Nikada nisam razmišljao o odlasku, ni u Srbiju, ni ikamo drugdje
Intervju Milorad Pupovac
Šef SDSS-a poručuje da im koalicijski partneri nisu okrenuli leđa
Uvelikom nedjeljnom intervjuu za Večernji list predsjednik SDSS-a i saborski zastupnik Milorad Pupovac govorio je o svom odnosu s premijerom Plenkovićem i razlozima ostanka SDSS-a u vladajućoj koaliciji. Između ostalog, govorio je i o novom istupu gradonačelnika Vukovara Ivana Penave, kao i o napadu predsjedničkog kandidata Miroslava Škore te aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović na njega.
Kakav je odnos, onako ljudski, vas i Plenkovića nakon posljednje političke krize koja je eskalirala zbog napada na Srbe u Hrvatskoj?
Plenković nije čovjek koji stvara loše odnose s ljudima. On je čovjek dijaloga i gleda kako da sve nesporazume rješava dijalogom. Mogu reći da, bez obzira na političke razlike i bez obzira na velike razlike u stupnju odgovornosti za nacionalnu politiku, dijelimo istu brigu, a to je kako očuvati stabilnu demokratsku Hrvatsku koja može i treba biti ravnopravna, ali i pouzdana članica Unije. Pouzdana u zaštiti europskih vrijednosti, u stvaranju dobrih odnosa u Hrvatskoj i dobrih odnosa sa susjedima.
Čini se da je premijer stavom “ja ću birati tko će biti u koaliciji” ipak dosta čvrsto stao na vašu stranu otklonivši tako zahtjeve Hvidre, Darinka Kosora, HDSSB -a Branimira Glavaša i desnog krila HDZ-a. Što vi kažete na premijerov stav?
Stao je uz HDZ i Hrvatsku kako je htio Tuđman s mirnom reintegracijom istočne Slavonije i povratkom Srba. Stao je uz demokratsku Hrvatsku kakvu su htjeli i Sanader, s proeuropskom orijentacijom, i svi nakon njega, uključujući gospođu Kosor. Stao je u obranu politike HDZ-a kad je rekao: “Rat je završen, idemo graditi mir.” A to su bile Tuđmanove poruke kada je u Vukovar 1997. godine došao vlakom mira. Idemo graditi Hrvatsku koja će biti utemeljena na vladavini prava, ljudskih i manjinskih prava, demokratskih sloboda i prava, kojima nitko neće izvan zakona i Ustava nametati politiku i isključivati druge iz politike. Zato što je 2016. već stao uz takvu politiku, mi smo stali uz njega. Ma koliko to bilo teško njemu i nama i bez obzira na to koliko to razumiju ljudi oko nas. Mi smo to dužni braniti. Zato poštujemo što je predsjednik Vlade i u ovim momentima ponovio svoje opredjeljenje, a to je opredjeljenje i njegovih prethodnika, uključujući one koji nisu pripadali HDZ-u, kao što je bio predsjednik Mesić i premijer Račan.
Svaki put kada se stiša situacija, pojavi se netko sa strane. Evo opet gradonačelnik Vukovara Ivan Penava na neki način diže tenzije. Kome koriste stalno te napetosti između Srba u Hrvatskoj i desnice?
Ja ću dati priliku predsjedniku Vlade i predsjedniku HDZ-a da razgovara s gradonačelnikom i istaknutim članom HDZ-a. Suzdržat ću se od komentara koji bih mogao izreći, posebno koji se tiču Srba, njihovih prava i pravne sigurnosti u Vukovaru. Ono što ću samo reći jest da smo previše uložili u mir u Vukovaru i u Hrvatskoj od 1996., previše u mirnu reintegraciju vođenu UN-om i njegovim članicama prisutnima na terenu te drugim međunarodnim organizacijama, da bismo samo promatrali što se događa s narušavanjem vrijednosti mira, suživota i povjerenja, da bismo samo sa strane gledali kako neki danas te rezultate mirne reintegracije žele dovesti u pitanje. Sve ostalo pustit ćemo predsjedniku Vlade i predsjedniku HDZ-a i samom HDZ-u.
Što će biti s dvojezičnim pločama? Ustavni je sud svoje rekao,
Plenković je stao uz HDZ i Hrvatsku kao što je Tuđman s mirnom reintegracijom Istočne Slavonije i povratkom Srba. Stao je u obranu politike HDZ-a kad je rekao: “Rat je završen, idemo graditi mir”
da moraju Opet biti postavljene na državnim institucijama.
