Sve pogotke ove sezone postigao je ušavši s klupe
Strijelac maestralnog pogotka vrijednog 25 milijuna eura Amer Gojak, bez obzira na svoju dob (22), jedan je od vođa momčadi, uvijek pozitivan i marljiv
Gojak je ponovno, kao i lani protiv Spartaka u EL-u kad je poentirao petom, lucidnim potezom ispisao nove stranice Dinamove povijesti Amer Gojak, strijelac maestralnog pogotka vrijednog 25 milijuna eura, u Trondheimu ponovno je bio Dinamov junak. Po tko zna koji put taj je 22-godišnjak iz Sarajeva dokazao, suprotno svima koji su ikad sumnjali u njega, da pripada jednoj od najjačih i najstabilnijih momčadi plavih svih vremena.
Prošle je godine bosanskohercegovački reprezentativac briljantnom petom u igri sa Spartakom iz Trnave bio važan u osiguravanju Dinamova toliko željenog proljeća u Europskoj ligi, a ove je sezone bio ključan u podizanju plavih stubu više, u ulasku u Ligu prvaka.
Bez pohlepnog menadžera
Dalekometna bomba u bližu “devedesetku” Andrea Hansena nakon samo pet Amerovih minuta na terenu bila je isto toliko važna koliko i lijepa za vidjeti. Pri rezultatu 1:0 za Rosenborg, kad su modri najviše strepili i uzdisali na promašene zicere i zatresen okvir gola te bili prilično indisponirani za svoje standarde, Gojak je omogućio miran završetak utakmice jer je umjesto jednog pogotka koliko je pri 1:0 trebalo Norvežanima za produžetke, Rosenborg sada morao zabiti tri gola da bi išao dalje, i to samo 20 minuta prije kraja susreta. A to je, već svi znamo, protiv Dinama gotovo nemoguće.
Ne samo da je taj maestralni pogodak bio rezultatski iznimno važan za Dinamo, važan je i za Amera osobno.
– Pritisak je bio velik. Drago mi je što sam zabio taj gol koji nas je odveo u Ligu prvaka, ali to je gol cijele momčadi. A posebno želim naglasiti da taj gol posvećujem svojem djedu.
I zaslužio je Gojak taj trenutak, pogotovo nakon onog promašaja u utakmici s Benficom zbog kojeg su ga mnogi prozivali.
– Krenuo sam dalje nakon tog promašaja i izišao iz toga jači. To mi je dosta pomoglo.
Amerova karijera ide naglo prema gore. Od samih početaka u svojem Sarajevu uvijek je bio ambiciozan i htio napredovati, bez obzira na okolnosti. Kad god bi shvatio da ne može napredovati ili igrati ondje gdje je bio u tom trenutku, otišao bi dalje, u dogovoru sa svojim glavnim suradnikom – ocem Ahmetom.
U njegovoj karijeri, kao u većini drugih, ne postoji menadžer koji je tu da bi odvojio što je moguće veći kolač zarade za sebe. S Amerom radi osoba koja ga neizmjerno voli i želi mu sve najbolje. Također, odlično je to što se otac, koji je inače diplomirani kriminalist u mirovini, nikad nije miješao u njegovu nogometnu vještinu.
– Ima on trenera, neka samo njega sluša, ja mu u tome nisam potreban. Bjelici smo zahvalni što je prepoznao Amerove kvalitete i dao mu šansu – kazao nam je jednom prilikom Amerov otac Ahmet.
U protekle četiri godine Gojak je igrajući za Dinamo ostvario mnoge snove. Igrao je u Ligi prvaka i Europskoj ligi, a igre u Maksimiru omogućile su mu i poziv Roberta Prosinečkog u reprezentaciju BiH. U njoj mu se ostvario još jedan veliki san, igrao je s jednim od svoja dva najveća uzora – Miralemom Pjanićem. Drugi mu je uzor Zinedine Zidane, a kad malo razmislimo, Gojak je igrački upravo kombinacija te dvojice velikih igrača i njegovih uzora.
Nije zaslužio taj veliki trenutak u Trondheimu samo zbog svega što je tijekom svoje maksimirske karijere dosad učinio na travnjaku, nego i zbog svojeg ponašanja izvan njega. Za suigrače, navijače, novinare, o kome god je riječ, Gojak uvijek ima vremena, za razgovor, osmijeh i dobro raspoloženje. Također, kao pravi Sarajlija, ima u sebi i onaj bosanski vic te je jedan od glavnih pozitivaca u svlačionici plavih. Zbog svega toga, vole ga svi u klubu.
Taj njegov vic osjeća se i na terenu, što je pokazao u najvažnijim utakmicama. Kad oni od kojih se inače očekuje napadačka lucidnost zakažu, pojavi se Gojak. No, bilo bi posve nepravedno prema Ameru kad ne bismo spomenuli i njegov doprinos u obrambenoj igri.
Može odigrati ulogu destruktivca, može biti spona između linija, a može biti i napadački orijentirani veznjak koji se uključuje u završnicu iz drugog plana. Na kojoj god je poziciji i koliko god minuta igrao, daje sve od sebe, a ove sezone je čak pokazao više ulazeći s klupe nego igrajući od prve minute.
Svidio se i Petevu i Bjelici
Nastupio je u svih 11 ovosezonskih Dinamovih službenih utakmica, pet u Prvoj HNL te šest u kvalifikacijama za Ligu prvaka. Doduše, nije svaki put bio u početnoj postavi, u šest utakmica igrao je od početka, a u pet ušao s klupe. Zanimljivo je da je sva tri gola ove sezone postigao u utakmicama u kojima je ušao kao zamjena, jedan Gorici, jedan Ferencvarosu na gostovanju te ovo već spomenuto remek-djelo u Trondheimu. Tko zna, možda postane redoviti džoker s klupe plavih.
Ukupno je za plave igrao u 124 susreta, a po utakmici su sve momčadi u kojima je igrao osvajale čak 2,3 boda. Za svojih 7228 minuta na terenu postigao je 13 pogodaka i 16 asistencija. Partija koja ga je gurnula u prvi plan dogodila se 29. travnja 2017. kad je u Dinamovu 6:0 pobjedu protiv Cibalije ugradio četiri pogotka, još u doba kad je trener bio Ivajlo Petev. Svidio se Bugarinu, ali i njegovu nasljedniku Nenadu Bjelici koji, bez obzira na rotiranje njegove uloge, jako vjeruje Ameru. Od Bjelice možemo često čuti superlative o Gojaku, a kad pogledamo na teren teško je ne složiti se s njime. Uz legende poput Denijala Pirića, Džemala Mustedanagića, Ismeta Hadžića i Edina Mujčina, Gojak polako ulazi u društvo najboljih Dinamovih igrača Bošnjaka.
IMA ON SVOJEG TRENERA, NEKA NJEGA SLUŠA, U TOME MU NISAM POTREBAN, KAŽE OTAC AHMET GOJAK
KRENUO SAM DALJE NAKON PROMAŠAJA PROTIV BENFICE I IZIŠAO SAM JAČI, TO MI JE POMOGLO, TVRDI AMER