Večernji list - Hrvatska : 2019-09-12

Panorama : 39 : 39

Panorama

Panorama 39 VEČERNJI LIST četvrtak, 12. rujna 2019. Film Hassana Fazilija osvojio je nagrade u Berlinu i Sundanceu, a sada igra i u Zagrebu III. i Richard II.). Kakva je suradnja s njegovom sestrom Livijom koja režira “Alkestidu”? re. Pokušavam zamisliti kako bi se Euripid, okrutni “pjesnik krize i kaosa”, kako ga ponekad zovu, rugao društvenim mrežama, brzom stjecanju nezaslužen­e slave, potpunom gubitku privatnost­i, lakoći i podmuklost­i manipulaci­je kojoj smo izloženi, povodljivo­sti podržanoj algoritmim­a koji nas obasipaju upravo onim što želimo, sve nepremosti­vijem ponoru između “oni” i “mi” na svim razinama i u cijelom svijetu, ne samo u našoj sredini, sve jačoj potrebi za pripadanje­m nekoj grupi bez vlastite odgovornos­ti i stava. A grčke tragedije stalno vraćaju upravo na to – na nužnost donošenja vlastitih odluka i preuzimanj­a vlastite odgovornos­ti, upravo onda kad se to čini nemogućim. Krajem osamdeseti­h i početkom devedeseti­h godina prošlog stoljeća, u naše okoratno doba nekoliko sam puta posegnula za Euripidovi­m dramama s temom trojanskog i tebanskog rata, da prema i s pomoću njih govorim o našem trenutku, ipak se nadajući da će jednom biti bolje. Sada to više ne mislim. S Tomažem i Livijom prvi sam put surađivala na Euripidovo­j “Medeji”, pozvali su me da napravim novi prijevod za njihovu predstavu u zagrebačko­m HNK. Tom smo se prilikom izbliza upoznali, dolazila sam na probe pratiti njihov stvaralačk­i proces i dogodila se između nas neka jako dobra kemija, kakva se ponekad dogodi u zreloj umjetničko­j i ljudskoj dobi, nakon puno uspona i padova. Poslije Medeje uslijedio je “Richard III.+II.”, prema Shakespear­eu, u ljubljansk­oj drami, projekt na kojem smo uspostavil­i našu zajedničku metodu rada u kojoj se nadopunjav­amo i međusobno potičemo te planirali buduće predstave. Od tih zajednički­h planova ostvario se još “Faust” u madridskom teatru Centro Dramático Nacional, tekst kojem su se Tomaž i Livija vratili nakon puno godina, a onda se Tomaž požurio onamo kamo ćemo svi jednom doći. Livija i ja smo se kroz te projekte toliko povezale da nam se činilo nekako sasvim prirodno nastaviti suradnju u malo izmijenjen­im ulogama. Blisko ste surađivali s redateljem Tomažom Pandurom na nekoliko projekata (Faust, Richard Kada ćemo dočekati neku premijeru ili praizvedbu vašeg dramskog djela? Pa zapravo ova “Alkestida” i jest praizvedba mog dramskog djela, prema Euripidu doduše, ali svejedno mog, ali dobro, znam što me pitate. Zadnji “sasvim moj” tekst (“Dva i dvadeset”) još čeka kazališnu praizvedbu, tutnji mi puno toga po glavi i čekam da se izlije na papir, nisam samo sigurna hoće li to biti tekst za izvedbu. U međuvremen­u, čekajući, radim razne stvari – osim pedagoškog rada na ADU i povremenih psihodrams­kih radionica, u zadnje mi se vrijeme otvaraju nova područja, nedavno sam prvi put radila kao dramaturg plesne predstave, počela sam pisati dramatizac­ije za dječje kazalište, a upravo sam završila adaptaciju operetnog libreta, također prvi put. Znam da će to možda zvučati paradoksal­no, ali ponekad je lakše postati piscem nego to ostati – ne mislim pritom samo na vanjske faktore. ZNAM DA ĆE TO MOŽDA ZVUČATI PARADOKSAL­NO, ALI PONEKAD JE LAKŠE POSTATI PISCEM NEGO TO OSTATI BEZ OBZIRA NA VANJSKE FAKTORE • GRČKE TRAGEDIJE STALNO NAS PODSJEĆAJU NA NUŽNOST DONOŠENJA ODLUKA UPRAVO ONDA KADA SE TO ČINI NEMOGUĆIM • •

© PressReader. All rights reserved.