Vrhovni sud već je odlučio o dvojbama koje ističu banke
NAKON REVIZIJE VRHOVNOG SUDA Kakve su mogućnosti banaka na Ustavnom sudu i na ESLJP-u za osporavanjem odluka redovnih sudova te tko sve može pokrenuti parnicu
Kao i svaki put dosad, i posljednja revizijska odluka Vrhovnog suda o valutnoj klauzuli u “švicarcima” izazvala je oprečna tumačenja, svojevrsni psihološki rat između Potrošača i Udruge Franak s jedne strane i banaka s druge. Predstavnici banaka koje su se očitovale novinarima tumače kako se zapravo ništa bitno nije promijenilo nakon revizijske odluke Vrhovnog suda. Što je načelno točno ako neuspjeh banaka da revizijom pobiju pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda o reviziji ocijenimo kao “ništa novo”. To više što se Vrhovni sud nije trudio posebno obrazlagati razloge zbog kojih je potvrđeno da je odredba o valutnoj klauzuli u “švicarcima” nepoštena i ništetna pa je samo uputio stranke na razloge iznesene u pravomoćnoj presudi od 47. do 66. stranice.
Prvo tužba Ustavnom sudu
Banke sada imaju mogućnost ponovno podnijeti ustavnu tužbu. Ako žele potom koristiti mogućnost podnošenja zahtjeva Europskom sudu za ljudska prava protiv RH, one moraju prethodno iscrpiti dopušteni pravni put. Ali, kako su pravomoćna i revizijska presuda posljedica stava koji je Ustavni sud zauzeo u prosincu 2016., banke se nemaju čemu nadati. Uostalom, stoga smo još u studenom 2017. u Večernjakovu Obzoru objavili opširnu analizu pod naslovom: “Imaju li suci ikakve šanse uvjeriti Ustavni sud da je valutna klauzula u ‘švicarcima’ poštena?” Ustavni sud se u svojoj odluci, među ostalim, pozvao na presudu Suda EU C-26/13 od 30. travnja 2014. u mađarskom slučaju vezano uz tumačenje i primjenu Direktive 93/13/EEZ, a u kojoj je istaknuto da su potrošači u slabijem položaju od poduzetnika te da stoga nije dovoljno da ugovorna odredba bude potrošaču samo gramatički razumljiva, već mu moraju biti objašnjeni svi razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope i odnos s drugim odredbama ugovora tako da potrošač može predvidjeti ekonomske posljedice sklapanja ugovora. Sada je zapravo i Vrhovni sud potvrdio važnost stvarne i potpune informiranosti potrošača i kad je riječ o valutnoj klauzuli u CHF. Stoga, dvojbeno je postoji li kakva pravna slamčica za koju se banke mogu uhvatiti i na ESLJP-u. U svakom slučaju, te pravne mogućnosti neće obustaviti sudske procese koji se vode ili će biti pokrenuti sada i zbog valutne klauzule.
Kakva su prava konvertiranih
Banke tumače kako se iz obrazloženja posljednje revizijske odluke može iščitati jedino da je Vrhovni sud utvrdio da potrošači imaju pravni interes voditi kolektivni spor protiv banaka i nakon konverzije kredita iz “švicaraca” u eure, ali da to još uvijek ništa ne znači u odnosu na individualne parnice. Banke su se uhvatile za dio obrazloženja u kojem Vrhovni sud obrazlaže kako je taj zakon samo dao mogućnost konverzije, ali su “i dalje u neodređenom broju ostali na snazi ugovori sklopljeni s valutnim klauzulama u švicarskim francima”. Stoga zaključuju kako “konvertirani” potrošači više ne bi imali pravo na tužbu zbog valutne klauzule. Ali, Vrhovni sud je 12. veljače u revizijskoj odluci Rev 2868/2018-2 riješio to pitanje. Zauzet je stav da unatoč konverziji korisnici kredita imaju pravni interes tvrditi da je ugovorena odredba ništetna. Stvar je pak “matematike” što to pravo donosi. Banke drže još uvijek spornim i pitanje prekida li kolektivna tužba zastaru.
I to je Vrhovni sud riješio odlukom Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. prema kojoj, s obzirom na specifičnosti slučaja, kolektivna tužba prekida zastaru i petogodišnji opći zastarni rok počinje ponovno teći od pravomoćne odluke u kolektivnom sporu, pa u odnosu na valutnu klauzulu to znači da se pojedinačne parnice mogu pokrenuti do 14. lipnja 2018. I predsjednik Građanskog odjela Vrhovnog suda Damir Kontrec potvrdio nam je da ispravno tumačimo. Jedino je dvojbeno, a to će redovni sudovi presuditi, hoće li se izračuni raditi po ništavim odredbama, ili će sudovi ocijeniti da ništavost promjenjivih kamatnih stopa i valutne klauzule povlači za sobom i ništavost ugovora. Naravno, sve te dvojbe mogu se prekinuti nagodbom banaka i potrošača ili zakonskom intervencijom.
DAMIR KONTREC
predsjednik Građanskog odjela Vrhovnog suda
VRHOVNI SUD ZAUZEO JE STAV DA KOLEKTIVNA TUŽBA PREKIDA ZASTARU. TAKOĐER, STRANKA KOJA JE KONVERTIRALA KREDIT IMA PRAVO VODITI PARNICU ZBOG NIŠTETNE ODREDBE