Zločesti dječak svjetske mode i istinski tragičar
Dokumentarac o Alexanderu McQueenu podsjeća na vrhunski talent kreatora koji je stvarao na pogon svog emocionalnog mraka, i to za žene koje je htio zaštititi svojim kreacijama
Britanski dizajner Alexander McQueen bio je genijalac izuzetne kreativnosti i talenta za odjevnu konstrukciju. Njegov je fascinantan život tema novog dokumentarca koji u Cinestar kina stiže ovaj četvrtak, 26. rujna, a potpisuju ga redatelji Ian Bonhôte i Peter Ettedgui.
Lee, kako su ga zvali prijatelji, imao je dramatičan život i pripadajući kraj – u 41. godini oduzeo si je život. Bilo je to tek dan nakon pogreba majke, za koju je bio iznimno vezan. Karijera mu je bila intenzivna, već je sa 16 godina dobio posao kod krojača u ulici Savile Row, londonskoj meki za najbolje krojače na svijetu. I to nakon što je ispao iz škole. Alexander je u djetinjstvu doživio obiteljsko zlostavljanje te su ti stravični događaji ostavili trag i zapravo usmjerili njegovu karijeru te na koncu velikom talentu dali mračan okvir i karakter.
Jasno je da je McQueenova psiha bila podloga njegovih modnih ekshibicija, koje su ponekad djelovale začudno i stravično, groteskno… ali opet, u nekom dubljem smislu, fascinantno, čudesno i zapanjujuće. Svaka revija imala je priču, odnosila se na neku društvenu normu, okruženje ili događaje. Već na početku karijere privukao je pažnju svjetske i lokalne javnosti, a njime se oduševila i Isabela Blow koja je postala njegova muza, ali i poslovna podrška.
Iako je na početku karijere dobio posao u Givenchyju, nije bio sretan jer mu nisu dali otvorene ruke: – Osjećao sam da se u Givenchyju ne mogu potpuno kreativno izraziti, htio sam promijeniti čitav brend, no nisu mi dali. Bila je to za mene samo dobra lova – komentirao je u jednom od intervjua. Njegov je imidž, ipak, bio fantastičan, jer McQueen je bio zločesti dječak kojemu je sve oprošteno, sve dok na sceni radi fantastičan teatar oblika, konstrukcija, robota, hibrida životinja, organskih bića i ostalih kreatura.
Jer, na reviji se mora nešto dogoditi, nešto čudesno, teatralno, bio je uvjeren dizajner kojeg su mediji od milja zvali enfant terrible. Obožavao je raditi show od svake kolekcije, a nakon što se reflektori ugase, ostajala bi odjeća detaljno razrađene, fenomenalne, ponekad eksperimentalne konstrukcije. Njegov je osobni brend procvjetao kad je 2000. godine 51% udjela u njegovoj modnoj kući kupila kompanija Gucci. Nakon toga, McQueen je napustio Givenchy i posvetio se vlastitom brendu te otvorio dućane
u New Yorku, Milanu, Las Vegasu, Los Angelesu…
Danas kuću, u nešto smirenijem tonu, ali izuzetno uspješno, vodi Sarah Burton, njegova bivša asistentica. Kod nje nema bizarnih bića, već je to ženstvenost koja silueti daje dojam snage. I sam je Alexander jednom komentirao: – Žena je toliko krhka, živimo u opakom svijetu, želim da joj moja odjeća da snagu.
McQueen je za svoj rad dobio niz nagrada i priznanja: British Designer of the Year 1996., 1997. i 2001., dok je radio u kući Givenchy (1996.-2001.). Godine 2003. dobiva titulu International Designer of the Year američke krovne modne organizacije Council of Fashion Designers of America. U to vrijeme domovina mu daje još jedno priznanje – Commander of the Most Excellent Order of the British Empire, koje dodjeljuje kraljica Velike Britanije.
Osim dokumentarca, njegov je rad proučila i fenomenalna izložba “Alexander McQueen: Savage Beauty”, održana u newyorškom Metropolitan Museum of Art, 2011. godine.
Prezentacija haljina koje zaslužuju mjesto u muzejima itekako je oduševila publiku i još jednom svjetlo reflektora usmjerila na autora koji je odijevanje promatrao kroz prizmu emocija i vlastitog unutarnjeg života. No, bio je on nadaren i veličanstvenim talentom te ga je koristio kako bi se majstorski igrao konstrukcijom. A baš to rade umjetnici, kod njih su osjećaji i pogled na svijet relevantan alat u radu, baš kao i izvrsna izvedba!