PRASTARA SJAJNA JELA IZ SVETE KNJIGE MAJA
Španjolski su konkvistadori knjige Maja spalili, preživjele su samo tri koje su vladari naroda Quiché sačuvali pod starim imenom „Popol Vuh“
Početkom 12. stoljeća klasično vrijeme majanske civilizacije približilo se svome kraju. Nastupilo je vrlo nemirno razdoblje, za čijeg su trajanja pripadnici te velike kulture počeli upisivati svojim slikovnim pismom u knjižne svitke od prešana lišća svoje svete predaje o postanku svemira, bogova i ljudi. No kako su tijekom krvavog osvajanja njihove domovine španjolski konkvistadori te dragocjene knjige uglavnom spalili, preživjele su samo tri, nazvane Madridski, Pariški i Dresdenski kodeks, i to pisane abecednim pismom koje su već pokršteni i opismenjeni vladari majanskog naroda Quiché sačuvali pod starim imenom „Popol Vuh“. Ta njihova sveta knjiga opisuje mnoge mitove iz pradavne prošlosti kada je stvaran svijet, ali i otkriva zanimljive zgode iz života Maja i njihovih božanstava koja su u duši štovali i kad su jednom prešli na kršćanstvo. Od tih mitskih zgoda za nas je posebno zanimljiva ona koja kazuje kako je djevojka Krvavi Mjesec, kći kneza Skupljača Krvi, zatrudnjela od pljuvačke koju je ispljunula tikva, odnosno opet rođena glava ubijenog Hunahpua, jednog od blizanaca koji su bili ritualno pogubljeni u podzemnom svijetu Xibalbi. Uspjela je i djevojka sama izbjeći žrtvovanje pa je potom stupila pred majku ubijenog Hunahpua i njegove sinove blizance i uvjerila je da joj je upravo ona prava snaha. Kako piše u „Popol Vuhu“, taj se događaj odigrao upravo ovako:
– Odakle ti stižeš? A što se tiče moje dječice, zar ona nisu umrla u Xibalbi? I ova dvojica ostadoše. Jedan Majmun i Jedan Zanatlija imena su njihova. I zato ako si došla da bi vidjela djecu moju, odlazi odavde.
– Ja sam Krvavi Mjesec, tvoja snaha. Ja nosim što pripada tikvi, glavi tvog sina Hunahpua. – U redu! Pođi onda i napuni mrežu kukuruznim zrnjem, a zatim se vrati, kad si već moja snaha.
Nakon toga ode ona u vrt, ali tamo se nalazila samo jedna stabljika i jedan klip kukuruza. I tada zastane srce djevojčino: – Izgleda kao da sam ja grešnica i lažljivica! Ali tada ona zazva čuvarice hrane, i zrnje se samo množilo i napunilo veliku mrežu. A zatim, kad je baka ugledala hranu, veliku punu mrežu..., ode ona u vrt vidjeti, ali onaj jedan klip bijaše još tamo, i još se jasno vidjelo mjesto na kojemu je u njegovu podnožju ležala puna mreža. Majka Hunahpova se odmah vrati kući pa reče djevojci:
– Znamen je još ondje. Ti doista jesi moja snaha!
Ostala je tako nova snaha kod bake i uskoro rodila blizance, novog Hunahpua i Xablanquea koji su zbog muke i rana koje su im svakodnevno nanosili zlostavljači Jedan Majmun i Jedan Zanatlija. No njih su pretvorili u majmune, a oni sami bili su uzvišeni, na sreću svoje majke, i postali moćni i jaki. Potom su se po preporuci Velikog Štakora, umjesto ratara što su željeli postati, prometnuli u polubogove. Pa čim im je to Veliki Štakor prorokovao, dadoše mu oni, zahvalni, njegovu hranu. Kukuruz, rajčicu, papriku, grah... Štakor je primio poklone od uzvišenih blizanaca, ali Maje nisu. Jer u doba kada je zapisivan „Popol Vuh“, glad je već pritisnula slavna kraljevstva majanskih naroda. Sve dok moć Maja nisu do kraja skršili pravovjerni španjolski konkvistadori, ne znajući da će ih sinovi Krvavog Mjeseca uskoro početi hraniti onom istom hranom kojom su jednom nahranili svog proroka Velikog Štakora.
Sveta knjiga opisuje mitove iz pradavne prošlosti kada je stvaran svijet, ali i otkriva zgode iz života Maja i njihovih božanstava koja su u duši štovali i kad su jednom prešli na kršćanstvo