OBITELJSKA TRADICIJA
Čipkarstvo se uči još od vrtića, a gotovo svako dijete zna isplesti poneki detalj, kaže gradonačelnik Lepoglave Marijan Škvarić koji i sam dolazi iz čipkarske obitelji
tamo započelo prvo sveučilište u Hrvatskoj s pravom dodjele akademskih titula. No najvažnija i najmilija im je njihova čipka koju su pavlini prije više stoljeća donijeli u Hrvatsku.
Ostavština Danice Brössler
U njihovom je kraju zaživjela početkom 20. stoljeća, a posebno se cijene Zlata pl. Šufflay koja je koja je prva organizirala izradu čipaka i oplemenila je narodnim ornamentom te Danica Brössler, jedna od najpoznatijih i najistaknutijih čipkarica. Brössler je otvarala tečajeve, radionice, školu čipkarstva...
– Kroz godine je pala odluka da se samo njene originalne čipke računaju kao zaštićene i sve čipke koje možete vidjeti nastale su prema njenim predlošcima. Imamo i posebno povjerenstvo koje svakoj čipki daje markicu izvornosti. Stalno pronalazimo još tih predložaka, sad ih imamo oko 160 – objašnjava Karmen Šoštarić, inače upraviteljica Zadruge lepoglavske čipke. To ne znači da se u Lepoglavi ne rade čipke koje nisu prema originalnom predlošku, jer tamošnje su čipkarice dovoljno iskusne da rade što god požele, no njihove čipke onda nisu zaštićene. No, bili radovi zaštićeni ili ne, čipkarstvo je u Lepoglavi živo i desetljećima nakon smrti gospođe Brössler, pa tako u gradu djeluje oko 80 čipkarica, od čega otprilike 40 njih aktivno, a tradicija se još uvijek prenosi s koljena na koljeno. Tijara koja će biti izložena na Festivalu kombinacija je čipke i metala, a za njenu izradu potrebno je više od 200 sati je prvo izraditi tu vijugu, odnosno lišće grozdeka, a onda ide vanjski dio – objašnjava baka Štefica. A vrlo je važno, dodaje, da se na kraju osjeti reljefnost čipke. Upitali smo je zašto toliko voli plesti, je li to u stvari jako težak postupak i što je najviše veseli dok radi nad svojim dedekom.
Najbitnije je imati ljubav i volju
– Raditi čipku volim jer je opuštajuće. Evo, dok sam vas čekala da dođete, napravila sam dio male rozete. Djeca su porasla, imam snahu koja hrani piliće i radi po kući pa ja imam vremena za čipku. A koliko je komplicirano delat čipku? Uopće nije teško. Tajna je u volji i ljubavi, a treba i vremena imati jer je to sve jako sitno i dugo traje. A kaj me najviše veseli? Joj, najsretnija sam kad vidim da mi je sve lijepo ispalo. Ovaj grozdek tu, vidite kako se dobro vide detalji. To me čini sretnom – odgovara nam gospođa Migač.