Lino Červar: Mene može svatko glumiti, ali samo na filmu...
OLIMPIJSKE IGRE U ATENI Prošlo je točno 15 godina otkad su rukometaši Hrvatske na današnji dan 2004. osvojili zlatnu medalju pobijedivši u finalu Njemačku (26:24)
Na današnji dan, 29. kolovoza 2004. godine, rukometaši Hrvatske osvojili su zlatnu medalju na Olimpijskim igrama u Ateni. Bila je nedjelja, posljednji dan Igara kada je Lino Červar, tadašnji, ali i današnji izbornik hrvatske reprezentacije, poveo dečke u finalu protiv Njemačke. Bilo je to drugo finale s Nijemcima u samo godinu i pol. Prethodno smo ih pobijedili u finalu Svjetskog prvenstva u Portugalu 2003. godine. Heiner Brandt, tadašnji izbornik Njemačke, silno je htio uzvratiti Červaru za portugalski poraz, ali čuveni brk svjetskog rukometa nije uspio. Hrvatska je pobijedila s 26:24.
Sulić nam je jako nedostajao
– Već je prošlo 15 godina, ali uspomene ne blijede. Svi ti dani u Grčkoj upisani su u moj dnevnik koji ljubomorno čuvam i ponekad ga čitam. To što smo mi napravili u tih godinu i pol je priča je za jedan dobar igrani film. Bili smo 2002. godine posljednjeplasirana reprezentacija na Europskom prvenstvu. I onda u godinu u pol postanemo svjetski i olimpijski prvaci. Da nije bilo one ozljede Pere Metličića u polufinalu Europskog prvenstva u Sloveniji, kada ga je nehotice Aleš Pajovič ozlijedio prstom u oko, možda bismo osvojili i europsko zlato – kaže Lino Červar. Na Igre u Atenu došli ste uz podosta problema?
– Od reprezentacije se oprostio Božidar Jović, a neposredno prije odlaska u Atenu u prometnoj nesreći stradao je Renato Sulić. On nam je bio ključni čovjek projekta olimpijsko zlato. Morali smo improvizirati pa sam u Atenu odveo samo jednog kružnog napadača, Igora Vorija, a po potrebi je to na tom mjestu mogao odigrati Slavko Goluža. Na pripremama mi je otkazao i Tonči Valčić kojeg je mučila ozljeda. Došao je do mene i rekao da ne želi nekome uzeti mjesto. Tako se među putnicima našao Drago Vuković, naš najmlađi igrač u toj generaciji – prisjeća se Červar. Sjajno smo odigrali cijeli turnir. Na Rukometaši Hrvatske na postolju na Olimpijskim igrama u Ateni 2004. godine. Tko bi tada rekao da će nam to do danas biti zadnja zlatna medalja na velikim natjecanjima
POSLJEDNJI POGODAK U FINALU POSTIGAO JE MIRZA DŽOMBA. BILO JE TO ZA VODSTVO 26:23, 45 SEKUNDI PRIJE KRAJA
238 pogodaka postigla je Hrvatska na turniru – 27 po utakmici
SVI PAMTE POGODAK NIKŠE KALEBA U ČETVRTFINALU KADA JE U KONTRI CIMNUO GRČKOG VRATARA
kraju devet utakmica i devet pobjeda. Osvojili smo zlato bez izgubljene utakmice.
– Daleko od toga da smo sve susrete lako dobili. Bilo je tu puno muke, na nekim utakmica smo gubili pa se vraćali u završnici. Od tih Igara navikli smo naše navijače da piju apaurine prije naših utakmica – rekao je Červar.
Valter: Skoro sam odustao
Bila je to sjajna generacija u kojoj se posebno isticala vanjska linija – Lacković, Balić, Metličić.
– Dečki su bili posebni. Bili su pravi južnjaci. Nije falilo ni dobre atmosfere. Nekada bi se i posvađali, ali brzo i pomirili. Ljudi moji, mi smo napravili pothvat sličan onome kada su hokejaši na ledu SAD-a s amaterima osvojili olimpijsko zlato u Lake Placidu. O tome su Amerikanci snimili već pet igranih filmova – kaže Lino.
Tko bi vas glumio u filmu?
– Mene može glumiti bilo tko. To je najlakša uloga – zaključio je Červar. Slavko Goluža bio je kapetan reprezentacije, u Ateni je osvojio svoje drugo olimpijsko zlato nakon Atlante.
– Srećom nisam trebao igrati pivota jer je Vori junački izdržao sve napore. Iz Atene ću uvijek pamtiti svečano otvaranje na kojem je Ivano Balić, kao prvi rukometaš u samostalnoj Hrvatskoj, nosio našu zastavu – rekao je Goluža. Valter Matošević u Ateni je bio treći vratar.
– Branio sam nešto malo protiv Rusije u skupini. Nisam trebao ni ići u Atenu jer mi se mjesec dana prije puta rodio sin. No izbornik me nagovorio i naravno da mi sada nije žao što sam otišao – rekao je Matošević.
Od igrača koji su osvojili zlato u rukometu su aktivni Šola (trener Pekinga), Matošević (trener Zameta), Balić (vlasnik akademije Balić-Metličić), Lacković (trener i igrač Hamburga), Zrnić (savjetnik u RK Nexe), Vori (direktor reprezentacije), Dominiković (trener Sesveta), Goluža (trener Tatrana) i Metličić (akademija Balić-Metličić). Izvan rukometa su Džomba, Losert, Kaleb, Vuković, Špoljarić i Šprem.