“General” – na kraju priče duge više od sedamdeset godina
U “GENERALU” PRESUDNU ULOGU U SHVAĆANJU NARAVI HRVATSKE OBRANE IMA “DIJALOG” DVAJU RATOVA, DRUGOG SVJETSKOG I DOMOVINSKOG RATA
Kad bi se jedan za drugim u gledanju poredali Vrdoljakovi “Kad čuješ zvona”, “U gori raste zelen bor”, “Povratak”, “Duga mračna noć” i “General”, bio bi to “dugi školski sat povijesti” vremena koje je presudno obilježilo sudbinu hrvatskog naroda i njegove države. Zbog toga je taj narod uvijek hrlio gledati filmove najboljeg hrvatskog filmskog stvaratelja
Nijedna redateljska priča u hrvatskom filmu nije tako zaokružena kao stvaralaštvo Antuna Vrdoljaka, a ta priča je i slika Hrvatske od Drugog svjetskog rata do danas. Ovoga je tjedna, uoči Dana neovisnosti, pred punom velikom dvoranom Cine Stara Branimir bila svečana premijera njegova filma “General” koji ruši sve rekorde i dosad ga je gledalo oko 75 tisuća ljudi. Proturječja oko “Generala” na vlas su ista a i ostat će kao i oko većine drugih Vrdoljakovih filmova – ljevičarska ga kritika napada a gledatelji tjednima, mjesecima i godinama pune dvorane.
Nisu ga štedjeli ni kad je sa svojim partizanskim pričama bio potpuna novost među ratnim filmovima (ali su slavili loše srpske filmove iz “crnog vala” koji ni za hrvatsku kinematografiju u bivšoj državi, a, osim iznimaka, ni za publiku nemaju niti su imali ikakva značenja). Nisu ga štedjeli ni u samostalnoj Hrvatskoj, kad je oduševljavao filmom “Duga mračna noć”, čija je televizijska inačica potukla sve rekorde gledanosti. A najmanje ga štede u povodu “Generala”, pa su pojedini kritičari i po nekoliko puta na po dvije novinske stranice objavljivali pamflete. I to iznimno bjesomučne zacijelo i zbog teme filma – Domovinskog rata. Ali su zato pisali hvalospjeve o filmovima koji su istinu o tom ratu krivotvorili, naravno, tako što su zaobilazili stradanja u nezapamćenoj agresiji i herojstvo u obrani, a konstruirali nepodopštine hrvatskih vojnika, kao da su radili po narudžbi beogradske čaršije. Vrdoljak je oslikao Hrvatsku iz tri sudbonosna vremena – iz Drugog svjetskog rata u filovima “Kad čuješ zvona”, “U gori raste zelen bor” i “Povratak”, iz rata od ‘41. do ‘45. i vremena okrutnog totalitarizma poslije rata u “Dugoj mračnoj noći” te iz vremena Domovinskog rata u filmu “General”. U “Generalu” presudnu ulogu u shvaćanju naravi hrvatske obrane ima “dijalog” dvaju ratova, Drugog svjetskog i Domovinskog rata, između generala Bobetka i njegova ratnog druga, srpskog oficira JNA kojeg su zarobili hrvatski vojnici. Na
svoj način Bobetko kao hrvatski general u obrani od velikosrpske agresije nastavlja svoj ratnički put iz partizanske borbe, dok srpski oficir JNA izdaje upravo one ideale za koje su se, braneći Srbe u Hrvatskoj, borila Bobetkova braća koju su ustaše poubijale. A izdaja je u tome što partizansko-komunistička vlast Srbima u Hrvatskoj oduzima vjeru u Boga, crkve i suživot s Hrvatima, a u zamjenu im daje povlastice i pendrek u ruke. Stjeran u škripac kao zarobljenik i kao Bobetkov sugovornik, oficir JNA se pištoljem ubija. Gotovina je u filmu besprijekorni zapovjednik koji brani svoju domovinu ali bez mržnje, štiteći Srbe na oslobođenom području, pa u slobodnijem tumačenju možemo reći da im vraća ono što su im partizani oteli. U tome je veličina Vrdoljakova filma, u njemu za Gotovinu i hrvatske vojnike, osim nečasnih iznimaka (zbog koji neki zlobni redatelji poopćavanjem krivotvore narav hrvatske obrane), rat nije samo rat nego i put u mir. Zbog kristalne jasnoće tih motiva za svakog, pa bio i stranac, tko ima elementarno znanje o Jugoslaviji i Hrvatskoj na kraju osamdesetih i na početku devedesetih godina prošlog stoljeća, film je cjelovita priča o Domovinskom ratu, o njegovim razlozima, žrtvi i agresoru, njegovu tijeku, strahotama i herojstvu, o domovinskoj i iseljenoj Hrvatskoj iz koje dolazi glavni junak s traumom iz Pakoštana ali i s obiteljskom idilom, ženom i djetetom u Kolumbiji. Ta obuhvatnost ili sveobuhvatnost glavna je vrijednost filma, on nije samo igra nego i prijeko potreban dokument, ali i moćno autorsko djelo, pogotovo u dijalozima kojih u našim filmovima gotovo i nema, dijalozima u kojima je Vrdoljak nenadmašni majstor. Ali fascinantne su i scene iz bitaka i doimaju se kao da su iz najboljih svjetskih ratnih filmova. Ovim vrhunskim djelom Vrdoljak je završio priču dugu sedamdeset i više godina, priču o dva rata i depresivnom i represivnom vremenu između tih ratova. Vjerojatno je završio i svoje filmsko stvaralaštvo, jer mu je 88 godina, no nikad se ne zna, još je vrlo vitalan. Pamtit će ga se i po sjajnim filmovima koje ovdje nisam spomenuo, pogotovo po “Glembajevima”, te po tv serijama. Ali kad bi se jedan za drugim u gledanju poredali “Kad čuješ zvona”, “U gori raste zelen bor”, “Povratak”, “Duga mračna noć” i “General”, bio bi to “dugi školski sat povijesti” jednoga vremena koje je presudno obilježilo sudbinu jednog naroda i njegove države. Zbog toga je taj narod uvijek hrlio gledati filmove najboljeg
• hrvatskog filmskog stvaratelja.