo u Splitu rijetko gubili. Ja sam uvijek imao poseban motiv na Poljudu gdje su navijači bili vrlo ekstremni.

Za anale ostaje šampionska sezona Partizana 1982./83. (sezona u kojoj Ćirin Dinamo nije uspio obraniti titulu iako je bio u utrci do samoga kraja, op. ur.). Jedina titula u Rankovoj karijeri. Jedna, ali vrijedna.

– Pamtim je po izuzetnoj momčadi, vrhunskom ozračju i fenomenalnom treneru i čovjeku Milošu Milutinoviću. Nitko nije očekivao, jer je Partizan prije te titule imao nekoliko sezona posta. Toma Kaloperović bio je sjajan taktičar i trener koji je znao raditi s mladim igračima, ali Miloš je ipak donio nešto novo. Ulio nam je ogromno samopouzdanje i naučio nas da se nikoga ne plašimo. Mnoge igrače koji su bili u silaznoj putanji, poput Prekazija i Ace Trifunovića, vratio je na ozbiljnu razinu. Manceu je našao žicu i jednostavno ga preporodio.

Obrana titule počela je senzacionalnim porazom od Rijeke.

– I odmah im je palo na pamet da promijene Miloša. Izvan pameti! Bio sam u to vrijeme predsjednik Radne zajednice profesionalnih nogometaša i partijski sekretar. Imamo tim, ozračje, sezona je tek počela, a oni miču trenera. Ja sam sazvao sastanak i objasnio direktno i otvoreno da mi kao ekipa moramo stati iza trenera. To sam rekao i novinarima koji su me čekali ispred