Sandra: Više nisam lovina, sada sam životinja koja se šulja
Svjetsko prvenstvo u atletici Sandra Perković večeras peti put nastupa u finalu bacanja diska i lovi svoju četvrtu medalju
Sandra Perković nakon sjajno odrađenog posla u kvalifikacijama bacanja diska gdje je osigurala nastup u finalu odmah u prvoj seriji, danas potpuno mirno i spremno očekuje novo nadmetanje za svjetsku medalju. I sama je priznala da nikoga osim Kubanki Perez i Caballero i sebe ne vidi u borbi za medalje. To bi značilo da bi Sandra u svakom slučaju osvojila svoju četvrtu medalju i tako se po broju medalja na svjetskim prvenstvima, barem što se tiče diska, izjednačila s Rumunjkom Nicoletom Grasu i Kubankom Yarelis Barrios.
Osmijeh sve govori
Jučerašnji dan provela sam u odmoru, terapiji, bila sam malo u teretani. Kako bih bila što odmornija za večeras, nisam išla na stadion gledati kvalifikacije Filipa Mihaljevića jer izgubila bih puno vremena. Neki dan sam se do stadiona umjesto uobičajenih 30 vozila 70 minuta. Eto, došao je kraj sezone koja po rezultatima možda nije onakva kakvu sam očekivala, ali znam da večeras dajem sve od sebe. Nisam u poziciji da obećam zlatnu medalju, ali da ću se boriti, to znam sigurno – rekla je Sandra.
Bilo bi sjajno kada bi treći put zaredom bila svjetska prvakinja, no Kubanke Perez i Caballero pokazale su ove sezone ipak puno više. Uostalom, Perez je osvojila Dijamantnu ligu, a obje Kubanke izmjenjivale su se u pobjedama na ovogodišnjim mitinzima. Činjenica je da je Sandra na dva posljednja mitinga Dijamantne lige pobijedila i Perez i Caballero, ali nikad obje. Poljak Pawel Fajdek postao je prvi kladivaš kojem je uspjelo osvojiti četiri svjetska zlata u nizu. Fajdek je na SP-u u Dohi pobijedio s hicem 80.50 metara, osvojivši četvrto zlato u nizu nakon što je slavio u Londonu (2017.), Pekingu (2015.) i Moskvi (2013.). Zanimljivo, 30-godišnji Poljak je nepobjediv na svjetskim prvenstvima, međutim na OI do sada nije osvojio niti jednu medalju. Sandra je, kao i uvijek, jedan od favorita za zlato, a vjeruje da joj je za to potreban hitac koji ide preko 67 metara
– Pobjeđivale su i one mene, više puta. Moram priznati da mi hitac iz kvalifikacija dosta podigao samopouzdanje. Osmijeh na mom licu sve govori, zar ne? Zadovoljan je i trener Edis Elkasević. Nije me poremetila ni činjenica što sam na stadion uoči kvalifikacija došla samo pet minuta prije calling rooma jer je autobus zapeo u gužvi i strašno zakasnio – istaknula je naša najbolja atletičarka.
Brzi krug na stadionima mrzi, a baš takav je u Dohi.
– Istina, ali nadam se da večeras neće biti koban – rekla je.
Večeras prvi put nakon 2010. godine ne kreće u natjecanje kao favorit za zlatnu medalju. Od “lovine” postala je “lovac”.
– Ja sam večeras poput neke životinje koja se šulja. Šalim se. U atletici nikad nije nitko siguran u ništa. Ipak je to kraljica sportova i puno stvari može utjecati na konačan rezultat. Ona koja večeras bude najspretnija, najsretnija i najspremnija, osvojit će zlato. Ali ne opterećujem se time što će biti. Idemo seriju po seriju. Cijela sezona za mene je nekakva borba, ali sada sam spremna. Želim otvoriti finale jednim laganim, kontroliranim i dugačkim hicem, a onda će dalje sve biti puno, puno lakše. Prvi hitac mora biti dovoljna za top osam tako da poslije njega imam još pet zagarantiranih serija – priča Sandra.
Kubanke ove sezone djeluju možda previše sigurne u pobjedu, čak su i malo bahate.
– Pa i ja sam kriva što je to tako. Dala sam im povoda da se tako ponašaju. Godinama sam bila nedodirljiva i sad kad su vidjele da mi ne ide iskoristile su priliku – rekla je Sandra.
Za zlatnu medalju trebat će baciti...
– Vjerujem preko 67 metara. Vjerujem kako smo sve tri spremne za tu dužinu, priča Sandra
Marija se uplašila
Šteta što u finalu nećemo gledati i drugu Hrvaticu Mariju Tolj.
– Nažalost, uplašila se. Da sam bila s njom u kvalifikacijskoj skupini, sigurno bi joj bilo lakše. Bile smo zajedno u Minsku, kada smo nastupale za reprezentaciju Europe i tamo je nije uhvatila trema kao u Dohi. Mogu misliti kako joj je bilo među tim “zvijerima” koje je donedavno gledala na televiziji – rekla je Sandra.
Vratimo se na finale. Kakav scenarij možemo očekivati, onaj iz Berlina kada se u finalu EP-a nakon četiri serije bili treći ili...?
– Želim scenarij iz Londona, sa SP-a 2017. Tada sam u prvoj seriji bacila 69.30, pa onda u sljedeće dvije preko 70 metara. To je bila pjesma. Joj, kad se sjetim tog Berlina. Negdje prije četvrte serije dolazi mi Moldavka Emilianov i viče: “Ej, gdje si, što ima?” A ja luda k’o puška, ne znam gdje sam, bacam disk 59 metara... Nije ona kriva. Ja sam joj veliki idol. I u Dohi je bila sa mnom u kvalifikacijskoj skupini, ali srećom sam brzo napustila
• bacalište – rekla je Sandra.
CIJELA SEZONA ZA MENE JE NEKAKVA BORBA, ALI SADA SAM SPREMNA