POTRESNA ISPOVIJEST BIVŠE RAVNATELJICE KLINIKE ZA ABORTUSE U SAD-u U KNJIZI “NEPLANIRANO”
„Ona je polako probila bebin bok i ja sam na sekundu osjetila olakšanje. Pa naravno, mislila sam. Fetus ne osjeća bol. Nebrojene sam žene umirivala i uvjeravala u to, kako su me podučili u Planiranomu roditeljstvu. Fetalno tkivo ništa ne osjeća dok ga uklanjaju. Sredi se, Abby. Ovo je jednostavan i brz medicinski zahvat. Um mi je ubrzano radio da uspijem zadržati kontrolu nad svojim reakcijama, ali nisam mogla odagnati nutarnji nemir koji je ubrzano rastao dok sam promatrala užas na ekranu. Zatim se dogodio nagli trzaj nožice i dijete se počelo ritati, kao da se pokušava odmaknuti od uljeza koji ga bode. Dok je kanila ulazila dublje u njegovo tkivo, dijete se s naporom pokušavalo okrenuti i izviti ustranu. Činilo mi se očitim da fetus osjeća kanilu i da mu se taj osjećaj nimalo ne sviđa. Tada je do mene dopro liječnikov glas, uplašivši me. ‘Teleportiraj me, Scotty’, našalio se sa sestrom. Time joj je poručio da uključi sisaljku – prilikom pobačaja sisaljka se ne uključuje sve dok liječnik nije siguran da se kanila nalazi točno na pravomu mjestu“, piše Abby Johson, koja se kao mlada djevojka pridružila aktivistima koji su zagovarali prava žena, sve dok nije došla na čelno mjesto ravnateljice klinike “Planiranog roditeljstva”. Sama je, kako kaže, bila za izbor žene, ali je vjerovala da svojim savjetovanjem pomaže ženama kod izbora kontracepcije i planiranja obitelji. Sve do trenutka dok se prvi put nije susrela s pobačajem.
“Ugledala sam svoju ruku kako drži sondu. I ja sam bila jedna od ‘tih’ koji izvode ovaj čin. Pogled mi je ponovno pao na monitor. Liječnik je već zakretao kanilu i sada sam vidjela kako se sićušno tijelo grčevito izvija sa svakim pokretom instrumenta. Na trenutak je izgledalo kao da je dijete kuhinjska krpa koju cijedite pa je uvijate i stišćete, a potom se to tjelešce skupilo i počelo nestajati u kanili