MOŽE LI KIP POKVARITI ODNOSE DVAJU SUSJEDA

SILVIJE TOMAŠEVIĆ

Može li kip pokvariti prijateljske dobrosusjedske odnose između dviju zemalja? Hrvatska kaže da može, objavljuje talijanska televizija RAI, te dodaje kako vlast desnog centra u Trstu odgovara na to da su polemike umjetno stvorene. Kip razdora je onaj talijanskog pjesnika i kontroverznog političara Gabrielea D’Annunzija koji je 12. rujna na tršćanskom Trgu della Borsa otvorio gradonačelnik Roberto Dipiazza. A to je točno na dan stote godišnjice D’Annunzijeva ulaska s 2600 vojnika talijanske kraljevske vojske, zvanih legionari, u Rijeku, koju su tada, poslije Prvog svjetskog rata, htjeli i Italija i novonastala Kraljevina SHS. D’Annunzio je ušao u Rijeku i proglasio je talijanskom. Ta okupacija trajala je 16 mjeseci te je D’Annunzija iz Rijeke najurila talijanska vojska. Zatim su dvije kraljevine u studenome 1920. potpisale u Rapallu ugovor kojim Rijeka postaje slobodna država.

U EUROPI S RASTUĆIM NACIONALIZMIMA TREBALO BI ZAJEDNIČKI IZUČAVATI PROŠLOST

D’Annunzijevu okupaciju Rijeke u Italiji nazivaju “impresa”, odnosno D’Annunzijevo poduzimanje. Nacionalist kakav je D’Annunzio bio, držao je kako će to njegovo “poduzetništvo” koristiti Italiji u pregovorima za sudbinu Rijeke. Podizanje kipa D’Annunziju u Trstu izazvalo je i u Italiji mnoga protivljenja, ali i odobravanja. Dipiazza kaže kako je Italija puna ulica i škola s D’Annunzijevim imenom pa ne shvaća zašto se podižu polemike zbog kipa. D’Annunzio je, zajedno sa sindikalistom-socijalistom Alcesteom De Ambrisom, napisao Kvarnersku povelju, neku vrstu ustava za Rijeku. U tom dokumentu ima i mnogo suvremenih i demokratskih ideja.

Na jednu gradsku inicijativu reagirala je vlada (hrvatska) jedne države. Suštinski možda ispravno, ali vjerojatno ne i formalno. D’Annunzija se još izučava u Italiji. Je li bio fašist? Povjesničar prof. Raoul Pupo kaže da D’Annunzio nije bio fašist nego “jedan od ubojica talijanske demokracije”. U svakom slučaju, njegov kip ne bi trebao pokvariti dobrosusjedske odnose, već bi se u Europi s rastućim nacionalizmima trebalo zajednički izučavati prošlost kako ne bi došlo do novih “impresa”.