Imamo tisuću doktora više nego prije devet godina, a sustav sve gori
Problem nije u broju izvršitelja nego u lošoj organizaciji zdravstvenog sustava, a od obećanih reformi ništa
Liječnici već nekoliko godina upozoravaju zdravstvene vlasti da je potrebno sveobuhvatno kadrovsko planiranje na duže staze kako bi se spriječilo da pojedine hrvatske regije ostanu bez liječnika. S druge strane, statističkim podacima koji govore o rastu apsolutnog broja liječnika nastoji se pokazati da problem nije toliko alarmantan. Ima li hrvatska dovoljno, premalo ili previše liječnika?
Javno zdravstvo
Prema podacima Nacionalnog registra pružatelja zdravstvene zaštite i podacima objavljenim na web-stranici HZJZ-a, u RH je 2018. godine bilo ukupno 15.047 doktora medicine, od kojih je manji broj ili 11% radilo u privatnim klinikama i ordinacijama. U javnom zdravstvu 31. srpnja ove godine radilo je 13.571, a 31. prosinca 2018. godine njih 13.733, iz čega je vidljivo da se u sedam mjeseci broj liječnika u sustavu javnog zdravstva smanjio za 162.
Statistički podaci HZJZ-a bilježe rast broja liječnika iz godine u godinu. Lani je bilo 14.810 doktora, preklani 14.427, u 2013. imali smo ih 13.731, a 2010. bilo je 13.986 liječnika.
Raste i broj zdravstvenih radnika srednje stručne spreme, a to su uglavnom medicinske sestre, pa ih je lani bilo 33.538, dok ih je 32.935 bilo 2010. godine. Brojke jednostavno govore da veći broj liječnika i medicinskih sestara sada skrbi o manjem broju pacijenata, jer Hrvatska bilježi i trend iseljavanja.
Ipak, istovremeno iz godine u godinu zdravstvo postaje sve teže dostupno. Liste čekanja dosežu apsurdne rokove, a dio stanovnika sve teže dolazi do liječnika.
– Fizički rast broja izvršitelja je samo nužan uvjet dobrog funkcioniranja svakog dijela javnog sektora. Nažalost, ne i dovoljan. Ako se sustavom javnog zdravstva ne upravlja kako treba, ni višak liječnika također ne bi donio boljitka – govori Miroslav Mađarević, stručnjak za inovacije u javnom sustavu.
A prema Eurostatovim podacima, Hrvatska ima 336 liječnika na sto tisuća stanovnika. U EU je taj prosjek 351 liječnik na sto tisuća, tako da je to zaostajanje od četiri posto. Prethodnih je godina ono iznosilo između 10 i 15 posto. Još
1600 liječnika nedostaje da bi se dosegao taj europski prosjek.
– Manjak liječnika i razina preopterećenosti u bolničkoj zdravstvenoj zaštiti najočitiji je iz nevjerojatnog podatka o 2,7 milijuna prekovremenih sati koje su liječnici odradili u 2017. godini. U primarnoj zaštiti je oko 200 timova bez nositelja, liječnika, dok bi primjena limita od 1500 pacijenata po timu kao garancija kvalitetne pružene zdravstvene usluge značio nedostatak dodatnih timova, tj. liječnika – iznosi šef Liječničke komore Krešimir Luetić.
Problem nije jednoznačan pa se, nažalost, nijedna zdravstvena administracija dosad s njim i nije znala nositi. Svaka naznaka zdravstvene reforme ostala je tek na praznim najavama. Kao prvo Hrvatska ima prevelik broj bolnica od kojih su neke međusobno udaljene manje od 20 kilometara, a svaka ima sve odjele. Uz opći trend napuštanja unutrašnjosti Hrvatske, ona ne privlači ni nove liječnike. Pacijenti iz tih sredina uvelike biraju liječenje u velikim kliničkim centrima pa tamo godinama egzistiraju odjeli s jako malim obrtajem pacijenata. Političke volje za stvarne reforme jednostavno nema pa se serviraju tek kratkoročne kozmetičke izmjene. Domovi zdravlja su devastirani i u njima je ostalo jako malo specijalistike, premda bi se najveći dio zdravstvenih usluga trebao pružati upravo na toj razini. I onda se najveći dio zdravstvenih usluga traži od skuplje, sekundarne razine.
Krpaju se
Zbog dezorijentiranosti i apatičnosti sustava, obiteljski liječnici pribjegavaju sve više tzv. defenzivnoj medicini, što rezultira prekomjernim upućivanjem na skupe pretrage. Uvjeti za rad u domu zdravlja mlade doktore uvelike odbijaju, a lokalne vlasti ne čine ih boljima. Mnogi domovi zdravlja u unutrašnjosti i na otocima jedva skrpaju timove obiteljskih doktora i to bez nositelja, pa nemaju svi pacijenti jednako dostupnu uslugu: oni koji imaju “svog” doktora, nemaju ga svaki dan jer on odlazi u druga mjesta, a u tim drugim mjestima ljudi čekaju hoće li im uopće netko doći. Vremensko kadrovski normativi nešto je što bi postavilo okvire sustavu, ali mjerodavni to izbjegavaju. Na kraju, stanovništvo stari više no ikad, a posljedično i dulje pobolijeva, što znači da doktora zasigurno neće biti previše.
Problem nije u broju izvršitelja nego u lošoj organizaciji zdravstvenog sustava, a od obećanih reformi ništa Krešimir Luetić, Liječnička komora