ČAK DVIJE REFERENDUMSKE BITKE U GODINI PLENKOVIĆU SU PREVIŠE

MISLAV ŠIMATOVIĆ

KLJUČ JE MIROVINSKOG SUSTAVA U DEMOGRAFIJI, A ZA TO SU NUŽNI POŠTENIJE DRUŠTVO I JAČA EKONOMIJA

Spoznaja da mirovinski sustav kakav poznajemo neće još dugo funkcionirati nije od jučer, toga su svjesni i sindikati, i Vlada, i oporba, a vjerojatno i svaki malo osvješteniji građanin ove zemlje. Imamo 1,3 zaposlenika na jednog umirovljenika, tek je svaki peti umirovljenik u punoj starosnoj mirovini, a prosječna mirovina iznosi 40 posto prosječne plaće. Perspektiva nije dobra ni u kontekstu demografskih i gospodarskih trendova. I što sad napraviti? Andrej Plenković pogriješio je kad je odlučio ubrzati odlazak u mirovinu s navršenih 67 godina i pogurati mirovinsko pravilo koje je postavila Milanovićeva Vlada. Nikakva rezona nije bilo forsirati mjere za koje je unaprijed bilo jasno da će pokrenuti lavinu otpora u godini europarlamentarnih i predsjedničkih izbora, a u suštini ni približno neće osigurati svijetlu mirovinsku budućnost. Jasno je bilo od početka da je Bruxellesu u sklopu konvergencijskog plana trebalo pokazati da se nešto radi po pitanju obećanih reformi. Kako su izostale promjene na polju državnoupravnog, zdravstvenog i pravosudnog sustava, nije preostalo drugo nego čačkati po mirovinskom sustavu. Međutim, uzalud jer dvije referendumske bitke u jednoj godini previše su čak i za Plenkovića. Pobjeda sindikata u ovom slučaju je Pirova, a njihovi zahtjevi koje je Vlada obećala implementirati u zakonodavstvo kozmetičke su prirode kao što su, uostalom, bili i Vladini prijedlozi od kojih se sad odustalo. Kada bi sindikalni vođe pogledali malo preko praga svog životnog vijeka, prestali bi prijetiti referendumom i predložili dugoročno održiva rješenja koja će se ticati budućih generacija. Ta rješenja u suštini su jednostavna iako je do njih teško doći. I sindikati i Vlada znaju da je ključ mirovinskog sustava u demografiji. Hrvatskoj nedostaje najmanje 700 tisuća radnika da bi sustav bio uravnotežen. A demografske trendove možemo mijenjati samo rađanjem više djece i uvozom radnika. Za prvo je uvjet poštenije društvo, a za drugo snažnija ekonomija. Ni jedno ni drugo još nisu na vidiku.