ŽIVOT OD RENTE NEĆE HRVATSKOJ DONIJETI BLAGOSTANJE

Usporavanje rasta BDP-a u drugom tromjesečju ne treba biti nikakvo iznenađenje niti u niskoj stopi rasta valja tražiti razlog za uznemirenost jer je od toga je li ekonomija rasla za 0,5 postotna boda više ili manje, puno bitnija struktura tog rasta. Hrvatska bilježi 20 kvartala rasta temeljenog prije svega na turističkoj potrošnji, a posljedično i na potrošnji građana dok se industrijska proizvodnja slabo ili nikako oporavlja. Dugo smo imali problem i s investicijama, ali se u posljednjih nekoliko mjeseci osjeti bolje povlačenje novca iz EU fondova kojim se financiraju javni projekti. Turizam više nije samo grana koja nosi petinu BDP-a, već je sektor oko kojeg se čitava ekonomija pa su uslijed priljeva iz tog sektora rasle privatne investicije koje su pak povukle graditeljstvo. Nažalost, umjesto poljoprivrede i prehrambene industrije, turizam je stvorio pritisak

ULJULJKIVANJE U LAŽNU SIGURNOST NA TEMELJU PRIHODA PRORAČUNA OD PDV-a JE NEODGOVORNO

na rast uvoza koji je tradicionalno brži od rasta izvoza i tako stvara negativan utjecaj na uspjeh ekonomije. Drugi najveći sektor je državna uprava i njezina potrošnja, a ona je neefikasna, često i neracionalna, pa je jasno da u takvim okolnostima Hrvatska ne može rasti brzo niti kreirati dovoljan rast standarda da bi to građanima bilo vidljivo i na kućnim budžetima. Iako se ne može reći da ekonomija nije u boljem stanju i da javne financije nisu uređenije nego prije nekoliko godina, Hrvatska nije stvorila podlogu za kvalitetan i stabilan rast. Nije nam loše, ali nije nam ni dobro! Izbjegavanje reformi na svim razinama države i život od rente neće nam donijeti blagostanje, nego tek životarenje do iduće krize, koja bi nam na vrata mogla doći već za dvije godine. Uljuljkivanje u lažnu sigurnost na temelju prihoda proračuna od PDV-a je neodgovorno jer oni preko noći mogu nestati, ako malo jače “zaškripi” u novčanicima Nijemaca, Francuza, Britanaca ili Amerikanaca... Pred potencijalnom svjetskom krizom ne smije se zatvarati oči i svijest da dolazi treba biti ključna kod pregovaranja o većim primanjima i pravima dijela zaposlenika bez kojih bi država mogla funkcionirati bez problema.