Hrvati su nas u Ateni nagovarali da i mi odemo s postolja
Eurobasketa 1995., Zadar pobijedio skupog euroligaša Himkija
Premda smo se pobojali da nakon senzacionalnog poraza svog Himkija od Zadra neće biti raspoložen za priču, prevarili smo se. Rimas Kurtinaitis, jedna od litavskih košarkaških ikona, spremno je u Zadru stao pred hrvatske novinare i govorio sve dok ga nisu došli upozoriti da autobus za hotel u Petrčanima čeka samo njega. Za one mlađe recimo da je riječ o članu čuvenog litavskog kvarteta (Homičius-Marčiulionis-Kurtinaitis-Sabonis) koji je 80-ih godina prošlog stoljeća donosio posljednje medalje reprezentaciji SSSR-a, a potom i prve medalje neovisnoj Litvi. Žali li Rimas za tim što se Litva nije i osamostalila (kao prva od svih sovjetskih republika) i prije 1990. jer bi to značilo više medalja za ovu malu baltičku zemlju s manje od tri milijuna stanovnika?
Rađu je sreo u Zadru
– Razmišljati trebate o onome što možete promijeniti, a ako to ne možete, onda nema potrebe ni misliti o tome. To je tada bilo takvo vrijeme, igrali smo pod nekim drugim bojama, no ja sam ponosan što smo te 1988. bili olimpijski prvaci i u tom sovjetskom dresu. Mi sportaši smo poput pisaca ili slikara, ne nastupamo samo za svoje ljude nego i za cijeli svijet. Uostalom, nakon izlaska iz SSSR-a moja je generacija osvojila za Litvu još dvije olimpijske bronce te europsko srebro u Ateni 1995.
A u tom atenskom finalu Litavci su bili zakinuti za pristrano suđenje Amerikanca Georgea Tollivera. – Suci nisu bili korektni. Dosudili su nam tri tehničke pogreške iz kojih su košarkaši SR Jugoslavije zabili šest koševa, a mi smo izgubili sa šest razlike. Ne želim reći da je taj Tolliver bio loš sudac, no on nije Europljanin i nije znao kako izgledaju europska finala. Štoviše, on je tu utakmicu vodio kao da je predsezonska, pripremna. Nije bilo korektno dodijeliti mu taj finale, no u to je vrijeme glavni tajnik Fibe bio Bora Stanković pa nas je to prilično razljutilo. Osjetivši tu ljutnju Litavaca, naši su ih pokušali nagovoriti na sljedeće: – Prije izlaska na dodjelu vaši su nas igrači nagovarali da uopće ne izađemo na postolje ili pak da odemo s postolja kao oni. No, mi smo vašima rekli da ih potpuno razumijemo, ali da mi moramo ići svojim putem. Bili smo svjesni da je Hrvatska tada bila usred rata i bilo nam je jasno zašto se to dogodilo. I dok je s Hrvatima na parketu bio ljuti rival, izvan terena sklapala su se prijateljstva.
– Bio sam dobar s Rađom kojeg Košarkaši Zadra priredili su senzaciju prvog dana Zadar Basketball Tournamenta. Domaći ABA ligaš pobijedio je jednog od skupljih euroligaša, ruski Himki (90:82). U 30. minuti jedne prijateljske utakmice skandiralo se “Igraj, Zadre, volimo te mi...”, a na kraju utakmice moglo se čuti “Ooooo, volim te, Zadre moj”. Vjerni Zadrovi navijači, a tu ne mislimo na tornadovce jer njih u organiziranom obliku nije bilo, na koncu su klicali “Euroliga, Euroliga” tražeći da igrači prođu pored njih i da im stisnu ruku ili daju peticu.
BEZ OBZIRA NA ONAJ INCIDENT IZMEĐU SABONISA I NAKIĆA U FINALU KUPA PRVAKA 1986., MI SMO S HRVATIMA BILI DOBRI
– Nama je bilo stalo da se predstavimo kao borbena i rastrčana momčad i da “kliknemo” s našom publikom. Na trenutke su igrači čuli zadarski pljesak i to nam je najbitnije – kazao je Zadrov trener Ante Nazor. Trener Himkija, legendarni Rimas Kurtinaitis, naglasio je kako na raspolaganju nije imao Šveda i Jovića, a nije koristio ni dojučerašnjeg NBA-jevca Jerebka. Kod domaćina najviše je zabio Amerikanac Allen (22 koša), a dvoznamenkasti su bili i Ivanov (12), Siriščević (12) i Junaković (10) koji je imao i šest asistencija.