Odvjetnik HUB-a: Fokus se sad seli na individualne sporove

Sad se fokus seli na druga područja; s kolektivne tužbe na individualne sporove. Percipira se da su to tek jednostavni računski sporovi u kojima još samo vještaci izračunavaju koliko treba isplatiti, no kad bi tako bilo, banke bi se vjerojatno nagodile. Nije logično da si stvaraju veći trošak i kamate za nešto što sigurno gube – komentirao je uime Hrvatske udruge banaka koja ga je angažirala odvjetnik Mićo Ljubenko posljedice presude Vrhovnog suda o odbačenim revizijama banaka u kolektivnom postupku Franak. Kaže i da nijedan prvostupanjski sud nije čekao ovu presudu, nego je u postupcima između banaka i dužnika u CHF odlučivao na temelju pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda, no unatoč tome nije bilo jednostavnih rješenja. Jučerašnja odluka, ističe, znači samo da prvostupanjski sud zna da neće biti odbacivanja postupka na Vrhovnom sudu. Smatra je nepravednom prema korisnicima eurskih i kunskih kredita i porukom pravosuđa da se štiti hazard.

“Besplatan” novac

– Dobili smo pogrešnu sliku o tome što je kolektivni spor. On je samo prvi u nizu koraka kako se vodi sudski postupak i ne znači da će, tko god tuži, pobijediti. Dobar broj korisnika kredita i danas ih još otplaćuje pa su oni istodobno u ulozi dužnika i vjerovnika na temelju kolektivnog spora i, kad sudac dobije takav predmet, to je kompleksna formula – kaže Ljubenko. Na primjedbu da valjda misli da su dužnici potencijalni, a ne pravi vjerovnici, jer to postaju tek ako su članovi udruge Franak koja ih kolektivno zastupa te istodobno tužbom potražuju povrat preplaćenog, Ljubenko potvrđuje te napominje da ništa tu nije jasno ni brzo, nego nejasno i sporo, s neizvjesnim rezultatom. Jednako neizvjesnom, pa i nerealnom smatra opciju sudske odluke o apsolutnoj ništetnosti.

– Što bi to značilo? Da svatko vrati plaćeno? Kako će strana koja je posudila novac vratiti koristi koje je ostvarila? Tu nema zdrave logike, značilo bi da je besplatno posuđen novac – apostrofira odvjetnik. Smatra da ishodi pojedinačnih tužbi ovise o tome je li provedena konverzija, je li dužnik koristio neki “prolongat”, imao kašnjenja u otplati, u cijelosti otplatio kredit i nizu drugih okolnosti.

Licemjerna simulacija

Polemizira i o metodologiji ugovaranja valutne klauzule te kaže da je efekt kolektivnog spora takav da znači da, ako je banka dužna pregovarati s klijentom o uvjetima, sklapa različite ugovore sa svakim dužnikom, a valutna klauzula je u svojoj biti takva da je nitko ne može definirati u smislu rizika. Uvođenje obveze “simulacije” promjene uvjeta, kojom banka klijentu objašnjava potencijalne rizike, zbog toga smatra licemjernim od regulatora. Regulatora ne štedi ni kad je posrijedi njegova osnovna uloga kontrole banaka.

– U Hrvatskoj ne postoji nijedan kriterij ni odluka HNB-a koji bi zabranjivali valutnu klauzulu, a banke se oslanjaju na ono što regulator dopušta. Ne može se ponašati kao znanstveni promatrač – poentira Ljubenko.

Na upit vuče li to odgovornost regulatora kojeg bi banke mogle tužiti da ih je nereguliranjem doveo do toga da oštete klijente, odvraća: “Na neki način, da, može se i tako gledati.”

PRVOSTUPANJSKI SUD SAD ZNA DA NEĆE BITI ODBACIVANJA POSTUPKA NA VRHOVNOM SUDU