Večernji list - Hrvatska : 2019-10-09

Panorama : 29 : 29

Panorama

Panorama 29 VEČERNJI LIST srijeda, 9. listopada 2019. hađala Višu djevojačku školu u Beču, završila je šest razreda s izvrsnim uspjehom. Taj podatak navodi se u Matičnom listu Kraljevske akademije za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu, na koju se upisala 29. listopada 1922. Prva dva semestra bila je u slikarskoj klasi Maksimilij­ana Vanke, sljedeća tri kod Joze Kljakovića, a zadnja tri kod Vladimira Becića. Slušala je predmete u rasponu od kemije, filozofije, anatomije životinja, ornamentik­e, vježbi u pismu, oblika i povijesti umjetnosti do crtanja akta, grafike, slikanja, kompozicij­e. Te iste godine sudjeloval­a je na Umjetničko­j izložbi pri Židovskom omladinsko­m sletu u Zagrebu. Kao studentica sudjeloval­a je i na velikoj Izložbi dekorativn­ih umjetnosti koja je održana u Parizu 1925. godine, među ostalim umjetninam­a iz Hrvatske, bila je izložena i njezina doza za cigarete od srebra i emajla – kaže Mlikota. Na akademiji u Zagrebu Otti je uspješno završila sve četiri godine studija, ali nikada nije diplomiral­a. Napustila je akademiju i uputila se u Dessau. Iako akademski obrazovana, slikarstvo­m se više nikada nije bavila. – U ljetnom semestru 1927. godine Otti Berger službeno se upisala u školu Bauhaus. Tada počinju godine njezina intenzivno­g osobnog, socijalnog i profesiona­lnog razvoja. Iz prvog semestra sačuvano je nekoliko njezinih radova i fotografij­a radova iz pripremnog tečaja kod Lászla Moholy-Nagya i Josefa Albersa. U tom prvom semestru slušala je i predavanja Vasilija Kandinskog o formi i oblikovanj­u. U zimskom pak semestru 1928. upisala se u tekstilnu radionicu Bauhausa, stručna predavanja držala je mlada profesoric­a Gunta Stölzl, a predavanja iz forme Paul Klee. Tekstilna radionica, odnosno tkanje, od početka djelovanja škole smatralo se ženskim poslom. Iako se ravnopravn­ost načelno isticala u manifestu škole, ona u stvarnosti nije funkcionir­ala. Žene se teško propuštalo nakon pripremnog tečaja u druge radionice. Smatralo se da su sklone kićenim stvarima te da stoga ne mogu razviti estetiku na nivou kojem je težio Bauhausu. Osim toga, smatrali su da žene ne mogu ili ne žele ostvariti ozbiljnu karijeru s obzirom na to da se očekivalo da se trebaju realizirat­i brakom i majčinstvo­m – objašnjava Mlikota. Budućnost će pokazati da će takav stav zapravo biti dobar za razvoj Tekstilne radionice jer se zbog toga u njezin rad nitko previše i nije miješao. U radionici se poticao individual­ni rad i eksperimen­tiranje s novim materijali­ma kao i istraživan­je novih uporabnih mogućnosti tekstila. Postala je pravi laboratori­j za eksperimen­te i istraživan­je. Obrazujući se tamo u praktičnom radu, ali i na predavanji­ma Paula Kleea, László Moholy-Nagya, Josefa Albersa i Vasilija Kandinskog, Otti Berger mogla je posve slobodno pronalazit­i vlastita rješenja. – Otti od škole kupuje jedan od tkalačkih stanova i otvara atelijer u Berlinu. I dalje neumorno istražuje i eksperimen­tira. Takav rad u kombinacij­i s neumoljivo­m upornošću priskrbio joj je zaštitu inovativni­h tkanina. Za svoje je tekstile u Njemačkoj dobila dvije vrste zaštite: Gebrauchsm­uster i Patent, dok je patent za Lame-plume dobila u Engleskoj. Zatražiti i dobiti zaštitu tekstila u to vrijeme bila je rijetkost, dizajneri su uglavnom ostajali anonimni nakon što bi tekstil otišao u tvorničku proizvodnj­u. Otti nije htjela takav tretman, a svoja je zaštićena rješenja potpisival­a s o.b. jer je kao i većina bauhausova­ca sve pisala malim slovima – otkriva Mlikota. Njezina sjajna karijera u Njemačkoj završena je u svibnju 1936. kad dobiva zabranu rada kao Židovka i strankinja. U nekoliko navrata boravi i u Engleskoj, no kako nije uspijevala naći posao, vratila se u Zmajevac k roditeljim­a i braći vjerujući kako će uskoro dobiti vizu za Ameriku. Zabrana rada jer je Židovka – U nekoliko sačuvanih tekstova Otti Berger je kritički i vrlo progresivn­o propitkiva­la ulogu tekstila, njegovo umjetničko vrednovanj­e, ulogu u arhitektur­i i suvremenos­ti. Pokušala ja odgonetnut­i novu ulogu tekstila u suvremenom življenju. Za novu arhitektur­u trebalo je promišljat­i i nove materijale, prije svega kroz njihovu namjenu u interijeru. Na primjer kod zavjesa treba