Ako je riječ o Vukovaru, reći ću samo sljedeće - mi smo na stajalištu da ćirilica ne smije biti povod za produbljivanje nesporazuma, da razlike unutar našeg jezika, hrvatskog i srpskog, ne smiju biti povod za obnavljanje sukoba, već samo povod za razgovor i dijalog. Kada je posrijedi odluka Ustavnog suda koja je vrlo jasna u pogledu obveza Gradskog vijeća i gradske vlasti grada Vukovara, kao predsjednik SDSS-a, čiji vijećnici sjede u Gradskom vijeću, pozvat ću na prvi i minimalni korak, najmanji ali najnužniji, da razgovaramo. Da kroz razgovor vidimo koliki korak možemo napraviti i možemo li ga napraviti. Najvažnije je da razgovaramo jer to je normalno među ljudima koji imaju neki zajednički problem. Drugačije nije normalno jer problem time postaje samo još veći. Kada jedan domaći problem postane nacionalni, on lako može postati i internacionalni. Nama to ne treba. Mi smo pokazali 1997. i 1998. pa i poslije, da možemo to riješiti i sami. Pa pozivam da to učinimo i sada. Samo da sjednemo i razgovaramo. Kada možemo sjediti i razgovarati o proračunu, o investicijama, možemo razgovarati i o onome što može biti ne samo numerički već i emocionalni problem, za predstavnike Hrvata na jedan način, a za predstavnike Srba na drugi način. Kada je o tom problemu riječ, dužni smo još opreznije i još odgovornije razgovarati. Do sada, od 2014. naovamo, nije bila dana prilika za razgovor, iz ovog ili onog razloga. Mi sada predlažemo: sjednimo i razgovarajmo! Građani Vukovara i građani Hrvatske to će u najvećoj mjeri podržati.
Moram se vratiti malo natrag. Predsjednica Kolinda Gra
Bez obzira na dojam koji se u javnosti mogao steći, mi nismo bili sami, niti su nam partneri okrenuli leđa bez obzira na sve razlike. A da smo procijenili da je to dobro za koaliciju i za Vladu, pa i za premijera da nismo u vladajućoj većini, posegnuli bismo za scenarijem uređenoga izlaske iz koalicije
bar-Kitarović šutjela je nakon napada na Srbe u Uzdolju kod Knina i onda vam je nakon vašeg intervjua za medije BiH poslala otvoreno pismo u kojem se obrušila na vas kazavši da vas pozorno prati. Kako to komentirate?
Izbori su, i uloge predsjednika i kandidata vrlo lako se miješaju. Meni je to razumljivo. Ali, nije mi razumljivo kada se miješaju izvan onoga što su temeljne vrijednosti našeg Ustava, kada se miješaju izvan onoga što su uobičajene komunikacije između državnih institucija, između Sabora, u kojem ja sjedim i u kojem sam predsjednik Odbora za ljudska prava i prava manjina, i institucije predsjednika ili Vlade. To nije uobičajen način komunikacije, a ni normalan i samo radi štetu. Ne samo meni. To može napraviti ozbiljnu štetu i samoj predsjednici jer postoje i neka ranija iskustva iz kojih se to moglo i može vidjeti.
Je li to već postala praksa u Hrvatskoj da, svaki put kada su neki izbori, nacionalne manjine i vi budete meta? Jer, evo, vidimo, osim aktualne predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović i predsjednički kandidat gospodin Miroslav Škoro je čak rekao da bi zabranio vaše djelovanje, pa i rad?
Gospodin Škoro očito ima savjetnike, a koji vjerojatno nisu njegova supruga koja bi, vjerujem, imala više razumijevanja za pitanja manjina općenito kao državljanka SAD-a manjinskog podrijetla, koji ga usmjeravaju na to da je dobro da se na politici ozloglašavanja i sotoniziranja SDSS-a i njegova predsjednika zaradi neki politički poen i da se posegne za mehanizmom zaštite zabrane jedne demokratske stranke koja djeluje demokratskim sredstvima, ne sredstvima koja su suprotna odredbama Ustava ili zakonima Republike Hrvatske. Ne znam želi li gospodin Škoro time zapravo postići da mi možda nekako pokleknemo i onda pozovemo naše birače da glasaju za njega. Ako misli da će to biti dobro za Hrvatsku i da će on zato biti bolji predsjednički kandidat, možda bismo mi u SDSS-u mogli razmisliti i onda objaviti da ćemo gospodina Škoru, kao predsjedničkog kandidata, podržati na ovim izborima i time mu priskrbiti znatnu količinu glasova naših birača. Vjerujem da bi mu takva naša objava bitno povećala popularnost.
