Zašto će se Brexit ipak dogoditi
Ako Europska komisija sada ima potpredsjednika za “europske zelene poslove” očekujemo u sljedećem sastavu i povjerenika za sivo tržište, potpredsjednika za crne fondove i povjerenicu za crveno plemstvo, funkcije za koje mi spontano padaju na pamet brojni hrvatski kandidati
Usvom mistificiranju briselske birokracije i preziru prema građanima domaći eurokrati ne poznaju granice. Već godinu dana obmanjuju javnost tobožnjom silnom važnošću hrvatskog predsjedanja Vijećem EU prvih šest mjeseci sljedeće godine. Pa se, eto, moramo pripremiti, umiti, skoncentrirati, jer to je jako važno, sve će oči biti uprte u nas (o tome tko je predsjedao zadnjih polugodišta većina ljudi nema blage veze, jer se ionako svi izrotiraju). Trebamo se i nadati da će to biti onih šest mjeseci kada nismo faktor nestabilnosti u ovom dijelu svijeta i preslika NDH, kako kaže jedan član vladajuće koalicije, koji svako dva tjedana o tome mijenja mišljenje. Radi se o ispraznom naklapanju koje jednu običnu birokratsku rotaciju prikazuje kao stvar od silnog nacionalnog interesa. Niti je hrvatsko šestomjesečno predsjedanje tim Vijećem posebno važno, niti ćemo imati ikakve stvarne odgovornosti, a kamoli neke posebne koristi. Inače, u ovom polugodištu, ako to nekoga zanima, predsjeda Finska. Dakle, kad god čujete ili pročitate nešto poput “hrvatsko predsjedanje EU” prevedite slobodno to u mislima u “bla, bla, bla”, žubor vode u vodokotliću ili Despacito, potpuno svejedno. Jer to je nevažno. Ako mislite da je “bla, bla, bla” pregruba i neodgovorna diskvalifikacija diskursa o hrvatskom predsjedanju Vijećem EU, pogledajte službene stranice našeg Ministarstva vanjskih poslova. Ovog tjedna formirana je nova Europska komisija, sastavljena od predsjednice i 27 povjerenika, po jednog iz svake države članice. Novi hrvatski predstavnik u Komisiji je Dubravka Šuica, koja je postala jedan od osam potpredsjednika tog tijela.
Premijer Plenković to je prokomentirao ovako: “Činjenica da je Hrvatska dobila ulogu potpredsjednice znak je našeg položaja u Europskoj uniji, našeg položaja kao države i Vlade i našeg političkog utjecaja na zbivanja na europskoj razini”, i nazvao izbor Šuice “ogromnim uspjehom”. Štoviše, prikazao ga je kao nastavak u nizu vlastitih trijumfa: “Samo dva mjeseca prije naporima ove Vlade izabrali su Mariju Pejčinović Burić za glavnu tajnicu Vijeća Europe. Hrvatska dobiva dvije uloge koje prije ne da nismo mogli zamisliti, nego nismo mogli doći ni u šansu da razumijemo”. Ispada kako Plenković uvaljuje birokratkinje u europske institucije bolje nego Mamić igrače u nogometne velikane.
Mi obični smrtnici to “ne možemo zamisliti”, a posebno je dojmljiv uvid kako “nismo mogli doći ni u šansu da to razumijemo”. No, ako malo bolje razmotrimo to što Plenković gotovo biblijski prikazuje kao ono što oko nije vidjelo, ni uho nije čulo, a što je on pripravio Hrvatima, ispada da je riječ o prodavanju magle.
