Zar zaista uvijek trebamo nekog zaštitnika izvana

Koraci koje trenutno poduzimaju predstavnici Bošnjaka u BiH prvenstveno SDA upućuju na stvari koje su od samog početka uspostave ovakve BIH s dva entiteta bile svim racionalnima potpuno jasne. Taj koncept bio je od početka osuđen na propast. Odustajanjem od trećeg entiteta koncept ravnopravnih naroda u BiH propao je. Tko je za to odgovoran? Razlog iz kojih je svijet forsirao ovakvo rješenje kojim su Hrvati stavljeni u neravnopravni položaj nije sigurno samo jedan, ali jedan je vjerojatno bio najvažniji, a to je da će se Hrvatska bez obzira na sve priče najlakše odreći pripadnika svog naroda u drugoj državi. Čim je svijet Hrvatsku malo pritisnuo na sve smo pristali, a to je opet na tragu zločinačke izjave s početka devedesetih da “EU nema alternative”. To čak i da je točno u politici se ne izjavljuje, jer time si drugoj strani poslao jasno poruku da bezuvjetno na sve pristaješ. Jednostavno praktički bez obzira na sve priče Hrvatska je digla ruke od Hrvata u BiH i isporučila ih u Federaciji u ruke Bošnjaka koji građansku državu zazivaju samo zato što su većina, a retoriku su zaoštrili jer vide da su izgubili Republiku Srpsku i da ona u stvari nikada neće biti dio nikakve zajedničke države. Hrvatske su vlasti žrtvovala Hrvate u BiH navodno zbog jačanja matične države hrvatskog naroda. Sve ovo nam govori da iako smo dobri vojnici nismo u stanju državnički voditi svoju državu. Ipak koliko god da je to teško priznati mi smo za konjušare, sluge, i slična zanimanja, a državi kada je i stvorimo pokušavamo ugušiti njen identitet.

Za mlade države to i nije baš karakteristično, a to se radi ako nemaš samosvijesti, vjere u sebe i ako uvijek želiš i trebaš nekog zaštitnika. Sasvim svejedno sijedi li on u Beču, Pešti, Beogradu ili Bruxellesu. Šteta.