Za kojeg će se predsjedničkog kandidata SDSS opredijeliti s obzirom na to da s Milanovićem niste u dobrim odnosima, a česta ste meta predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, a sada i Miroslava Škore?
Nismo se mislili upletati u izbornu kampanju i to je nešto čega ćemo se držati. Mi samo želimo da ovi izbori za predsjednika dobiju ozbiljan karakter, da glavna tema tih izbora ne budemo mi i da produbljivanje animoziteta prema Srbima u Hrvatskoj ne bude nešto na čemu će se zasnivati kampanja, posebno desnog dijela kandidata za predsjednika Republike.
Iako je nedvojbeno da u Hrvat
skoj postoje i političke strukture koje šire nesnošljivost prema Srbima, mislite li da su premijer Plenković i predsjednica odgovorni za to što se događa?
Mi smo od 1996. do 2012. godine stalno napredovali u oslobađanju od ratnog nasljeđa, u normalizaciji odnosa u društvu, u razvijanju tolerancije u društvu. Ponekad je to bilo zato što smo trebali završiti mirnu reintegraciju, a ponekad zato što smo trebali postati članica nekih važnih međunarodne institucija kao što je Vijeće Europe, NATO, EU. Kada smo sve to postigli, odjednom su se pojavili ljudi koji su rekli “nama to ne treba”, ljudi koji su počeli voditi politike u društvu bez obzira na to je li riječ o stranačkim ljudima ili nestranačkim ili iz pojedinih nevladinih organizacija, je li riječ o ljudima koji su politički ili nepolitički ljudi, kao što je riječ o pripadnicima klera... Ti su ljudi odjednom na različite načine počeli doprinositi tome da u Hrvatskoj počinje rasti netolerancija, da se počinje tolerirati ono što se ne smije tolerirati. Upravo su ti ljudi odgovorni za porast mržnje i netolerancije prema Srbima u Hrvatskoj. To je danas postao velik problem u Hrvatskoj.
Jeste li u SDSS-u bili složni da se ostane u koaliciji s HDZ-om? Ipak ste dugo vijećali, dogovarali se i dvojili o tome.
U stranci smo imali tri serije sastanaka. Razmatrali smo sve moguće scenarije. U sve tri serije sastanaka stranka je zauzela jedinstven stav, da se treba nastaviti partnerstvo protiv netolerancije, partnerstvo obrane vrijednosti koje su nam omogućile da postanemo članica UN-a, članica Vijeća Europe, NATO-a i EU, da pronađemo zajednički jezik s partnerima u koaliciji kako te najviše vrijednosti, koje je međunarodni svijet i ljudski rod nakon Drugoga svjetskog rata razvio kao moralne i političke principe, čuvati i braniti od onih koji se nastoje ugurati u centar političkog života naše zemlje i preko njih osvojiti vlast u ovoj zemlji koristeći manjine, Srbe, mene, moje ime i prezime, kao sredstvo kako bi to mogli postići. Mi se nećemo povući. Ostat ćemo s partnerima u koaliciji i onima izvan koalicije.
Jeste li u vrijeme napada na vas, i ljevice i desnice te gotovo cijele hrvatske javnosti nakon izjave za medije u BiH, razmišljali da date ostavku i odete iz politike?
Posao političara je kao i posao vojnika, a to je da čuva ono što smatra važnim i što mu je dužnost, čast dužnosti i svoju čast i one s kojima to radi jer rijetko kada je sam. Bez obzira na dojam koji se u javnosti mogao steći, mi nismo bili sami, niti su nam partneri okrenuli leđa bez obzira na sve razlike.
Mislite na premijera Andreja Plenkovića?
Na njega i na ostale partnere. Da smo procijenili da je to dobro za koaliciju i za Vladu, pa i za premijera, da nismo u vladajućoj većini, posegnuli bismo za scenarijem uređenog izlaska iz koalicije. Da smo bili sigurni da bi to nakon našeg izlaska stalo, mi bismo to napravili. Ali, mi smo svjesni da je to napad na one vrijednosti koje je Hrvatska gradila teškom mukom od 1996. godine naovamo, u različitim generacijama svojih politika, od HDZ-a do SDP-a, HNS-ovih i HSLS-ovih, i IDS-ovih i SDSS-ovih. Budući da mi smatramo da je dužnost ustrajati i čuvati te vrijednosti, odlučili smo ostati iako znamo da će neki to sada iskoristiti za moguću novu seriju napada. Ne ostavljamo partnere s kojima imamo dužnost čuvati te vrijednosti. Meni je najvažnije bilo razgovarati s partnerima, s kojima sam se više ili manje slažemo, te s nekim s kojima se nikako nismo slagali u tom trenutku, ali smo razgovarali. To je za mene bilo mnogo važnije od pojedinih za politiku ipak svojstvenih manipulativnih političkih poruka. Ono što mi je bilo važno jest da mogu odaslati poruku ljudima da ni jedna moja izgovorena riječ nije bila maliciozna i, ako je bila preteška, nije bila izgovorena s lošom namjerom, već s najozbiljnijom brigom.
