Hrvatska među pet zemalja koje najmanje koriste hitnu pomoć
Izvješće Eurofounda ruši rašireno mišljenje
Suprotno percepciji u javnosti da hrvatski građani hrle na hitnu pomoć za svaku sitnicu, izvješće Eurofounda, ugledne Europske zaklade za poboljšanje uvjeta života i rada, pokazuje da Hrvati koriste hitnu pomoć manje od prosjeka EU. Dok je u prosjeku 11% građana koristilo usluge hitne pomoći, u Hrvatskoj je to samo njih 7%, čime se ubrajamo u zemlje s najnižim korištenjem hitne pomoći zajedno s Italijom i Rumunjskom, a nakon Bugarske i Poljske, u kojoj je 5%, odnosno 6% građana koristilo hitnu pomoć. S druge strane, najviše korisnika Hitne pomoći bilo je u Luksemburgu (21%), Španjolskoj (20%) te Švedskoj i Estoniji (18%). Proizlazi to iz nedavnog izvješća Eurofounda “Kvaliteta usluga zdravstvene zaštite i pružanja skrbi u EU” koja obuhvaća i dugoročnu skrb o građanima i formalnu skrb o djeci do 12 godina od vrtića do produženih boravaka u školama, po kojoj, također, stojimo loše.
Regionalne razlike
Eurofound navodi da niski postoci korištenja hitne pomoći mogu upućivati na probleme u pristupu ovoj vrsti skrbi, ali i da visoki postoci u slučaju Španjolske mogu upozoravati na to da je teško pristupiti primarnoj zdravstvenoj i specijalističkoj zaštiti zbog posljedica financijske krize. Izvješće Eurofounda o korištenju i pristupu zdravstvenim uslugama dugoročne i skrbi o djeci temelji se na podacima iz Europskog istraživanja o kvaliteti života iz 2016. provedenog u 28 članica EU. Profesor socijalne politike Zdenko Babić o nerazmjeru između percepcije da Hrvati hrle na hitnu pomoć i podataka Eurofounda kaže: – Percepcija da građani često koriste hitnu pomoć temelji se vjerojatno na situaciji u velikim gradovima kao što su Zagreb, Split, Rijeka i Osijek, gdje ima i toga da ljudi idu na hitnu da dođu prije do specijalističkih usluga, ali u manjim sredinama to je manje često i zbog manje dostupnosti hitne, pa je onda ovakav podatak za cijelu zemlju.
Marijo Drlje, predsjednik Udruge hrvatskih pacijenta, ističe da ne raspolažu informacijama da građani često koriste hitnu pomoć, štoviše, prvo se obraćaju obiteljskim liječnicima, pa dežurnim ordinacijama primarne zaštite iako su one, kaže, slabo opremljene, pa iznosi vlastiti primjer da ga je dežurna liječnica morala uputiti na hitnu zbog lakšeg zahvata na uhu jer nije imala odgovarajuću pincetu.
– O neodgovornosti građana koji hrle na hitnu halabuku stvaraju glasači tajkunizacije koji su zaposjeli javni prostor. Građani koriste odgovorno zdravstveni sustav, ne kažem i da nema neodgovornih pojedinaca, no to osuđujemo – kaže Drlje. Podržava liječnike u borbi za veće plaće, ali drži da treba urediti zdravstvo po mjeri svakog čovjeka. Inače, velika većina građana EU zadovoljna je kvalitetom zdravstvene zaštite, ocjenjuje ju ocjenom 6,9 na skali do 10, no 27% građana EU ocjenjuje je niskom. Naši su građani u prosjeku, što se otprije zna, manje zadovoljni zdravstvom, obrazovanjem, skrbi za djecu, socijalnim stanovanjem od prosjeka EU. Primarnu zaštitu građani EU bolje ocjenjuju od bolničke i specijalističke, samo je obrnuta situacija u Finskoj i Švedskoj.
Loša i skrb o djeci
Naši građani zadovoljniji su informiranjem, profesionalnošću i ljubaznošću liječnika u primarnoj zaštiti od bolničkih.
– Obiteljski su liječnici dostupniji za pacijente od specijalista, koji su u nas nedostupniji zbog dugih lista čekanja, a slaba je i komunikacija nekih liječnika prema oboljelima u zdravstvenom sustavu. Nažalost, zbog miješanja privatnog i javnog zdravstva događa se da su neki liječnici, kad rade u privatnoj praksi, jako ljubazni, daju punu informaciju, a kad rade u javnom, svaka riječ im teško izlazi iz usta – kaže Drlje. I Babić se slaže da duge liste čekanja u specijalističkoj zaštiti utječu na percepciju građana o ukupnoj usluzi, a imamo i manje specijalista u sustavu pa nemaju dovoljno vremena za pacijente. Hrvatska loše stoji i po formalnoj skrbi za djecu do 12 godina, od vrtića do boravaka u školama. Tako je primjerice u Slavoniji, kaže Babić, loša dostupnost vrtića, a osobito nam je problem dostupnost produženih boravaka u školama, kojih ima u velikim gradovima, ali ni tamo do 12. godine, dok neke zemlje EU imaju mogućnost boravka za djecu i do 15 godina.
MARIJO DRLJE
predsjednik Udruge hrvatskih pacijenata
O NEODGOVORNOSTI GRAĐANA KOJI HRLE NA HITNU HALABUKU STVARAJU GLASAČI TAJKUNIZACIJE KOJI SU ZAPOSJELI JAVNI PROSTOR. GRAĐANI KORISTE ODGOVORNO ZDRAVSTVENI SUSTAV