Hoće li se predsjednica uopće kandidirati za drugi mandat
Kod predsjednice je vidljiva očita promjena. Ona je danas sve nesigurnija i sve češće griješi. Osobe bliske predsjednici uvjeravaju da je ona uvijek bila kolebljiva, čak i prevrtljiva, i da to sad dolazi do punog izražaja
Ošto je prije pet godina u odnosu na tadašnjeg predsjednika Ivu Josipovića bila Kolinda Grabar-Kitarović, to je danas u odnosu na aktualnu predsjednicu Miroslav Škoro. Ona je tada bila svojevrsni faktor iznenađenja, iako poznato, ipak je bila novo lice u igri za tako prestižnu političku funkciju i dolazila je s pedigreom o uglednoj međunarodnoj karijeri. Josipović je, unatoč iznimno visokom rejtingu koji su pokazivale ankete, imao imidž “kuhane nogice”, da ne ponavljamo uvriježeni nadimak, bio je u sukobu s desnicom, ali i Miloradom Pupovcem (zvao ga je etnobiznismenom), a što je najvažnije – nije imao nikakvu potporu tadašnjeg šefa SDP-a Zorana Milanovića koji mu je vrlo uspješno sabotirao predsjedničku kampanju za drugi mandat. Pet godina poslije Kolinda Grabar-Kitarović još je u nepovoljnijoj poziciji nego što je tada bio Josipović. Njezin imidž u dobrom je dijelu javnosti sveden na političarku koja niže gafove, druži se sa sumnjivim tipovima (Zdravko Mamić naziva je boginjom), mijenja stavove i predomišlja se vezano za kandidaturu.
Za razliku od Josipovića, K. Grabar-Kitarović ima potporu šefa HDZ-a Plenkovića, ali stranka je zbog svojih unutarnjih sukoba i nezadovoljstva Plenkovićevom kadrovskom i svjetonazorskom politikom raslojena pa Plenkovićevi oponenti svim srcem navijaju za Miroslava Škoru. Zato pojedini HDZ-ovci smatraju da će predsjednički izbori biti izjašnjavanje o Plenkoviću, ne o Kolindi Grabar-Kitarović, a ona bi mogla biti kolateralna žrtva jer će ti glasovi otići Škori (ili neće izaći na birališta). Zbog toga se i provlači teza da će na predsjedničkim izborima presuditi bunt u HDZ-u. Sabotaže, uostalom, spominje već i glavni tajnik HDZ-a Gordan Jandroković, što je prilično neobično da netko već unaprijed stvara alibi za mogući neuspjeh, a Plenkovićevi oponenti prevode da se već traži novi “crni labud”. Isti onaj koji je tobože zamračio glasove HDZ-a na euroizborima u svibnju, kada je HDZ-ova lista neprepoznatih kadrova donijela tek 22,7 posto glasova. Vodstvo HDZ-a, koliko je primijećeno, ni u jednom trenutku nije preuzelo odgovornost za taj rezultat – ni Plenković, kao onaj koji je forsirao te kandidate, ni Jandroković, kao glavni tajnik. Sasvim suprotno, krivci su se pokušali naći u županijskim i gradskim organizacijama na terenu koje su sabotirale ili nisu odradile izbore. Kolinda Grabar-Kitarović zbog predsjedničkih je izbora i neophodne HDZ-ove infrastrukture s Plenkovićem ušla u savez i prestala ga kritizirati, ali to je mač s dvije oštrice. S jedne strane, bez HDZ-ove mreže i ljudi na terenu teško da može računati na pobjednički rezultat, s druge, svi oni koji ne podržavaju Plenkovića neće glasati za aktualnu predsjednicu. Ovim savezom i ona je postala dio establišmenta koji je biračima sve omraženiji pa sve češće na izborima dio glasova uzimaju nove, često populističke, političke pojave. Donedavno, ona je bila percipirana kao Plenkovićev kritičar, odnosno kao netko tko nije uz establišment. Tu ulogu u mainstreamu sada je preuzeo Škoro.
