Jotić: Dobro je što sam otišao. Vujović: Sad je vrhunski igrač
Drago mi je vidjeti da je Lovro Jotić (24) izrastao u vrhunskog igrača, govorio je nakon pobjede nad Eurofarm Rabotnikom trener PPD Zagreba Veselin Vujović s izrazom lica na kojem je pisalo “da si moj, da si moj”. Jotić je lani bio u klubu iz rodnoga grada, po drugi put nakon povratka iz danskog Aalborga, no u drugom dijelu sezone bio je neprepoznatljiv, pa rastanak tada nije nikoga šokirao. Ali ispadne malo čudno kad vidite istog igrača da u novom klubu briljira.
Pobijedili doprvaka Europe
U senzacionalnoj pobjedi protiv Veszprema (26:24) u istom tjednu Jotić je predvodio s osam golova, a i u porazu protiv PPD Zagreba (24:23) u Domu sportova vidjelo se da je to sada neki sasvim drugi igrač – probija, razigrava, zabija, predvodi suigrače. Užitak ga je gledati.
– Kad čujete takve riječi od veličine kao što je Vujović, ponosni ste. Trudio sam se i radio, premda priznajem i da sam prije puno lutao, od briljantnog do očajnog. Mislim da sam pogodio sa sredinom u koju sam otišao. Eurofarm je novi, mladi klub, dobivam šansu trenera, prezadovoljan sam. Ali zašto ste morali otići, pitamo Jotića? Koliko je bilo krivnje u vašim lošim igrama, a koliko u procjeni kluba i maloj minutaži? – Uh, teško pitanje. Iskreno, ne volim se vraćati na staro. Početak prošle sezone bio je super, a sredina i kraj loši. Nisam igrao iako su me treneri htjeli. Tako je ispalo, a rastanak smo htjeli i klub i ja. Ostao je zatečen organizacijom Rabotnika...
– U rukometu je puno klubova s većom tradicijom od Rabotnika pa nisu ni blizu toj razini. Financije su i u rukometu važne, a sa te smo strane dobro pokriveni. Bitolj je rukometni grad sa dva kluba, čuvenim Pelisterom i novim Rabotnikom. Koliko to igrači osjećaju?
– Nevjerojatno snažno! To još nisam doživio i ne može se mjeriti sa Zagrebom koji je ipak milijunski grad i ima puno više sadržaja. Doslovno svi prepoznaju rukometaša na ulici i svi idu na utakmice, dvorana je puna bez razlike igramo li s Veszpremom ili Metaloplastikom, bez podcjenjivanja. Neki stariji dolaze čak i na treninge! Divim im se jer je dvorana malo hladna, mi se bar rastrčimo...
Kako ste uspjeli pobijediti doprvaka Europe i jeste li pomišljali da se to može dogoditi?
– Dobro pitanje jer smo nakon prethodne utakmice imali samo jedan trening za Veszprem. Priprema je bila skromna i kratka. Došli su s prvom ekipom i iskoristili smo njihovu opuštenost. Od početka se vidjelo da možemo. Rekli smo: “Idemo se potući”.
Trebalo mi je više prostora
Nadate li se da biste se dobrim igrama u jakim natjecanjima kao što su Liga prvaka i SEHA liga mogli izboriti za poziv izbornika Červara za EP 2020. u siječnju? – Uvijek se nadam reprezentaciji. Igram dobro. Kod Červara sam ispočetka lani igrao puno, kasnije se šef odlučio za drugog igrača, a meni je trebalo ipak više prostora jer u kratko vrijeme na terenu ne možete sve pokazati. S izbornikom sam zaista imao dobar odnos.
Bili ste u Danskoj, sada u Sjevernoj Makedoniji – dva suprotna okruženja?
– Za Dance svi kažu da su hladni, a ja sam stekao sasvim suprotnu sliku. Osjećao sam se fenomenalno. U Makedoniji sam se pak puno brže snašao, puno je Balkanaca u ekipi, odlično su me primili. Kao rukometaš ne osjećam
•
velike razlike.
U BITOLJU NA ULICI SVI PREPOZNAJU RUKOMETAŠA, TO JOŠ NISAM DOŽIVIO