Nakon finala u kojem nas je sudac oštetio, Hrvati su nam predlagali da odemo s postolja ili da ne izađemo na njega, no u to se nismo upustili
sam sreo i ovdje u Zadru, ali i s Kukočem te Perasovićem s kojim sam se družio ovo ljeto na seminaru euroligaških trenera. Da, mi i Hrvati bili smo dobri prijatelji. Što se ne bi moglo reći po sekvenci iz finala Kupa prvaka između Cibone i Žalgirisa u kojoj Sabonis udara Nakića.
– To je bilo u žaru borbe na terenu, a izvan terena mi nikad nismo bili neprijatelji. Uostalom, nakon finala Olimpijskih igara u Seulu u doping sobi sjedili smo Arapović, Dražen Petrović, Sabonis i ja pili smo pivo. Baš se sjećam da je Arapović tada rekao da je to Draženu valjda bilo prvo pivo u životu. Iz tog vremena pomalo je nejasno kako su Sovjeti na iduća dva velika natjecanja bili inferiorni Petroviću, Kukoču, Rađi, Divcu, Paspalju i društvu?
– Sjećam se da smo 1989. na Eurobasketu u Zagrebu izgubili od Grka u polufinalu i osvojili broncu, no te godine je i bronca bila jako dobar rezultat. Dobili smo novog izbornika, a to je bio Vladas Garastas, koji je bio dobra osoba, ali nedovoljno čvrst kao trener. Ni približno poput pukovnika Gomeljskog. Garastas nije bio dovoljno čvrst za tadašnje Sovjete koji su bili naviknuli na vojničku disciplinu.
Ipak, ima jedan poraz koji navijači tadašnje SFRJ nikad nisu preboljeli, a to je onaj iz 1986. u polufinalu Svjetskog prvenstva kada su Sovjeti u posljednjih 47 sekundi dostigli “minus 9” i izborili produžetak u kojem su imali psihološku prednost koju su i kapitalizirali. To je ishod koji se i danas naveliko prepričava, kao postignuće u “nemogućoj misiji”.
– Naši treneri su nas učinili da ne odustajemo sve do posljednjeg zvižduka, odnosno sirene, bilo da je minus 10 ili minus 2. Doživio sam ja u svojoj karijeri dosta takvih preokreta, da se u jednoj minuti vratimo s minus 10, no ne na ovakvoj, najvišoj svjetskoj razini. Je li Hrvate i Litavce povezivalo
U SEULU SAM BIO U DOPING-SOBI S PETROVIĆEM KOJI JE TADA, TAKO KAŽE ARAPOVIĆ, POPIO SVOJE PRVO PIVO U ŽIVOTU
to što je riječ o malim narodima ili pak što je riječ o zemljama s većinskim katoličkim stanovništvom? – Ne želim pričati o religijama jer ih sve poštujem, no mi imamo puno sličnosti. Vaša situacija u SFRJ bila je slična našoj u SSSR-u. To su bile političke unije, tako su te države nastale, a sada smo Hrvatska i mi u zajedničkoj financijskoj uniji zvanoj Europska unija. Male države uvijek su žudjele za nezavisnošću, no vi ste zbog toga imali veliki rat, a mi tek mali. Nadam se vam se to više nikad neće dogoditi jer u ratu nema pobjednika, tada su svi gubitnici.
Trenirao Lončara i Popovića
Kurtinaitis Hrvate mjeri i po igračima koje je trenirao.
– Krešo Lončar i Marko Popović bili su vrlo dobri igrači, ali i ljudi i kao takvi bili su sjajni za stanje duha u svlačionici, uvijek spremni pomoći mlađim suigračima. Za obojicu kaže da su mu prijatelji, a za Popa ističe:
– Marko je uvijek igrao sa 100 posto kapaciteta, taj se nije štedio. No jedan hrvatski košarkaš mu je ispred svih ne samo hrvatskih igrača.
– Dražen Petrović jedan je od najboljih igrača protiv kojih sam igrao u životu. On je bio nevjerojatan talent za postizanje koševa, čovjek koji je igrao košarku iz gušta, koji je rođen za košarku. Po meni, on je bio igrač najviše svjetske razine, one na kojoj su bili i jedan Michael Jordan, LeBron James ili Kobe Bryant.
Današnjoj Hrvatskoj dogodilo se što je za onu Draženovu bilo nezamislivo – nije se kvalificirala za Svjetsko prvenstvo.
– Ne želim se doticati Fibe, no logika stvari govori da bi se na najvećim natjecanjima morale naći najjače košarkaške zemlje. Ovaj sustav kvalifikacija ide na ruku onim zemljama koji nemaju NBA i euroligaških igrača.
Ovaj pak hladni rat Fibe i Eurolige ide na štetu košarke što se vidjelo i po sudbonosnim sudačkim pogreškama čija je žrtva bila i reprezentacija Kurtinaitisove domovine.
– U mojoj zemlji o tome su se raspričali ne samo mediji već i litavski premijer o tome stalno govori. Nažalost, suci na SP-u nisu bili oni najviše razine, a takvi su u NBA ligi i Euroligi. Najbolje bi bilo usvojiti pravilo koje ima NBA liga a to je da se lopta iznad obruča ne smije dirati. U takvim situacijama morao bi se gledati video. Na koncu su šefovi Fibe kazali da je na ovom SP-u sve bilo dobro. Za njih možda jest, za nas nije.