Odjeknuli Čuljak i Brkić
Kod predsjednice je vidljiva očita promjena. Iako u lijevom dijelu javnosti nikada nije bila omiljena, ona je danas sve nesigurnija i sve češće griješi. Osobe bliske predsjednici uvjeravaju da je ona uvijek bila kolebljiva, čak i prevrtljiva i da to sad dolazi do punog izražaja. I prije, kad je donijela određene odluke, poslije se pitala je li to trebala učiniti. Navodno je tako i bivšeg savjetnika Matu Radeljića, dva-tri dana nakon što je izbacila Titovu bistu s Pantovčaka, pitala jesu li to stvarno trebali učiniti. Na stranu kuloari, ali iz promjene četiri-pet datuma objave službene kandidature očito je da je predsjednica sklona u zadnji trenutak mijenjati svoje odluke. Nekad se ta karakterna crta kod nje nazivala impuno lzivnošću, srčanim karakterom, strašću, a danas je suradnici sve češće opisuju kolebljivom. Predsjednici prigovaraju da je previše pod utjecajem svojih suradnica na Pantovčaku s kojima ili pod čijim utjecajem mijenja odluke koje je netom dogovorila. Nije tajna da je više njezinih suradnika na trenutke pomišljalo da se predsjednica uopće neće kandidirati za drugi mandat jer ostavlja takav dojam. Iako Kolinda Grabar-Kitarović u međunarodnim krugovima imam sasvim drukčiju reputaciju i mora joj se priznati da je uspostavila kontakte s najvećim svjetskim liderima (Putin, Trump...), u pet godina pokazala je da teže igra na domaćem terenu. Predsjednica, kao i premijer, potječe iz Ministarstva vanjskih poslova i njezina je primarna profesija diplomacija. Iako je bila i ministrica u Vladi, ona nikada nije vodila političku igru. Na Pantovčaku je pokazala da ne drži uvijek sve konce u rukama i da nema kontinuitet u svojim političkim stavovima. Predsjednica se oslanja na svoju prisutnost na terenu jer je, doista, tijekom mandata više puta obišla Hrvatsku. Ona je neposredna u
kontaktu s ljudima i sigurno je zadržala dobar dio svojih političkih fanova, bez obzira na sve turbulencije i zaokrete koje je kasnije napravila. Ipak, poznavatelji prilika u HDZ-u upozoravaju da će ovo za nju biti iznimno teška kampanja. – Prije pet godina, kada je cijeli HDZ stao iza Kolinde Grabar-Kitarović, ona je tijesno pobijedila Josipovića. Stranka je tada bila u oporbi i dolazak HDZ-ova kandidata na Pantovčak trebao je biti samo korak do preuzimanja vlasti i smjene SDP-a na parlamentarnim izborima. Članovima HDZ-a to je tada bila prevažna utakmica jer povratak na vlast, i sve što uz to ide, izuzetna je motivacija. Karamarko je na tome ujedinio HDZ, a uz nas je bila i desnica. Desnica sada vodi politiku protiv HDZ-a i ovi predsjednički izbori pretvaraju se u referendum o Plenkoviću – analizirao je jedan stari HDZ-ovac. I zaista, Kolinda Grabar-Kitarović prije pet godina pobijedila je Josipovića s razlikom od samo 32.509 glasova u Hrvatskoj. Ona je tada osvojila 1,114.945 glasova birača, a on 1,082.436, odnosno 50,74 posto spram 49,26. Pobjednik prvog kruga bio je Josipović s tijesnom razlikom od 22.299 glasova. Netko je neki dan dobro rekao, predsjednica ima stožer i šefa stožera, ali nema kandidata. Ne može Anušić umjesto nje voditi kampanju, dodao je taj sugovornik. Čak i u nekadašnjim utvrdama HDZ-a poput Like, gdje se stranka raskolila nakon što je Plenkovićeva ekipa iz HDZ-a izbacila Darka Milinovića, predsjednica vjerojatno ne