HRT i Umjetnički paviljon nazivaju me mehaničkim inženjerom. To nije točno!
Kao inženjer strojarstva, oduševljeno sam otišao u zagrebački Umjetnički paviljon na izložbu izumitelja mobila i stabila, američkog kipara Alexandera Caldera, također inženjera strojarstva. Očekivao sam radost koju je širio taj umjetnik. Pročitavši na ulazu u izložbu osnovne podatke o njemu, prva mi je misao bila.
Što povezuje dva inženjera strojarstva. A. Calder potječe umjetničke, a ja iz obrtničke, alatničarske obitelji i izučio sam taj zanat. Leonardo da Vinci jednom zgodom je izjavio: “Umjetničko djelo rezultat je usvojenog zanata i ono nešto više (art)”. Nedavno sam razriješio značenje, što je to “ono nešto više”. Zanat se uči, stječu se potrebna znanja koja se pohranjuje u mozgu, a usavršava ponavljanjem. To je vještina. Ono drugo dolazi iz unutrašnjosti umjetnika: srca i duše. On je posjedovao oboje. Zanat je učio od svojeg oca i djeda, obojice vrsnih kipara. No, studij strojarstva mu je omogućio izume po čemu je postao slavan. Za tu ocjenu treba navesti koja je znanja stekao studirajući strojarstvo. Poslužit ću se “Turner-Čatićevom obrazovnom piramidom znanja” (inačica 2016.). U temeljnom sloju su jezici od kojih je u ovom slučaju važan formalni jezik, matematika. Naučio je i drugi sloj, fiziku, a iz četvrtog sloja, proizvodnu tehniku. To mu je omogućilo da u 50 godina rada načini oko 16 tisuća djela. Razumljivo, bio sam oduševljen izložbom. Tome je pridonio i izvrstan popratni film koji mi je omogućio ova povezivanja. A zašto taj tekst za ovu rubriku? Nedopustivo je engleski naziv “mechanical engineer” prevesti s mehanički inženjer, kao što piše na panou na ulazu. A taj sam prijevod čuo pred neki dan i na Hrvatskom radiju. Obojica smo
• inženjeri strojarstva.