Ako je pretjerana, nije bila zlonamjerna za uvjete u kojima živimo i za ozbiljne opasnosti s kojima se suočavamo ne samo mi kao Srbi nego cijelo hrvatsko društvo.
Koliko je za vas i SDSS, ali i HDZ, važno što je HNS, kao lijeva stranka, u koaliciji?
Meni je žao što je došlo do rascjepa HNS-a u trenutku kada je HNS odlučivao o ulasku u koaliciju. Time je HNS izgubio golemu snagu koju je imao, a i koalicija je time izgubila snažan potencijal koji je mogla imati. Zašto je važan njihov ulazak u koaliciju ? Jer pokazuje da Hrvatska može počivati na projektima i programima različitih političkih ideja koje se usuglašavaju. Da nije naviknuta na samo jedan politički program ili jednu političku ideju, kako je to bilo tijekom 90-ih i u znatnoj mjeri tijekom 2000ih godina, nego da u Hrvatskoj postoji mogućnost i potreba za podjelom odgovornosti među ljudima koji su demokršćanske konzervativne političke orijentacije , koji su liberalne političke orijentacije i nas koji smo lijeve političke orijentacije. To je za hrvatsku političku kulturu od velike važnosti jer u Hrvatskoj se ponovno počela razvijati ideja, djelovanje i program da se stvori jedan novi monolitni politički blok u koji će, ako i ne bude jednopartijski, biti gotovo jednouman, a to je veoma opasno. Taj projekt nije demokratski. Mislim na desnicu koja se ponekad ne pokazuje kao desnica, nego se odijeva u različita reformska ruha. Ali uvijek se na kraju pokaže što je što, kao što se to i dosad pokazivalo. Hrvatsku politiku iznimno je važno čuvati od ekstremno desnih politika i njihova prodiranja u institucionalni poredak zemlje. Rat je ostavio loše nasljeđe. Ako se toliko godina nakon rata počne razvijati takav utjecaj, onda će Hrvatska biti u ozbiljnim problemima, ne samo u ekonomskima već i zato što će imati retrogradne politike koje će zatvoriti svaku mogućnost za rast, razvoj i napredak naše zemlje.
Razmišljate li kada o odlasku u Srbiju, o tome da nastavite život u Beogradu?
Ne, nikada o tome nisam razmišljao. Ne da odem samo u Srbiju nego bilo kamo drugdje. Na temelju svojih akademskih mogućnosti i političkog iskustva, mogao sam otići, ali rekao sam i opet ću reći, kao što sam rekao tijekom rata, da sam vojnik mira i da u ratu ne smijemo podcijeniti važnost uloge vojnika mira, posebno u ratovima koji su kao ovaj kroz koji smo mi prošli. Ja sam političar dužnosti i bez obzira na strahote kroz koje su prošli i Hrvati i Srbi, i gubitke koji su kod Srba nenadoknadivi, nisam prestao gajiti osjećaj dužnosti da učinim ono što je potrebno da ova zemlja ima normalne međuetničke odnose, da ne bude zarobljenica međuetničke mržnje.
Je li vam neugodno kad za istu stvar u Saboru dižete ruku kao i Stevo Culej, Miro Kovač, dok su protiv toga neki političari koji su vam ideološki bliskiji?
Neki su ljudi imali velike gubitke u ratu i to im je teško palo. Među njih se ubraja i Stevo Culej. Koliko god bi njegove riječi mogle biti teške, a njegovi postupci biti daleko od onoga što bih ja smatrao dobrim, na to ću uvijek gledati drugačije nego na one koji to rade iz manipulativnih, karijernih ili nekih trećih razloga. Neki ljudi ne znaju da je moje korijenje u hrvatskoj politici mnogo dublje nego što će ga oni ikad uspjeti pustiti.
Bojite li se za svoj život?
Ja samo ne želim da itko stradava ili trpi zato što ja činim ili govorim. A za sebe se bojim koliko se bojim za svoje djelo i za svoju riječ, a moje je da djelujem i da govorim. I da moja djela i moje riječi žive.
Predsjedničino pismo nije uobičajen način komunikacije, a nije ni normalan i samo radi štetu. Ne samo meni nego i njoj