može računati na potpunu podršku. – Koordinator za predsjedničke izbore je Darko Nekić (državni tajnik i bivši gradonačelnik Senja nap. a.), a i da je Marijan Kustić kao šef ličkog HDZ-a, opet ne bi značilo puno jer obojica žive u Zagrebu, odnosno Velikoj Gorici – prigovaraju u Lici i napominju da se dio članstva okreće Miroslavu Škori. Uostalom, i na sjednici Predsjedništva HDZ-a rečeno je da određeni članovi otvoreno podržavaju Škoru, a Vladimir Šeks dodatno je uznemirio strasti kada je nadodao da bi se gubitak Kolinde Grabar-Kitarović mogao odraziti na Plenkovićevu poziciju na unutarstranačkim izborima. I dok obični članovi HDZ-a koji vjerno izlaze na izbore i glasaju za tu stranku sada kao opciju imaju i Škoru, očigledno je da se Plenković ponovno okružuje “provjerenim” HDZ-ovim kadrovima koje je bio izolirao iz svojeg kruga. Odjeknulo je da su baš Čuljak i Brkić uoči zadnjeg Predsjedništva poručivali da nije sad vrijeme za stranačku kampanju i da postoje i sankcije (Čuljak) za iskakanje iz okvira. Plenković je, naime, tijekom kampanje za Pantovčak, a to znači do siječnja iduće godine, uveo cenzuru na kritike njega, Vlade, ministara ili, pak, same predsjednice. Time je zabranio da njegovi protukandidati vode kampanju za stranačke izbore čiji je finale na proljeće 2020. godine, dakle vrlo brzo. U Čuljkovim i Brkićevim riječima ne treba tražiti nikakvu ljubav s Plenkovićem, tek interes koji ih trenutačno povezuje. Brkić se, izgleda, aktivirao u predsjedničinoj kampanji, a poznato je da je i Čuljak s njom njegovao dobre odnose. Ili obojici trenutačno ne odgovara nijedan od Plenkovićevih protukandidata, a dosad su se javili Stier, Kovač, Milošević, a u kandidaturu će izgleda i Karamarko.
Desant na Pantovčak
Napetost se u HDZ-u, u svakom slučaju, reže nožem, a spokoj ne vlada ni na Pantovčaku. Prema javnosti, sav teret kampanje trenutačno je na Ivanu Anušiću, predsjedničinu šefu izbornog stožera, jer je on jedini s formalnom funkcijom u njezinoj budućoj kampanji. Ona svoju kandidaturu još nije istaknula, a trebala bi nakon povratka iz Amerike, kamo je otišla na zasjedanje Opće skupštine UN-a. Pa Anušić tako mora odgovarati i na pitanja hoće li predsjednica kandidaturu najaviti skokom padobranom na Grobniku, što je nevjerojatna informacija do koje se, valjda, došlo nakon što su kamere predsjednicu snimile da govori kako se sprema skočiti padobranom. Predsjednica je inzistirala da joj kampanju vodi baš Anušić, dok je Plenković, prema našim informacijama, gurao Ivu Ivančića, dekana Verna. Tu se još jednom pokazalo kako šef HDZ-a pada na “akademske krugove”, a da ga snalaženje na terenu, poznavanje vođenja kampanja i utjecaj na terenu odveć ne zanimaju. Kruži anegdota da je Plenković jednom kao referenciju za određene kandidate istaknuo to što su svi magistri ili doktori znanosti, premda je nejasno kakve to veze ima s političkom karizmom, iskustvom i prolaskom kod birača. Na stranu i to, predsjednica i premijer morat će preživjeti kampanju u kojoj zastupaju sasvim suprotne stavove, dosad smo to vidjeli na slučaju Milorada Pupovca, slučaju ćirilice i Ivana Penave... Iz ove perspektive pobjeda Grabar-Kitarović, kao prije pet godina, uz postojeće stanje u HDZ-u, nepodudarnost politika s Plenkovićem, njezin imidž u javnosti... čini se kao teška borba.