Branko Tuđen: Čekali smo pet godina, čekamo stoljećima
Operacija Bljesak početkom svibnja 1995. pokazala je spremnost, snagu, ali i silnu motivaciju Hrvatske vojske za oslobađanje preostalog okupiranog teritorija domovine. Počele su pripreme za Oluju, no međunarodna je zajednica podijeljena: SAD ima razumijevanja za akciju, ali Europljani za ratnu opciju ne žele ni čuti. Stoga guraju Srbe u nove pregovore koji se odvijaju u Ženevi. Razgovaralo se o planu Z-4, koji je Srbima u Hrvatskoj predviđao opsežna autonomna prava. Mile Martić, u svojoj iracionalnosti, međutim, uporno odbija plan o mirnom “sjedinjenju”.
O tome kako su prošli pregovori s predstavnicima pobunjenih hrvatskih Srba iz Knina, rječito govori i naslovnica Večernjeg lista od 4. kolovoza 1995. godine: “Srbi odbili mirnu reintegraciju”. Naš dopisnik iz Ženeve Mirko Galić javlja: “Napredak je jedino u tome što je do razgovora došlo. Napretka u pregovorima nema i nije ga bilo. Predstavnici hrvatskih pobunjenih Srba odbili su započinjanje procesa mirne reintegracije okupiranih područja Hrvatske.”
Hrvatsko izaslanstvo – Vesna Škare Ožbolt, Smiljan Reljić, general Petar Stipetić – doputovalo je ondje, objašnjava naš novinar, predložiti hrvatska stajališta za rješenje krize okupiranih teritorija i od predstavnika pobunjenih Srba dobiti jasan i decidiran odgovor: prihvaćaju li ili ne prihvaćaju da se područja koja su 1991. okupirali uz pomoć tadašnje JNA mirnim putem uključe u hrvatsku državu, a da Srbi koji