Neki su prvi put u životu došli na more
Kad su tek stigli na Cres, korisnici nisu bili svjesni da će jesti tri puta dnevno. – Oni su navikli na jedan obrok i, kad jedu, da se najedu do sitosti – govori fra Vilček. Mještani Cresa donirali su kolače, a lovci meso divlje svinje
Pjesma je “pala” već u autobusu za Cres. Točnije, negdje oko Ravne Gore. Sasvim spontano izvadila se gitara dok su se grickali putni sendviči, a oduševljenje je raslo kad su stigli na Krk i približavali se trajektu koji iz Valbiske vozi prema Meragu. Zvuči kao “svakodnevni” odlazak na more, no ovaj je ipak malo drugačiji. Na obalu su se zaputili oni koji inače nemaju tu mogućnost. Neki od njih spavaju po tramvajima, dio ih preživljava od socijalne pomoći, a ima i umirovljenika koji ne mogu spojiti kraj s krajem tuđe bez pomoći.
Imaju i svoje craft pivo
Na Cres, u samostan sv. Frane, odlučili su ih odvesti zagrebački franjevci sa Svetog Duha koji u sklopu svog samostana vode i pučku kuhinju. Ljudi koje su poveli na odmor njihovi su stalni korisnici, a ovo je prvi put da su proveli takvu akciju. Odnosno ovo je tek jedna u nizu aktivnosti po kojima su poznati. Ovaj svećenički red sa Svetog Duha javnosti je poznat po tome što je nedavno osmislio svoje craft pivo “S. Anto”, od čije prodaje novac ide za pučku kuhinju, a u tu su svrhu na Adventu u Zagrebu prodavali specijalitete samostanske kuhinje i jela pučke kuhinje koje redovito pripremaju već 28 godina. U studenom prošle godine podijelili su, pak, čitav šleper doniranih pizza koje su premašivale njihove potrebe. Točnije, radilo se o 9,6 tona, odnosno 24.798 zamrznutih komada koje su podijelili u roku od tri sata. Njihova pučka kuhinja dnevno podijeli tristo obroka, a osobitost im je u tome što ne provjerava identitet korisnika, nego pomaže svakome tko dođe. Korisnici su se za ljetovanje, kaže fra Vladimir Vidović, voditelj pučke kuhinje, sami prijavili, dio ih je i odustao, a na kraju se iskristalizirala brojka od njih 31.
– Pokriveni su im put, smještaj i hrana. Glavni inicijator bio je fra Josip Blažević, a od ideje do realizacije trebalo je proći godina dana. Željeli smo im na taj način pomoći i duhovno, da se osjećaju prihvaćenima, a ne kao ljudi s ruba društva. Na tragu je to papina poziva da idemo upravo među takve ljude. Pa oni su naši braća i sestre u potrebi – govori fra Vlado. U samostan na Cresu stigli su u ponedjeljak i ostaju do nedjelje, a neki su, kaže fra Vlado, prvi put na moru. Željeli su i osigurati da imaju tri obroka dnevno, ali i da su obilni.
– Sve namirnice nosili smo sa sobom, no unatoč tome što imamo dovoljno, dobili smo još donacija kad smo stigli na Cres. Ljudi su čuli da dolazimo pa su, primjerice, lovci dali meso divlje svinje tako da sutra kuhamo gulaš, a jučer su mještani koji pjevaju u zboru ispekli i kolače – govori Snježana Beri, glavna kuharica volonterka, kojoj u kuhinji pomažu brat i sestra – 24-godišnja Petra i 15-godišnji Lovro Dragović. Kuhače se primi i fra Vilček Novački, koji u pučkoj kuhinji na Svetom Duhu radi na podjeli obroka. Kad su tek stigli na Cres, kaže, korisnici nisu bili svjesni da će jesti tri puta dnevno.
– Oni su navikli na jedan obrok i, kad jedu, da se najedu do sitosti – govori fra Vilček koji je svako jutro već u 7 sati u lokal