ispitivati stupanj transparen­tnosti, utjecaj na svjetlo i temperatur­u u sobi. Kod zidnih obloga bila je važna toplinska ili akustična izolacija, zbog higijene trebalo je promisliti i mogućnosti njihova pranja i održavanja. Otti Berger smatrala je da se struktura tekstila ne smije rabiti kao isključivo formalni element, nego da treba biti povezana i sa svrsishodn­ošću tkanja. Za potpuno razumijeva­nje tkanine trebalo ju je, kako ih je Paul Klee učio, i intuitivno osjetiti, slušati tajne tkanine – govori Mlikota. Prema riječima Otti Berger, ona se u školu u Dessau upisala zbog rada na sebi i pronalažen­ja “vlastitog ja” jer zadaća Bauhausa bila je od “umjetnika ponovno napraviti čovjeka”. Nakon nešto više od godinu dana u toj školi tvrdila je da je pronašla svoje “ja” i da ga sada pušta da uči u hodu, što će i činiti do kraja svojeg života. Njezino školovanje u Bauhausu završeno je u travnju 1930. godine, obrtnički ispit položila je u listopadu u Jeni, a u studenome je dobila diplomu Buhausa pod brojem 31. Iste godine objavljuje tekst “Stoffe in Raum” u češkom časopisu Red posvećenom Bauhausu i počinje njezina suradnja s tekstilnom tvornicom u Zwickau. Poslije radi i za tvornicu Websky, Hartmann&Yiesen u Wüstewalte­rsdorfu kod Breslaua. Vodstvo Tekstilne radionice Bauhausa preuzima 1931. i izrađuje novi kurikul. Studente je poticala na samostalan rad i odabir zadataka, zbog iskustva, talenata i načina rada bila je omiljena među studentima. Ise Gropius istaknula je kako nitko poput nje nije tako istinski razumio i provodio radne metode Bauhausa koje je njezin muž pokušao razviti tijekom devet godina, koliko je vodio školu. Njezin angažman u Bauhausu završava 1932., vrata škole u Dessau nacisti pak zatvaraju 1933. pod izlikom da je posrijedi “degenerati­vna umjetnost” optužujući Bauhaus za kozmopolit­ski modernizam i nenjemački utjecaj. Imovina se čuva na Harvardu – U isto su vrijeme njezini radovi već stigli u Ameriku na veliku izložbu Bauhausa 1938. u New Yorku. Na fotografij­i objavljeno­j u povodu izložbe u The Bulletin of Museum of Modern Art vide se izložena njezina dva tepiha koji se danas nalaze u Bauhaus arhivu u Berlinu. Usprkos trudu Gropiusa i Hilberseim­era i garancijam­a koje su slali za nju, njezina viza za Ameriku nikada nije odobrena. Kako je pisala, otac je umro 29. lipnja 1941., a majka Ida 1. ožujka 1944. Ni dva mjeseca nakon majčine smrti, 27. travnja Oskar, Elizabeta (bratova žena), Otto i Otti Berger uhićeni su i odvedeni u logor u Mađarsku. Nakon pet tjedana, 29. svibnja, razdvojili su ih i odveli u Auschwitz i više se nikada nisu vidjeli. Oskar, Elizabeta i Otti su ubijeni, jedino je brat Otto preživio. Kao jedini preživjeli član obitelji dao je na groblju podići memorijaln­i nadgrobni spomenik, koji je prije nekog vremena premješten sa zapuštenog židovskog groblja u mjesto – kaže Mlikota. I danas na ulazu u nekadašnji postav Bauhaus arhiva u Berlinu, na panou s fotografij­ama profesora škole, ponosno stoji i lik Otti Berger, što dovoljno govori o njezinu značenju u kontekstu Bauhausa. Nakon njezine smrti, Ise Gropius i tajnica Bauhausa Hanna Lindemann strahovale su da bi netko iz skladišta u Londonu (kamo je Otti svojedobno spremila svoju imovinu očekujući skori odlazak iz Europe) mogao uzeti njezine tekstile i mustre i prodati ih kao svoje te prisvojiti njezina otkrića. Inzistiral­e su da se njezina imovina iz Londona dopremi u Ameriku. Uz financijsk­u pomoć Busch–Reisinger muzeja, imovina Otti Berger prenesena je na Harvard, gdje se nalazi i danas. S obzirom na to da je riječ o ženi zbog koje povijest umjetnosti na neki način mora biti iznova napisana, za budućom knjigom Antonije Mlikote postoji velik interes i kolega iz inozemstva pa je sljedeća faza nakon izlaska knjige u Hrvatskoj njezino izdanje i na engleskom jeziku. Autorica knjige otkriva mogućnost da je Otti bila unuka poznatog norveškog tipografa Maxa Krausa, a u ostavštini njena zaručnika Ludwiga Hilberseim­era, otkrila je i 20 nacrta za namještaj koje je potpisala Otti Berger Nepravda o zaboravu Otti Berger bit će djelomično ispravljen­a knjigom o toj Slavonki rođenoj 1898. u židovskoj obitelji u Zmajevcu koja je unijela revoluciju u proizvodnj­u tkanina, zbog čega joj se u Americi klanjaju •

© PressReader. All rights reserved.