Vinarija Škaulj niknula iz pepela
Ekovina u kojima guštaju kraljevi, bogataši, generali...
VINARIJA ŠKAULJ MJESTO JE NA KOJEM GUŠTAJU KRALJEVI, BOGATAŠI, ESTRADNJACI, GENERALI...
– Švedski kraljevski par pio je naše vino: kralj cabarnet suvignon, a kraljica maraštinu. Jeli su „prišku“– beskvasni kruh, domaći pršut, pancetu, Puđin sir, kušali maslinovo ulje. Prema protokolu, trebali su se zadržati 45 minuta, ali kraljici i kralju se toliko svidjelo da su ostali dva i pol sata. Opustili su se, ja sam kralju pričao o svojoj obitelji, Nadinu, ekološkoj proizvodnji vina, proveo ga kroz vinariju, pokazao Prkos, mjesto iz kojeg je majka Zlatana Ibrahimovića... Kraljica je razgovarala s mojom mamom, deset ju je puta poljubila, časkala s djecom, prisjeća se Šime Škaulj (64) dana kad su njegovu vinariju u Nadinu, u srcu Ravnih kotara, u travnju 2013., posjetili švedski kralj Gustaf XVI. i kraljica Silvia, sa starijom kćeri i cijelom svitom. Uz obitelj Škaulj, dočekali su ih zadarski župan Zrilić i tadašnji ministar turizma Darko Lorencin te članovi KUD-a „Branimir“iz Benkovca, ali i mještani. Okupilo se kod Škauljovih oko dvjestotinjak ljudi. Nije, međutim, švedski kralj baš slučajno posjetio Nadin. Bili su službeno u Hrvatskoj, a kralj i kraljica tražili su da posjete neko ekološko imanje. Ljudi iz kraljevskoga protokola obišli su pet-šest destinacija u Zadarskoj županiji, a „kraljičina prva dama“(koja se službeno baš tako zove) izabrala je upravo Vinariju Škaulj u kojoj se proizvode ekološka vina.
U čemu je tajna, pitamo Šimu Škaulja?
– U posvećenosti poslu, tlu, mikroklimi i dobroj sirovini, jer od dobrog grožđa može se napraviti dobro ili loše vino, a od lošeg samo loše vino – objašnjava Šime Škaulj. Ekološki uzgoj grožđa Škaulj i ostali vinogradari i vinari u Nadinu mogu zahvaliti spletu okolnosti. Naime, za vrijeme srpske okupacije, dok su bili u progonstvu, vinogradi u sastavu Poljoprivrednog kombinata Zadar nisu obrađivani, što znači da se nisu tretirali pesticidima.
‘Za vrijeme rata sve je bilo opustošeno, ali godinama u zemlji nije bilo pesticida i tako je počela ekoproizvodnja”
Nakon povratka država je povratom, denacionalizacijom zemljišta, ali i koncesijama domaćim ljudima predala parcele vinograda koji su bili u sastavu PK-a Zadar. U vrijeme socijalizma u tim vinogradima su bile posađene visokorodne sorte vinove loze, a vino se izvozilo u SSSR i za njega je JNA dobivala oružje – puške, haubice, municiju, rakete. Tako je bilo do rata. No, kad su Srbi okupirali Ravne kotare, oni praktički vinograde PK-a Zadar nisu obrađivali, niti su ih gnojili niti prskali. Tako se tlo kroz sve te godine relativno očistilo.
– Pokojni Jakovčić iz Zagreba, koji je radio u Chromosu, naš prijatelj, bio je najveći zagovornik ekološke proizvodnje i na to nas je nagovorio – otkriva Šime Škaulj o počecima ekološke proizvodnje vina u starim vinogradima koji su, prema procjeni struke, u to vrijeme bili ekonomski neisplativi. No , sada je u Nadinu u bivšim vinogradima PK-a Zadar oko 150 hektara vinograda u ekološkoj proizvodnji vina. – Počeli smo ispočetka, ja sam najprije dobio 2,5 hektara u koncesiju. Poslije sam se još natjecao i dobio 3,5 hektara jer sam imao dobre uvjete: vinariju, mehanizaciju, uredno sam plaćao obveze. Onda sam kasnije kupio dvije parcele... itd., priča Šime Škaulj, koji sada ukupno ima 15 hektara vinograda. On je sa sinom Tomislavom od 2006. pa do danas iskrčio sve stare panjeve vinove loze i posadio čokote novih sorata. Škaulji godišnje uberu 15 vagona grožđa, proizvedu najmanje 80 tisuća litara vina, znači oko 110 tisuća butelja.
– Svaka butelja ima ekoznak, okrugli je naš
‘Angažiramo najbolje enologe, a prvi među njima je Miodrag Hruškar, jer njegova su vina osvojila najviše nagrada”
‘Inspekcije dolaze nekoliko puta godišnje, a tko bi se kockao s eko oznakom kada su kazne i 50 tisuća eura”
‘Naša vina najviše kupuju Francuzi, a nekim se Šveđanima ovdje tako svidjelo da su tu kupili i kuće. Njima je ovdje jeftino”
hrvatski, a kvadratni je europski – veli Šime Škaulj.