U novom sastavu Komisije potpredsjednike su dobili, primjerice, i Latvija, Slovačka, Češka i Grčka. Ili, još zornije, ako slijedimo Plenkovićev kriterij, što možemo zaključiti o važnosti Luksemburga za EU, kad je notorni Jean-Claude Juncker zadnjih pet godina bio predsjednik Komisije? Naslijedila ga je Ursula von der Leyen, bivša njemačka ministrica obrane koja je u 6-godišnjem ministriranju srozala njemačku vojsku na najniže grane u povijesti, do te razine da je ministar obrane u vrijeme Helmuta Kohla Rupert Scholz javno izjavio da je stanje Bundeswehra katastrofalno. Nemaju upotrebljive letjelice ali, zahvaljujući toj demokršćanki, imadaju ju rodnu i LGBT politiku i tečajeve u vojsci, od čega valjda Putin posebno strepi. O novoj predsjednici EK treba još napomenuti da je bila optužena za plagiranje doktorata, uz prilično čvrste argumente. Ovog tjedna je sastavila “europsku vladu” u kojoj postoji niz bizarnih resora, među kojima i resor za “zaštitu našeg europskog načina života” na čijem čelu je Grk Margaritis Schinas. Naravno, i on je potpredsjednik.
Još jedan potpredsjednik je i Nizozemac Frans Timmermans koji je poslovodni potpredsjednik za “europske zelene poslove”. To je, otprilike, nešto kao ministarstvo vjere jer ekologija postaje nova (para)religija, koja u ostvarenju svojih ciljeva ne preže ni od zloupotrebe bolesnog djeteta, kao u slučaju Grete Thunberg, za neku vrstu suvremenog dječjeg križarskog rata.
Ako EK sada ima potpredsjednika za “europske zelene poslove” očekujemo u sljedećem sastavu i povjerenika za sivo tržište, potpredsjednika za crne fondove i povjerenicu za crveno plemstvo, funkcije za koje mi spontano pana pamet brojni hrvatski kandidati.
“Na europskoj razini igramo utakmicu iznad svoje kategorije”, poručio je naš premijer ilustrirajući važnost imenovanja Šuice jednom od osam potpredsjednika EK za Hrvatsku i njen ugled. Zaboravimo, dakle, na regnum regno non praescribit leges, jer, evo, sada se govori o kategorijama. Postoje države više i niže kategorije, a Bogu hvala što nam je dao ljude kao što su Plenković i Šuica koji su nas, barem privremeno, doveli u viši razred. Kako su takvi giganti uopće potekli u ovako bezveznom narodu niže kategorije? Kako stvari stoje, Europu, točnije europsku civilizaciju uskoro će trebati spašavati od Europske unije. Euroni se iščuđavaju Brexitu i uvjeravaju nas kako su ga izglasali neupućeni, neobrazovani, lažnom panikom obmanuti Britanci, ali istina je sasvim drugačija. Britanci su postupili racionalno, jer kao narod duge demokratske tradicije i s ozbiljnim institucijama brzo su detektirali da je Bruxelles otišao na stranputicu, jednako kao što su zemlje Višegradske skupine, sa svježim sjećanjem na stari totalitarizam, nanjušile zametke novog, kroz sužavanje prostora slobode, demokratski deficit, birokratizaciju, novogovor, preodgoj građana, cenzuru, čemu se s pravom sve čvršće opiru. Britance su, suprotno onome što nam mediji serviraju, pred Brexit najviše plašili zagovornici ostanka u Uniji, govoreći im kako će, izlaskom iz EU preko noći propasti, kako će se funta strmoglaviti, burza krahirati, građani ostati gladni, no nakon referenduma se nije dogodilo ništa od toga. Oligarhija i dalje nastoji spriječiti izlazak Velike Britanije iz EU, ignorirajući volju građana izraženu na referendumu. Argument više zašto je trebaju napustiti.
Zašto će se Brexit na koncu ipak dogoditi? Najbolje je odgovoriti retoričkim pitanjem. Jesu li Britanci stoljećima gradili institucije, stvorili Oxford i Cambridge, izrodili Shakespearea i Chestertona, Elizabetu i Viktoriju, Churchilla i Margaret Thatcher za to da bi im danas Dubravka Šuica krojila kapu?