Ne čudi što se mladi gube u susretu s glazbom iz 1887.
Najinventivniji dirigent današnjice Kristjan Järvi najmlađi je izdanak velike glazbene obitelji, a večeras s Filharmonijom nastupa u Lisinskom
Publika Zagrebačke filharmonije imat će večeras u Lisinskom priliku za susret s estonsko-američkim dirigentom Kristjanom Järvijem, najmlađim izdankom velike dirigentske obitelji.
Njegov otac Neeme dirigentska je legenda još uvijek itekako aktivna. Baš prošli tjedan veliki maestro, koji je s obitelji 1980. iz Estonije emigrirao u SAD, nastupio je u bečkom Musikvereinu, gdje će Zagrebačka filharmonija pod ravnanjem njegova sina za pet dana početi svoju važnu europsku turneju, koja ih još vodi u Dresden, München, Zürich i Frankfurt.
Stariji brat Paavo također ima veliku svjetsku karijeru, a Kristjan nam spominje i svog strica, koji je također bio dirigent.
Sve sviraju napamet
Kada u najavama njegovih nastupa pročitate tvrdnju da je Kristjan Järvi najinventivniji dirigent današnjice, pomislite kako je vjerojatno riječ o marketinškom pretjerivanju. Međutim, kada vam on priča o svom pogledu na glazbu, a osobito o načinu na koji glazbu različitih epoha spaja i na sasvim neuobičajen načina predstavlja njegov Orkestar Baltičkog mora, shvatite da je pridjev sasvim primjeren. To je orkestar sastavljen pretežno od mladih ljudi koji sve što izvodi svira napamet. Skladbe stare stoljeće ili dva miješaju se sa suvremenim djelima, sastavni dio nastupa su i njihove improvizacije, a i sam način razmještanja na pozornici potpuno je nekonvencionalan.
- Zamislite da vas vremeplov prebaci u 1887. godinu. Električna energija je tek rijetka novost, a čitav svijet je potpuno drugačiji od današnjeg. Našli biste se u tom vremenu zaintrigirani, ali i preplašeni i prilično izgubljeni. A upravo to se čini današnjoj mladoj publici kada ju se poziva i dovodi na koncertne klasične glazbe: prebacuje ih se u vrijeme koje im je potpuno strano, koje ne poznaju i ne razumiju – kaže najmlađi maestro Järvi, tvrdeći da velika glazba prošlosti zavređuje i mora biti predstavljana na nove načine u skladu sa svim mogućnostima novog vremena. Pritom odbacuje mogućnost da orkestre i glazbeinženjering nike zamijeni elektronika, jer u njoj nema ljudi i njihove energije, toliko bitne za glazbu.
– Razmišljam puno o svemu novom što nastaje pa i o umjetnoj inteligenciji koja će čovječanstvo ili razviti ili uništiti. Ali mi na to možemo utjecati, ono što velik broj ljudi misli i radi utječe na budućnost, mi nismo u tome samo objekti – objašnjava vrlo uvjerljivo i sa žarom.
On sam, kaže, dirigent je postao igrom slučaja. To nije bilo nipošto prvo što ga je zanimalo u životu, kao što nije ni pomišljao na to da postane koncertni pijanist, premda je studirao klavir.
– Zanimala me je tehnologija, zvuka, znanost općenito, astronomija, filozofija... Pitao sam se tko sam i što je uopće ovaj svijet što naš život u njemu predstavlja. Kroz glazbu nastojim ljude uvjeriti da smo svi mi jedno, da zajedno dišemo, da nam je sve ono najbitnije zajedničko, dok nas razni društveni konstrukti razdvajaju – kaže Järvi.
Njegova velika znatiželja i otvorenost različitim vrstama glazbe i glazbenih putovanja moći će se doživjeti i u programu s kojim će nastupiti u Zagrebu i potom u velikim europskim dvoranama s našim orkestrom.
Oduševljen Gotovcem
Oduševljen je “Simfonijskim kolom” Jakova Gotovca i pita se kako je moguće da do sada nikada nije uopće čuo za tako sjajnog skladatelja. “Najklasičnije” djelo na programu je Koncert za klavir i orkestar Edvarda Griega, ali korejska pijanistička zvijezda SorYang svirat će i skladbu samog Kristjana Järvija “New York Songs” za klavir i orkestar. Štoviše, Zagreb će čuti svjetsku praizvedbu tog djela, baš kao i suite koju je sam Järvi sastavio od probranih i reorkestriranih dijelova danas gotovo sasvim nepoznate scenske glazbe “Snjeguljica” Petra Iljiča Čajkovskog. Angažman Kristjana Järvija za koncert u Zagrebu i veliku turneju zbog svega ovoga već unaprijed se može ocijeniti
• kao pun pogodak.
“FASCINIRAJU ME ZNANOST I FILOZOFIJA, POSEBNO ME ZANIMA UMJETNA INTELIGENCIJA, A NAJVAŽNIJE MI JE PRONAĆI NOVE NAČINE DA KLASIČNU GLAZBU SLUŠATELJIMA UČINIM MANJE STRANOM