No, u čemu je tajna ekološke proizvodnje vina i kako se to radi? – Mi vinovu lozu tretiramo samo dopuštenim sredstvima, preparatima na biljnoj bazi; na bazi algi, koromača, koprive, kalijeve staklene vode, bakra. Dopušteno je, recimo, prskanje loze sa šest kg bakra po hektaru zbog plemenjače, peronospore, u tijeku jedne vegetacijske godine, a mi još nikad nismo po hektaru prskali više od 2,5 kg. Mi smo tri puta ispod dopuštenih količina – objašnjava Šimin sin Tomislav Škaulj. On redovito ide na seminare, educira se i stalno proširuje svoje znanje o ekološkom uzgoju vinove loze. – Vino se radi u vinogradu. Kad vinogradar proizvede dobro grožđe, onda enologu nije problem napraviti vino. To su onda slatke brige, ali ako dođe loša sirovina, onda treba biti mačak pa napraviti dobro vino – dodaje Tomislav. Ali, osim dobrog grožđa, za dobro vino potrebno je još puno toga: dobri enolozi i praćenje tržišta. Šime Škaulji i njegov sin Tomislav objasne enolozima kakvo vino žele, a vodi ih ono što tržište traži. – Oni poštuju naše iskustvo, a mi njihovu struku. Proizvodimo vina koja najbolje idu, a to su svježa vina. Snažna, jaka vina s 15-16 posto alkohola nisu tražena – objašnjava Šime Škaulj, a sin Tomislav se nadovezuje:
– Prije nego što odlučimo kakvo vino želimo, uzmemo parametre grožđa prije berbe; slador, kiseline, ph vrijednosti, zrelost... Onda se konzultiramo kako iz pojedine sorte grožđa izvući najbolje. Sladora u našim grožđima imamo i previše, ali nas ponekad malo zabrinjavaju kiseline, budu relativno niske u crnim sortama. Zbog toga berbe kreću malo ranije ili u dvije faze – kaže Tomislav. U ekološkoj proizvodnji se, naime, stvari ne mogu korigirati i ne smije se uopće intervenirati. – Vino će biti od grožđa kakvo smo ubrali. Inspekcija nam dolazi nekoliko puta godišnje i ne smiju pronaći ništa što ne pripada ekološkoj proizvodnji. Onaj tko ima ekocertifikat, mora se držati pravilnika. Ako netko nešto zabrlja, slijedi kazna do 50 tisuća eura. Tko se s tim može kockati!? – pita se Šime Škaulj, koji uvijek angažira najbolje enologe. – Miodrag Hruškar je naš najbolji enolog. Njegova su vina dobila najveći broj nagrada na međunarodnim i državnim izložbama. Tu je i Krešimir Ivančić. I naša Cvita Eškinja, cura koja je dosta pedantna i ozbiljna enologinja, koja se školovala u Italiji“– ističe Šime Škaulj.
Rezultati potvrđuju njegove riječi. Vina obitelji Škaulj dobila su prestižne nagrade, od domaćih do Decanterovih.
– Godine 2012. prvi smo dobili Decanterovu srebrnu medalju za cabarnet suvignon berbe 2010. Te godine nitko nije dobio zlato, a naše vino je bilo najbolje ocijenjeno. Sljedeće godine smo dobili broncu za merlot desertni iz berbe 2011. – kaže Škaulj. Škaulji govore kako su svoju vinariju digli iz pepela, iz dalmatinskog dišpeta:
– Ovdje su se rodili moji pradid, did, ćaća, ja. I moja dica, a onda su Srbi srušili sve. U čovjeku to probudi inat – veli Šime Škaulj. Najprije je Badelu dvije-tri godine prodavao grožđe dok se nije upitao: “Zašto da radim za Badel ako mogu za sebe?”!
– Imao sam neku ušteđevinu budući da sam se bavio prodajom povrća i voć – kaže Šime. Znao je on uvečer u 7 sati sjesti u kamion i otići u Međimurje, natovariti krumpire i ujutro u 7 biti na zadarskoj pijaci. Od zarađenog novca u Nadinu je na starim temeljima napravio novu kuću i vinariju. Uz podršku i rad cijele obitelji, posebno sina Tomislava, Šime Škaulj je uspio. Danas su njihova vina cijenjena i tražena. U vinariju dolaze organizirane grupe, ali i pojedinci: od čeških i slovenskih parlamentaraca, albanskih političara, europskih bogataša do hrvatskih generala, poput Gotvine, estradnih zvijezda. Svi žele kušati njihova vina. Nema stranca koji je posjetio Vinariju Škaulj a da pritom nije fotografirao ploču koja podsjeća da su švedski kralj i kraljica bili u vinariji.
– Za vrijeme turističke sezone posjeti nas dvije-tri tisuće Šveđana. Svi koji dođu na godišnji odmor u Zadar, a čuli su da je ovdje bio kraljevski par, obvezno dođu i tu. S nekim Šveđanima smo se sprijateljili, neki su i kuće ovdje kupili. Ovdje im je jeftino. Osim Šveđana dolaze: Francuzi, Nijemci i Slovenci.
– Naša vina najviše kupuju Francuzi. Malo ih dolazi, ali nijedan nije otišao bez par paketa vina, Nijemci također znaju što je dobra kapljica, priča Šime i tvrde da poslije degustacije, mnogi kupe ne samo bocu nego nekoliko boca ili kašeta vina. Za hrvatski standard Škauljova vina su skupa, međutim, strancima je cijena jako povoljna.
– Godišnje prodamo gotovo pa sve što je za prodaju. Sada prodajemo vina iz berbe 2015., slijede ona iz 2016. Dosad smo prodavali mlađa vina. Uz degustaciju vina, gosti su oduševljeni i ambijentom Ravnih kotara.
– Oduševe se mirom, tišinom i pogledom. Kad je lijepo vrijeme, iz Nadina se, kao na dlanu, vide otoci – od Lošinja do Kornata – zaključuje Šime.