Napad na Banske dvore bio je atentat na novu Hrvatsku
Umjesto napada na Zagreb, uz sudjelovanje 70-ak aviona, JNA se odlučila na bombardiranje zgrade u kojoj je 7. listopada 1991. godine bio okupljen državni i vojni vrh nove hrvatske države
Tog 7. listopada 1991. na hodnicima Banskih dvora vrvjelo je kao u košnici. Zakazan je sastanak na koji su, uz predsjednika Franju Tuđmana, pozvani predsjednik Predsjedništva SFRJ Stjepan Mesić te ondašnji jugoslavenski premijer Ante Marković. Na radnom ručku u Svečanoj dvorani Banskih dvora, uz trojicu predsjednika, uz dulje ili kraće zadržavanje, bili su i ministar obrane Gojko Šušak i ministar informiranja Branko Salaj, predsjednikovi savjetnici akademik Slaven Barišić, Mario Nobilo i Vesna Škare Ožbolt, pročelnica Ureda predsjednika Zdravka Bušić, redatelj i direktor Hrvatske radiotelevizije Antun Vrdoljak te Stjepan Adanić, varaždinski gradonačelnik, koji će ubrzo biti imenovan pomoćnikom ministra obrane Republike Hrvatske i glavnim pregovaračem za odlazak JNA iz Hrvatske.
Ukratko, ondje se toga dana nalazio cijeli državni i vojni vrh nove hrvatske države u stvaranju, no istodobno u Zagrebu se još nalazila i kompletna vojna infrastruktura JNA koja je prijetila razaranjem glavnoga grada Hrvatske. Te su prijetnje i ostvarene nešto iza podneva, u trenutku dok je predsjednik iz svog kabineta telefonski razgovarao sa slovenskim kolegom Milanom Kučanom. Banske dvore zatresla je strahovita eksplozija. Dogodilo se to u posljednjem tjednu tromjesečnog moratorija na odluke o samostalnosti i odcjepljenju Hrvatske, uvedenom pa i nametnutom kao posljednji pokušaj Europske zajednice da spasi Jugoslaviju, kada je postalo jasno da neovisne Hrvatske neće biti bez oružanog sukoba. Prema planu vrha JNA, Zagreb je trebao biti napadnut jugoslavenskom ratnom avijacijom u tri borbena leta, a uz sudjelovanje 70-80 aviona. No, nakon intervencije tadašnjeg hrvatskog premijera Franje Gregurića kod sovjetskog predsjednika Mihaila Gorbačova, da to “pokuša spriječiti svojim utjecajem u Beogradu”, odlučili su se “samo” na likvidaciju državnog vrha nove Hrvatske. Iz beogradskog kruga admirala Branka Mamule koji je, iako u mirovini, svakodnevno dolazio na sastanke umirovljenih i aktivnih oficira JNA, rečeno je da Tuđman “mora otići milom ili silom, jer je to uvjet za prestanak krvoprolića i razrješenje jugoslavenske krize”. Dva dana prije atentata, vojni kontraobavještajci (KOS) od najbližeg suradnika premijera SFRJ Ante Markovića doznaju da će se on, putujući preko Mađarske, sastati s Franjom Tuđmanom u Zagrebu, gdje se nalazio cijeli državni i vojni vrh nove hrvatske države u stvaranju. Bila je to prilika koju su u Beogradu čekali. Tijekom ponedjeljka 7. listopada na području Zagreba oglašeno je sedam zračnih uzbuna. Borbena skupina koja je iznenada napala Banske dvore, prema rekonstrukciji autora fotomonografije “Atentat na Hrvatsku”, koju potpisuju suradnici Memorijalnog centra profesori Josipa Maras Kraljević i Ilija Vučur, sastojala se od dva zrakoplova G-4 “super galeb” i dva MiG-a 21. Dan je bio sunčan i vedar, pa su odabrali smjerove napada tako da sunce ometa djelovanje hrvatske protuzračne obrane. Napad je izvršen iz dva smjera, a vjerojatnije je da su prvo djelovali “super galebovi” koji su na zadatak poletjeli s vojnog aerodroma Udbina, a zrakoplovi MiG-21 s aerodroma Bihać. Glavni posao odradio je jedan od “super galebova”.
Nastavak na sljedećoj stranici